SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

Božićna idila prestaje! Pred nama je Isus u svojoj odrasloj dobi. Odlučuje da se krsti od Ivana, nakon što Ivan naviješta skori dolazak Kraljevstva Božjega. Isus je sav za to, on želi da čitav njegov život bude u službi tog Božjeg djela! Zato se krsti! Više nego itko drugi toga časa Isus je svjestan da Kraljevstvo Božje nastupa, da Otac stavlja u posljednju fazu djelo spasenja! I on je spreman! Za njega, Isusa, to je životna odluka koju mora donijeti! Ona će izazvati velike promjene u njegovu životu i u životu njegove okoline! Možda će ga njegovi, i to oni najbliži, radi toga odbaciti, možda će reći da je pretjerao, ili čak poludio, vjerojatno će pokušati da ga odvrate od toga, možda i silom, ali svejedno: On je odlučio! Ulazi u Jordan, krsti se i započinje novi život: više ne  vraća u Nazaret gdje je do tada živio, ostavlja svoj zanat, povlači se najprije u samoću, da bi kasnije, kad je Ivan zatvoren sam počeo navješćivati dolazak Kraljevstva Božjega, pozivati ljude na vjeru i obraćenje! Evanđelisti, opisujući događaj krštenja na Jordanu, posebnu pozornost svraćaju na epifaniju  koja se toga časa dogodila: na Isusa silazi Duh, čuje se Očev glas da je Isus Sin i da na njemu počiva milina Očeva! Isus je dakle POMAZANIK i GOSPODIN, i to su osnovne poruke evanđelista! Na njemu se ispunja proroštvo o pomazaniku na kojega silazi Duh Jahvin i kojega On Jahve osobno pomazuje, ne više materijalno, već samim svojim Duhom! Zato nam Isusovo krštenje na Jordanu želi predstaviti Isusa u najvećoj tajni njegove osobe: Isus iz Nazareta je Sin Božji, on je taj Pomazanik tako dugo očekivan i obećavan, nastupilo je posljednje vrijeme – Kraljevstvo Božje dolazi!

U Betlehemu, u štali, siromah među siromasima, rođen je Isus. Pastiri se iz okolice strčaše: rodio se Spasitelj, pođimo brzo da ga vidimo! Tako već pokraj Isusove kolijevke vidimo: malene, siromašne, one koji ga znadu prepoznati i ljubiti. Međutim se dogodio još jedan nov i poseban događaj. Stranci s Istoka, možda iz Arabije, stigoše u Jeruzalem i traže: “Gdje je novorođeni kralj”. Bijahu mudraci a
vjerojatno i svećenici i učenjaci. Ostaviše svoje zemlje, prevališe dugi put. Predvođeni zvijezdom, nađoše Isusa i ničice mu se pokloniše. Mi ih nazivamo “kraljev, mudraci”. Možda stvarno ne bijahu kraljevi, ali to nije važno. Važan je smisao događaja. Dođoše iz daleka. Bili su
pogani, a ne pripadnici Izraela, niti potomci Abrahama, niti im bijahu poznata proroštva o dolasku Mesije. A ipak evo i njih pokraj Isusa. Traže ga, nalaze i klanjaju mu se. Kasnije će Isus izjaviti: “A ja vam kažem, mnogi će s Istoka i Zapada sjesti za stol s Abrahamom…”. Stoga Isus poziva k sebi ne samo potomke Abrahamove, nego također ljude odasvud! Rodio se, došao na svijet, za  SVE ljude.
Zato je Bogojavljenje svečanost Crkve, zajednice svih ljudi iz svih krajeva, svih rasa, svih kultura. Svi postaju udovi istog tijela, braća velike obitelji.

Koji je to blagdan ljudima naravniji i ljudskiji – a u isto vrijeme s Bogom i s nebom prijateljskiji – od današnjega? Slavi se na zemlji, a pun je neba! Gdje je to još Bog ljudima tako blizak i čovječan, kao u svetoj Obitelji? Tu je doslovno postao po mjeri čovjekovoj – „Bog na ljudski način, i čovjek na božanski način“. Nigdje se drugdje nije s Bogom tako drugovalo, niti prijateljevalo, kao u svetoj Obitelji.

Tu su sva tri evanđelja života – Isus, Marija i Josip! – širom otvorena svakome, koji želi gledati i vidjeti; slušati i čuti; čitati i razumjeti; pamtiti i u životu prevoditi…

U ovoj se obitelji jasno vidi, „da brak i obitelj predstavljaju jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva“. Zato je današnji blagdan u punom smislu riječi – blagdan svijeta čitavoga! Sveta je obitelj zrcalo, u kojem se može i treba ògledati  – oglédati i uspoređivati – svaka druga obitelj. Ova je obitelj – pogotovo u božićnom obzorju – poziv na put u izgubljeni raj! Tragedija je suvremenog čovjeka i čovječanstva, što toliki „ljudi jure svijetom u lovu za srećom, a ni ne slute, da su je ostavili kod svoje kuće, u svom rodnom domu“ (R. Šilić).

Dragi vjernici, radujte se jer ste čuli da je Isus rođen u ovaj blaženi čas. Radujte se jer je rođen Onaj koji je posvetio svaki ljudski život, svaku obitelj. Radujete se jer se Isus želi roditi i u tebi i ovoga Božića i svakoga dana.

Uz iskrene želje neka Vam je svima čestit Božić i porođenje Isusovo, te obilje Božjeg blagoslova u  2013. godini, želi Vam fra Željko.

Spasitelj je pred vratima! Prorok već naviješta i ime grada u kojem će se roditi – to je Betlehem. Pred nama je i žena koja ima roditi i to Onoga, čiji je iskon zapravo od davnina. Prorok Miheja ga danas
naviješta kao onoga koji će vladati Izraelom, narodom Božjim, kao onoga koji će sabrati raspršeno, biti pastir svojega naroda, koji će djelovati silom Gospodnjom i svima donijeti mir – On je mir!

Poslanica Hebrejima želi nam opisati nutarnje Kristovo raspoloženje pri ulasku u ovaj svijet: On je sav usmjeren na vršenje volje Božje! To će biti glavno pravilo njegova života, to će biti vrhovna norma njegovog djelovanja i ponašanja, jelo kojim će se svaki dan hraniti! Na taj će način on do te mjere počastiti Boga, da će od sada to postati jedino pravo bogoštovlje, bogoštovlje života! Upravo takvim čašćenjem Boga On dokida hramsko, obredno, ceremonijalno štovanje Boga, a uvodi novu liturgiju – to je liturgija života, vršenje volje Božje! Po takvom smo štovanju Boga svi mi spašeni  i posvećeni!

Luka nam danas opisuje Majku Mesije: Ona je blagoslovljena nad sve žene, ona je Majka Gospodina, ona je vjernica Gospodinova. Luka nam danas prikazuje Mariju i kao – kovčeg zavjetni, jer u sebi nosi Boga, jer je prebivalište Božje! I kao što je nekada kralj David plesao i igrao kad je kovčeg zavjetni iz Galileje došao u Judeju, u Jeruzalem, tako to sada čini dijete Ivan u utrobi majke Elizabete: “zaigra čedo od radosti u mojoj utrobi…” Da li se ti veseliš dolasku Spasitelja? Da li si se za to pripravio. Kako ćeš dočekati božićnu noć?

Radost, veselje, klicanje! To je osnovna intonacija današnje nedjelje, jer – Gospodin je blizu! Blizina Gospodinova znači i blizinu spasenja, blizinu otkupljenja, oslobođenja i ozdravljenja! I ništa toliko ne može razveseliti čovjeka, koliko svijest i spoznaja da mu je Bog-Spasitelj blizu! Radost i klicanje sugerira nam danas najprije prorok Sefanija, koji poziva “kćer sionsku” neka kliče od radosti, neka viče od veselja, neka se veseli i raduje, jer Gospodin je u njenoj sredini, a On je Bog-silni Spasitelj! I to znači biti spašen – imati Boga u svojoj sredini, Boga koji može obnoviti, ozdraviti i pridići!

Radost nam danas sugerira i Pavao! To je radost jer je Gospodin blizu! Tu radost treba objavljivati i drugim ljudima kako bi i oni prepoznali blizinu Gospodnju, Boga Spasitelja, koji dolazi svom narodu. Ivan Krstitelj – prorok adventa, tumači nam danas u Evanđelju što to znači pripraviti put Gospodinu! To znači egzistencijalno zahvatiti u svoj život, to znači izići iz vlastite sebičnosti i početi živjeti za drugoga: dati drugome od svojega! Advent traži od nas konkretnu promjenu života i djelovanja, on nas želi staviti pred pitanje: što nam je činiti?! Što moram promijeniti u svojem životu, kako bi se što efikasnije otvorio Bogu koji dolazi da me spasi, oslobodi i ozdravi! Advent je nadasve djelotvorno vrijeme, vrijeme promjene života i obraćenja, vrijeme tvorenja dobrih djela! Stoga ne će biti dovoljna samo božićna ispovijed, već i nova djela, koja iz tog obraćenja proizlaze!