Četvrta korizmena nedjelja
Naš Bog je Bog koji ljubi i spašava! To je temeljna poruka Božje riječi ove nedjelje! On u povijesti spašava Izraela, izvodi ga iz ropstva Egipta, i današnje prvo čitanje govori nam upravo o tome, kako
je Bog skinuo s njih sramotu i ropstvo, i kako na jerihonskim poljima slave svoju prvu Pashu. Jer, Bog je milosrdan i dobar, blizu je svakome tko je u nevolji, spašava onoga tko svoje pouzdanje temelji
na njemu. Današnje nam evanđelje prikazuje m i l o s r d n o g o c a. U njemu nam Isus želi ocrtati našeg Oca nebeskoga, njegovu veliku ljubav i milosrđe, dobrotu i opraštanje. On je strpljiv sa svojim grešnim djetetom, čeka ga, izlazi mu u susret, grli ga i ljubi prije nego li je ovaj dospio izreći riječi kajanja. Potpuno ga rehabilitira i upriličuje gozbu radosti što sina opet zdrava dočeka. Nema tu prijetnji, kazni, predbacivanja! Tu je samo bezgranična ljubav, razumijevanje, opraštanje – radost. Zato nas današnje evanđelje ohrabruje i raduje. Jer, svi se prepoznajemo grešnicima, potrebnima te Božje dobrote i razumijevanja. Otac nas naš ljubi, čeka, izlazi nam u susret, već nam je sve oprostio, trebamo samo doći, pristupiti, početi se vraćati – on će nam doći u susret, zagrliti nas i izljubiti, sve nam oprostiti! Ne trebamo se bojati Boga! Opasnost dolazi s druge strane: moramo se bojati sebe! Da ne krenemo, da se osjećamo toliko pravedni kao dobri stariji sin u današnjem evanđelju, a koji je na kraju – ostao vani! On nije oca trebao! Važan je uvod u današnje evanđelje: oko Isusa se okupljaju dvije vrste ljudi (= dva sina): grešnici i farizeji (dobri). Ovi dobri osuđuju grešnike a i Isusa koji ih prima. To potiče Isusa da govori sliku o dva sina. Moguće je ostati vani makar si dobar! Sve je ovisno o tome koliko Boga trebaš za svoj život, koliko u njemu vidiš jedinu mogućnost svojega spasenja! Inače ostaješ vani, pa ne znam kako dobar bio! To je i temeljna poruka korizme: Boga trebamo za svoj život, trebamo ga kao svoje oproštenje i spasenje!
