Nekategorizirano

Dar Duha – temeljno je obećanje mesijanskog vremena. Dok je u Starom Zavjetu Duh bio privilegij pojedinaca, u Novom vremenu Duh je dar Očev svakomu. Tako je to već naviješteno kod proroka Joela. Sjetio se toga Petar u času kad je na dan Pedesetnice na apostole sišao Duh Sveti, kojeg im je Isus obećao kao Branitelja, Svjedoka, Tješitelja, onoga koji će ostati s njima zauvijek. Duh silazi – nastupa novo vrijeme svijeta, mesijansko vrijeme. Taj Duh božanska je osoba, On izlazi od Oca i Sina, a za učenike i Isusovu zajednicu to je dar njegova uskrsnuća. Snagom toga Duha oni će opraštati grijehe, krstiti, svjedočiti, slaviti Euharistiju. Po tom će se Duhu u zajednici događati svako posvećenje.

Zajednica prima dar Duha da bude s njom i da je trajno obogaćuje svojom prisutnošću i darovima. Upravo po Njemu zajednica sve više raste u Kristu. On je onaj koji svakom pojedinom daje karizmu-dar na izgradnju sviju, kako bi cijela zajednica poput jednog tijela trajno napredovala. Duh je onaj koji od zajednice čini Crkvu! Zato je danas rođendan Crkve! Jer samo On – Duh kadar je u zajednici ostvariti prisutnost Uskrsnuloga Gospodina i tako povezati ljude međusobno da čine jedno Tijelo –  c r k v u !

Dar Duha i naše je temeljno  kršćansko iskustvo. Koliko li smo samo puta iskusili oproštenje grijeha? Iskustvo Crkve? Posvećenja u Euharistiji? Provjetljenja u razumijevanju Božje riječi? Poticaja? Obdarenost braće u zajednici? Vlastito krštenje, Potvrda? Molimo danas i za posljednje iskustvo Duha: dar uskrsnuća koje će Otac po Duhu učiniti na svršetku vremena!

Molimo danas Duha neka siđe i na nas, neka nas obnovi, neka nas očisti:

Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim!

Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim!

Evanđelje nas stavlja u dvoranu Zadnje večere. Nakon oproštajnog govora i posljednjih uputa učenicima, Isus se obraća Ocu. On moli za svoje učenike da ih Otac sačuva, da budu jedno, da ih posveti u istini, da ih čuva u njihovu poslanju. Spominje Judu, koji je „sin propasti“. Prvo čitanje govori za njega da je otišao „na svoje  mjesto“. Zajednica mjesto njega izabire Matiju. Isusova je molitva tjeskobna. Boji se za svoje učenike. Oni moraju ostati u svijetu, premda nisu od svijeta. Svjestan je da će imati sudbinu kao i On, da će ih svijet zamrziti, proganjati, ubijati. Svjestan je da će i među njima nastati razdori. Zato moli za njihovo jedinstvo, da budu jedno. Njihovo će poslanje biti teško. Trajno će morati biti s ljudima i među ljudima, trajno će morati svjedočiti za njega. Isus je u situaciji odlaska. On ovom molitvom želi prikazati svega sebe Ocu. U to prikazanje na poseban način uključuje svoje učenike! Neka Otac trajnom svojom brigom bdije nad njima. U ovoj Isusovoj molitvi prepoznajemo i sebi. Isus u njoj moli za sve svoje učenike. Njegova molitva, bojazni i želje i nas se tiču. Da se ne razdvojimo među sobom, da trajno budemo u istini, da odvažno svjedočimo, da nitko od nas ne bude Juda, izdajica! Tu svoju molitvu Isus trajno nastavlja pred Ocem za nas!

Zajednica je u Isusu prepoznala Spasitelja – ljubav Božju za nas. To je najveći motiv da onda i u njoj trajno živi ljubav, kao nasljedovanje ove velike Božje ljubavi, kao želja da ljubav uzvratimo ljubavlju! Djelotvorna ljubav najveća je garancija našega zajedništva s Bogom, jer „tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu“. Ta ljubav koja izrasta iz Božje ljubavi trajni je oblik života, rada i ponašanja zajednice, temeljno pravilo njezina života. To nam danas poručuje Ivan.

I ti si Isusov učenik! I za tebe je molio i trajno moli! I ti si osjetio u Isusu ljubav Božju! Neka to bude trajni poticaj tvojemu životu i radu, svojem ponašanju i vrednovanju! Najveće svjedočanstvo koje možemo dati za Isusa jest konkretna, živa i ostvarena ljubav!

Nastavljamo s čitanjem Isusovog oproštajnog govora sa zadnje večere. To je njegov testament! Daje svojim učenicima posljednje upute prije rastanka. Najvažnije od svega jest da sačuvaju  ljubav,   i  to Njegovu, onu kojoj ih je On poučio: ostanite u mojoj ljubavi! To je ljubav prema Njemu, prvenstveno izražena u vršenju njegove zapovijedi (na taj je način i Isus Ocu pokazao svoju ljubav, što je čuvao njegove zapovijedi), a glavna je: da se oni međusobno ljube i to u mjeri, kako ih je On ljubio (to je mjera križa, mjera potpunog darivanja i predanja!). Do te mjere ljubiti drugoga, da smo spremni život dati za njega, do kraja se u toj ljubavi založiti. Na taj način postajemo prijatelji Isusovi i donosimo pravi rod, očitujemo se kao njegovi učenici.

Na takvu – Isusovu – ljubav, potiče nas danas i učenik Ivan. Za njega je ljubav kojom zrači Isusov učenik osnovni znak prepoznavanja nove kršćanske egzistencije. Tko ne ljubi, taj nije upoznao Boga, jer je temeljni sadržaj njegovog bića: ljubav. Ljubeći jedni druge nasljedujemo veliku Božju ljubav prema svijetu u kojoj je Bog išao do predanja svojeg vlastitog Sina!

Ti si Isusov učenik! Da li si i čovjek ljubavi?! Da li je to i glavno pravilo tvojega života i ponašanja?! Kada si posljednji put s nekim dijelio svoja dobra, zaustavio se kod drugoga? Ili možda već dugo, jako dugo, živiš sam za sebe!? Zatvoren u svoju sobu i svoje posjedovanje! Sebičan? Egocentrik? Čovjek bez ljubavi? Ako je tako, onda još nisi upoznao Boga! Riječ Božja poziva te danas da postaneš čovjek ljubavi! I to ne prigodno. To mora biti trajni način tvojega života. Tada će kroz tvoju ljubav i drugi osjetiti da je Bog ljubav i da ima ljudi u čija je srca Bog tu ljubav izlio i koji tu ljubav onda žive i očituju! Budi ti taj! Budi ti takav, jer samo to znači biti Isusov učenik i prijatelj!

Današnje Evanđelje odlomak je Ivanovog oproštajnog govora na zadnjoj večeri. Pred nama je opet slika kao prošle nedjelje, slika bogata porukama. Naše je zajedništvo s Isusom organizamsko, životno. Većeg zajedništva od toga nema. S Njime srastamo u jedan život, zajedno donosimo plodove, isti životni sokovi struje kroz nas i Isusa, isti božanski život pulsira u nama! I samo što smo tako životno s Isusom povezani možemo donositi plodove. Bez te uraštenosti u njega mi se sušimo, postajemo besplodni, propadamo. Ova uraštenost i životna povezanost s Isusom ujedno je i najčvrstiji oslonac naše molitve. Isus upozorava svoje učenike da su i On i oni angažirani na Očevom djelu, da je Otac prvi i glavni, onaj koji stoji iza sveg – On je vinogradar. Svoje zajedništvo s Isusom moramo shvatiti kao izabranje a naš je odgovor na to prvenstveno u tome da donosimo mnogo roda, da se u ovom svijetu očitujemo kao što bolji Isusovi učenici.
Što je Isus kadar učiniti od čovjeka koji mu se preda, najbolje pokazuje današnje prvo čitanje. Pred nama je Pavao, obraćeni farizej kojemu mnogi još ne vjeruju, ali milost u njemu sve snažnije djeluje i pretvorit će ga u orijaša kršćanstva! Kasnije će napisati svojoj zajednici da sve može u onom koji ga jača! Jer, tajna plodnosti života leži u zajedništvu s Isusom. I mnogo se ploda može donijeti istom onda, ako smo u njega urasli.
Ivan nas danas poziva na konkretnost kršćanskog života! Kršćanstvo je prije svega jedna nova  praksa,  to nisu ni parole, ni mnogo govorenja! Samo koliko živimo svoje zajedništvo s Isusom toliko smo kršćani. To se prvenstveno odnosi na jedinstvenu zapovijed ljubavi koju je Krist ostavio svojima, ljubavi jednih za druge! Ta se ljubav ne smije događati riječju i jezikom, već djelom i istinom!
Isus te poziva u zajedništvo s sobom! Samo tko možeš biti plodna loza na njemu – trsu! Samo tako tvoj život može donositi plodove! Pogotovo plodove ljubavi, dobrote, čovjekoljublja! Biti s Njim i u Njemu, znači imati život, plodnost i budućnost – slaviti Oca!

Uskrsnuli Krist sve nas sabire zajedno! To je osnovna poruka današnjih čitanja. Tu stvarnost Ivan nam prikazuje slikom Isusa-Pastira. Slika ima mnogo važnih elemenata koje želimo uočiti. Isus je prije svega  d o b r i  pastir za razliku od najamnika! To prvenstveno uključuje veliku založenost za svoje, založenost do krvi i smrti!

Važan je u evanđelju i izraz  p o z n a v a t i. Kao biblijski izraz on uključuje najveće zajedništvo života, osim toga, tu intimnost poznavanja nas, izjednačuje Isus s onom, kako se poznaju On  i Otac!

Treća važna spoznaja današnjeg Evanđelja jest:  s v i   l j u d i  su Isusovi i on se ne želi odreći niti jednog čovjeka, on je za sve ljude bez obzira kako tko lutao, čime sebe smatrao, on je Njegov! I ti si Njegov!? Preveliku je cijenu otkupljenja platio, a da bi se mogao odreći ma i jednog čovjeka!

Petar nam pokazuje Uskrsnuloga kao jedino  i m e  pod kojim se ljudi mogu spasiti. On je ugrađen u temelje svijeta, temelje povijesti i svakog pristupa Ocu. Bez Isusa Uskrsnuloga više se ne može graditi svijet, više se ne može naći Boga i spasenja!

Ivan nam prikazuje Uskrsnuloga kao našu  b u d u ć n o s t. Kad se do kraja očituje spasenje i mi ćemo biti njemu slični i vidjet ćemo ga onakvog kakav jest! Tu stvarnost već sada u sebi nosimo, ali u svojim smrtnim tijelima, pa premda smo već sada po ljubavi Očevoj djeca Božja, još uvijek tu stvarnost svoje egzistencije i života prepoznajemo po vjeri, a ne po neposrednom svojem iskustvu. U dovršenju otkupljenja naše će sinovstvo postati iskustvo. Do onda svijet nas  ne može prepoznati po toj novosti egzistencije, ali je mi možemo očitovati svijetu, ljudima čineći nova djela! To je ujedno temeljno uskrsno svjedočenje na koje smo svi pozvani! Uskrsnuće Isusovo i svoje pronositi svojim životom!