1. Nedjelja Došašća

Današnjom nedjeljom, prvom Došašća, započinje nova crkvena liturgijska godina. Za kršćane to je nova godina spasenja, života, godina vjere i ufanja.

Kroz ciklus jedne liturgijske godine Crkva nam želi predstaviti i ponuditi djelo spasenja u Kristu. Ovom dakle nedjeljom stupamo u jednu novu godinu, koja će nas kroz liturgijsko slavljenje malo po malo uvoditi u otajstva Kraljevstva Božjega.

Tko je čuo Božju riječ i prihvatio je, zna da je Bog ljubav te da dolazi ususret svome narodu da ga spasi.

Kršćanin zna da je Mesija, Krist već došao. On zna da je Uskrsli s nama i da nam život daje. On zna i vjeruje da će  Gospodin ponovno doći da nam očituje kako je ljudska povijest imala smisla te da nas uvede u svoje vječno svijetlo. Doći će dan, dan Gospodnji, kad ćemo upoznati njegovu ljubav i smisao svoje ljudske sudbine. Tad će nestati suza i plača. Bog će sve učiniti novim. Taj dan je blizu svakome pojedincu a jednom će se ostvariti i za sav ljudski rod.

U toj vjeri stupamo u liturgijsko vrijeme koje se zove Došašćem. Crkva nas poziva na trodijelno življenje toga vremena:

Suživljavanje s generacijama ljudi, koji su prije Isusa Krista vapili za Spasiteljem. Taj je vapaj posebno vidljiv u objavljenim knjigama Staroga zavjeta, posebno proroka Izaije čiji tekstovi se najčešće čitaju u ovo vrijeme Došašća.

Suživljavanje s ljudima, koji u iskrenoj radosti kroz ove četiri nedjelje žele dočekati Božić. Zato je to vrijeme obraćenja srca, ispovijedi i usrdnije molitve, djelotvorne ljubavi prema bližnjima i otvorenosti za dobro. Sve u cilju, da blagdan Božića dočekamo spremno, sposobni da mir i radost ponesemo drugima.

I konačno suživljavanje sa svim ljudima dobre volje u neprestanom nastojanju da se ostvari bolji svijet. Kršćani žive trajno došašće u iščekivanju drugog dolaska Kristova, kao krunu iščekivanja i vrhunac svih ostvarenja.

Be Sociable, Share!
Duhovna misao

Božja prisutnost

Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni – u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.