10. Nedjelja kroz godinu (B)

Isusovo najbliže srodstvo

Uz evanđelje koje smo slušali na današnjim misama (Mk 3,20-35):

Pred nama je prebogat, a tako doista u najkraćim potezima sročen Markov odlomak. Naznačimo nekoliko pojedinosti.
Prvo, kuća, koja se u Markovu evanđelju češće spominje, kuća je Šimuna Pe­tra u Kafarnaumu (Mk 1,29). Kao neko ishodište Isuso­va djelovanja, lijepo označuje Crkvu Božju koja nastav­lja djelo Isusovo u svijetu.
Drugo, mladi Učitelj po­staje već „znak osporavan“ (Lk 2,34). Nije jasan ni svo­jima najbližima, a kamoli onima drugima. „Izvan sebe je“ možda hrvatski bolje: „Nije pri sebi“. U Ivana će se oba stava udružiti u riječ: „Đavla ima pa mahnita!“ (10,20). Isus nikada nije otprve jasan. Izmiče svakom nastojanju da se njime „ovlada“. Njegova riječ, a na­dasve njegova osoba otkriva se onima koji mu stalno, sve više i više, otvaraju i svoje srce i svoju dušu, sav svoj i javni i privatni život.
Treće, Isus u jednomu povlađuje svojim kritičarima: Istina je, on se došao po­biti s Đavlom. No onda svakako nije – od Đavla.
Četvrto ,„grijeh protiv Duha Svetoga“ ovdje označuje stav potpune, konačne oporbe protiv Krista, uza svu očevidnost da je Bog uza nj i u njemu i da je on – Sin Božji. Takav grijeh Bog „ne može“ oprostiti jer takav čovjek neće oproštenja. Uza sve to, postoji divna molitva Crk­ve: „I buntovne naše volje prikloni sebi!“
Peto, ovaj napeti Markov odlomak završava predivnom slikom. Majka ga se njegova zaželjela. S njom dođoše njegovi najbliži. Isus, naoko nepažljiv prema samoj majci, pro­širuje na svoje odane učenike čast najbližega srodstva. Ove se Isusove riječi premalo vrednuju u današnjem kršćanstvu. Isus je došao da osnuje novu, prisnu obi­telj koja nadilazi krvne veze. To jest – takva bi mo­rala biti – Crkva i svaka crkvena zajednica. To je ono „potomstvo Ženino“, ono novo Božje čovječanstvo koje je prorokovano u Praevanđelju.
Današnja dakle čitanja u velikom luku povezuju po­četke čovječanstva i prvi grijeh sa spasenjem po Kristu i nadvladavanjem Zloga te ocrtavaju proces spasenja koji se događa u kršćanima.
Već je nakon Adamova grijeha naznačen i plan po­bjede. Kao što je ondje bila žena koja je podlegla napasti Stare zmije, tako će se u djelu spasenja pojaviti žena čiji će Potomak zmiji satrti glavu (1. čitanje).
Isus Krist je taj Potomak. Njegovim dolaskom i dje­lovanjem Sotonino je kraljevstvo načeto. Ali se Sotona ne da. Želi Isusa dovesti – ovaj put optužbom njegovih suvremenika – u savez sa sobom. Isus je ipak jači. On će mu „oplijeniti kuću“, oteti ljude ispod njegove vlasti i započeti oblikovanje nove obitelji onih „koji vrše volju Božju“. Tko toga ne priznaje, opire se – neoprostivo – Duhu Božjemu po kojem se sve događa (evanđelje). AMEN!

Iz knjige: „Sjeme je riječ Božja“, Bonaventura Duda

Be Sociable, Share!