5. nedjelja kroz godinu (A)

NEKA SE VIDE VAŠA DJELA

Došao si Isuse, da izvedeš ovaj svijet iz tame, da učiniš životnijim i ljepšim sve ljudske situacije. Došao si da svi budu sretni, da svima bude lijepo. I ljudi su to osjećali. Kod tebe je, Isuse, svima bilo lijepo, svatko se osjećao prihvaćenim. Nitko nije bio odbačen, prezren. Ti si za svakoga imao lijepu riječ, svakoga si dočekao srcem otvorenim za ljubav i za darivanje. Uz tebe je, Isuse, bilo lijepo živjeti. Uz tebe nije bilo mraka. Davao si ljudima sladak okus Božjega života i ulijevao im u srce novu nadu i novo svjetlo.

Iznenađuješ me, Isuse, svojim povjerenjem. Govoriš mi, govoriš nam da smo sol zemlje. Sol je u hrani nevidljiva, a čini svaku hranu ukusnijom. Djeluje iznutra, neprimjetno, a opet tako osjetljivo. I ti želiš, Isuse, da mi kršćani budemo u svijetu ono što je sol u hrani. Želiš da ovu zemlju učinimo ukusnom, lijepom za obitavanje, da ljudski život bude put dobroga ukusa, kvalitetan i plemenit.

Breme toga stavljaš na naša ramena, na svoje učenike: «Vi ste sol zemlje!» Nisam siguran, Isuse, da je moj život uvijek tako ukusan, da može to isto davati i drugima. Nisam siguran da uvijek ispunim tvoja očekivanja. Vjerujem da u tom pogledu trebamo neizrecivo puno tvojeg ukusa mira, dobrote, plemenitosti i snage. Ne dopusti, Isuse, da obljutavimo u ovome svijetu. Začinio si nas evanđeoskom dobrotom svoga srca: ne daj da zatajimo!

Govoriš nam da smo svjetlo svijeta! Novo iznenađenje! Pretpostavljaš da ćemo biti puni svjetla i sposobni da svjetlom služimo ovome svijetu. To znači da tame u nama nema. A ipak, Isuse, i u nama imaš još uvijek tame. Ima još uvijek puno toga što želimo da ne izađe na svjetlo dana, da se ne vide naša djela, budući da nisu dobra.

Želiš, Isuse, da svijetlimo. Uvjeravaš da se svijetlo ne može sakriti. Niti se ono smije sakrivati. A ipak, ne svijetlimo! Znamo zatajiti. Svijet je još uvijek u tami. Premalo ima izvora svjetla i topline! Ti si, Isuse, na jedinstven način svjetlo ovoga svijeta. Ti si zaista zasjao sjajem koji nikad nije potamnio. Svako tvoje djelo bilo je javno. Sve si javno govorio, jer nisi imao razloga da nešto skrivaš. Prosvijetljeni smo krštenjem, a ipak nismo svjetlonoše! Pomozi nam, Isuse!

fra Zvjezdan

4. nedjelja kroz godinu (A)

BLAŽENSTVA

Htio bih biti blažen, sretan, a ne znam biti siromašan. Bojim se nestašice. Ne znam dijeliti od onoga što si mi darovao. Siromašan sam, a nisam blažen, jer ne znam biti, Isuse, siromašan duhom. Daj mi, Isuse, od svoga Duha siromaštva da bih bio slobodan za tebe, slobodan za braću.

Daj mi dar predanja tebi i dar ljubavi za braću.

Htio bih biti blažen, Isuse, a ne računam uvijek na tebe, koji si Utjeha Izraelova, utjeha svih naroda, svakog čovjeka. Ne znam što ću s tolikim neutješenim situacijama i žalostima. Ti mi obećavaš utjehu, ali teško je prepoznati i dočekati utjehu u sadašnjem tijeku života. Pošalji i meni, Isuse, već sada anđela utjehe i svjetla u mnogim životnim situacijama.

Htio bih biti sretan, a ne želim te nasljedovati u krotkosti. Vidim kako silnici osvajaju zemlju, kako laktaši dolaze do boljih položaja i do drugih povlastica. Ti me zoveš na krotkost. Sam si bio krotak kao janje. Tvoj put krotkosti doveo te je na Kalvariju. Bojim se, Isuse, da tim putem krotkosti gubim sve prilike u društvu, da će me izigrati, da ću ostati bez baštine na zemlji. Pomozi mi, Gospodine moj, da ti vjerujem. I tvoja pravednost mi je daleka. Ne gladujem i ne žeđam za tom novom, tvojom pravednošću. Ako te dobro shvaćam, to znači, Isuse, potpunu otvorenost tvome zakonu, osobito zakonu ljubavi, život u izgaranju za druge, u svetosti. Htio bih to, ali mi je često cijena prevelika. Ne gladujem i ne žeđam tako da bih to po svaku cijenu htio postići. Vrati mi hrabrost da te slijedim. Htio bih biti blažen, a ne znam biti milosrdan. Kako je moje srce često strogi sudac drugima!

Kako sam zatvoren u sebi, ne spreman činiti milosrđe! Isuse, udjeli mi svoje milosrđe, smiluj mi se!

Katkad mi se čini, Isuse, da bih živio u većem miru kad ne bi bilo oko mene ljudi. A ti me zoveš na mir, na mirotvorstvo, na aktivno zalaganje za mir. Nisam nositelj mira. Još uvijek ima nemira u meni i oko mene. Daj da budem sin Onoga koji je tebe poslao na svijet kao Kneza mira! Daruj mi mir!

Htio bih biti blažen, a srce mi nije čisto. Nosim u sebi ružne misli, osude i ogovore, ne vjerujem u obraćenje drugih niti u njihovu dobru volju. Često ne vjerujem u iskrenost drugih. Srce mi je zatrovano sumnjama. Očisti mi najprije srce, da bih mogao biti čist, da bih mogao biti blažen.

Progonjen sam. Ali to nije, Isuse, radi tvoga imena. To je često radi moje gluposti, radi mojih sebičnosti. Zato i nisam blažen. Daj mi milost, Isuse, da mogu u svakom času života biti potpuno i jasno opredijeljen za tebe i da za tebe i radi tebe zahvalno i hrabro podnesem svaku protivštinu.

Bit ću tada blažen, jer si to ti obećao!

fra Zvjezdan

3. nedjelja kroz godinu (A)

RIBARI LJUDI

Liječio si, Gospodine, svaku bolest i svaku nemoć. Bio si svima sve. Nitko nije ostao kraj tebe neuslišan, prazan. U tebi je Bog pohodio svoj narod. Prolazio si Palestinom čineći dobro.

Uvijek je za tobom hrlio silan svijet.

Danas smo i mi ovdje. Došli smo privučeni tvojim pozivom, tvojom riječju. Tu smo kod nedjeljnog sastanka privučeni tvojom dobrotom i ljubavlju.

I danas očekujemo od tebe, Isuse, da djeluješ u nama i na nama. Očekujemo da liječiš svaku nemoć i svaku bolest u narodu. A nemoći i bolesti ima danas više nego ikada, više nego u tvoje vrijeme dok si hodao Palestinom. Ima danas više otkrivenih bolesti, više dijagnoza nego prije.

Očekujemo tvoju pomoć budući da u mnogim slučajevima osjećamo da su liječnici bespomoćni, da ne mogu dokučiti tajnu ljudskoga organizma niti dati dijagnozu koja bi sve protumačila. Osobito je teško odrediti terapiju koja bi vodila k ozdravljenju. Sve je u našim ljudskim rukama i u našem znanju tako krhko i slabo, nesigurno i površno da se ne možemo osloniti na svoje sile, na svoje znanje.

Pomozi nam, Isuse!

Dođi k nama i danas, budi u ovoj današnjoj zemlji, «Galileji poganskoj», da činiš iste čudesne stvari, kao i u vrijeme tvoga hoda Palestinom. Trebamo te, trebamo tvoju ljubav, tvoju pomoć i tvoju zaštitu.

Ipak, osjećam, Isuse, da i ti imaš svoje zahtjeve u odnosu na nas, da se i ti u današnjem evanđelju obraćaš nama s izazovom svoje ljubavi. Pozivaš nas: «Hajdete za mnom!» Tvoji su učenici brže-bolje ostavili sve i krenuli za tobom! Daj da se tako i s nama dogodi, da ne odgađamo svoj hod za tobom, svoje nasljedovanje tebe!

Nadalje, pozivaš nas da se obratimo jer približilo se kraljevstvo nebesko. Vrijeme je kratko. Treba krenuti za tobom, treba se opredijeliti za tebe!

Vjeruje, Isuse, da danas računaš s nama, kao što si računao s Petrom i Andrijom, Ivanom i Jakovom. Vjerujem da ti je stalo i do nas da bismo poslužili djelu tvoga spasenja, širenju evanđelja! Daj da ozdravimo u duši i da, oslobođeni svakog straha, krenemo za tobom!

fra Zvjezdan

2. nedjelja kroz godinu (A)

EVO JAGANJCA BOŽJEGA!

Isuse, Ivan te je prepoznao kao Jaganjca Božjega. Pri tom je mislio na onaj čudesan događaj kada su Izraelci izašli iz Egipta. Spasiteljski i zaštitni znak njihova izlaska bila je jaganjčeva krv kojom su obilježili dovratnike svojih kuća. Tada su blagovali to zaklano janje. Dok čitam tu povijest, otkrivam u tebi, Isuse istinu i stvarnost.

Ti si na križu žrtvovan kao nevini jaganjac. U vrijeme kada su u hramu ubijali janjad za pashalnu gozbu po židovskim obiteljima, ti si visio na križu i dovršio si djelo spasenja. Tvojom smo krvlju obilježeni i otkupljeni. Tvoja nas je krv otela sili zla i pobijedila je snagu grijeha.

Ti si Jaganjac koji oduzima grijeh svijeta. Kako je velika bila sila Egipta u odnosu na Izraelce! Ipak, Bog ih je spasio i sačuvao. Jer, Bog je veći od svih sila ovoga svijeta.  I nas ugrožavaju sile ovoga svijeta. U ovom svijetu imamo muku. Sve je manje onih koji žele živjeti po svjetlu evanđelja. Ljudi sve više ugađaju svojim požudama. Mnogi žele prohtjeve svoje naravi neobuzdano proživjeti. Žele čak da to tako i svi prihvate, da se i ozakoni ono što odgovara njihovim porivima, požudama i strastima.

U ovom svijetu raspuštenosti, u svijetu u kojem se laže, psuje, krade, teško je ostati čist. Oni koji žele po svaku cijenu živjeti prema glasu savjesti i i prema svjetlu evanđelja čine se ludi u očima ovoga svijeta. Kao da tvoji učenici ne žive normalnim, prirodnim životom. Svijet se sve jače nameće svakom čovjeku. U rukama svijeta su javni mediji priopćavanja koji sve više i više hrane i kvare srca svih koji se njima služe, jer ne priopćuju dobro i plemenito, nego zlo i lažno.

Isuse, mi želimo biti tvoji učenici. Vjerujem da si ti istinski Jaganjac koji svojom krvlju otkupljuje čovjeka od njegovih grijeha. Vjerujem da si i nas otkupio i da nas neprestano otkupljuješ. Istom vjerom prianjamo uz tebe, Isuse, i u povjerenju da su Jaganjac koji odnosi grijeh svijeta. Vjerujem da je snaga tvoje krvi jača od sveg tereta grijeha svijeta. Otkupljuješ čovjeka od istočnoga grijeha i od svakoga osobnog grijeha. Otkupi nas, Isuse, i od sve zavodljivosti kojima ovaj svijet želi sve zarobiti u svoj mentalitet, u svoj način života i djelovanja. Ti si jaganjac Božji. Ti nas uzmi pod svoje okrilje i zaštiti od svega čime ovaj svijet prijeti. U tebi želim vjerovati da će dobro i ljubav pobijediti prijevaru i mržnju.

fra Zvjezdan

Krštenje Gospodinovo (A)

OBJAVA OČEVE LJUBAVI

Isuse, želim se naći uz tebe u vodama Jordana u času tvoga krštenja kako bih i ja mogao čuti nad sobom iste riječi koje su izrečene nad tobom i imati iskustvo ljubavi Očeve kako si ga ti osjetio. Daj mi milost da otkrijem istinu svoga krštenja u svijetlu tvoga, svoje pripadnosti nebeskom Ocu u objavi tvojega božanskog sinovstva. Zato se prepuštam istom glasu koji u mojoj nutrini odjekuje  brojnim utješnim riječima:

«Ti si Sin moj! Meni pripadaš! Dragocjen si u mojim očima; ja te ljubim! Pripadaš mojoj božanskoj obitelji, ti si moj! Ti si ljubljeni sin, ljubljeno dijete! Imaš pravo na svu moju ljubav, na moju naklonost. Možeš računati na tu ljubav u svim trenucima svoga života. Svoje ti ljubavi nikad neću oduzeti niti uskratiti. Ljubit ću te uvijek, bez obzira na tvoju dostojnost ili nedostojnost, upravo zato jer sam ljubav sama, jer sam te stvorio iz ljubavi, jer želim da u toj ljubavi budeš sretan. Ti si moj ljubljeni!

U tebi mi sva milina! Drago mi je vidjeti te! Dragocjen si u mojim očima! Moj pogled počiva na tebi. Pratim te na svim tvojim putovima. Pogled na tebe izvor je radosti moga srca. Uvijek ti se radujem!»

Isuse, hvala ti za objavu Očeve ljubavi. Hvala što sa mnom dijeliš tu ljubav kojom tebe Otac od početka ljubi. Tom si me ljubavlju obdario u času moga krštenja. To je najsvetiji trenutak, čas posinjenja koji mi po pečatu krštenja postaje trajnim darom.

Hvala ti, Isuse, za sakrament krsta i za sve sakramente kršćanske inicijacije. Po njima si mi sve dao, samoga sebe, ljubav nebeskog Oca. Hvala ti, Isuse, za roditelje koji su htjeli da se već kao dijete krstim i za kumove koji su htjeli svojom vjerom i svojom ljubavlju posredovati kod tog milosnog časa novoga rođenja. Hvala ti, Isuse, za svećenika koji me je krstio. Hvala ti, Isuse, što si Crkvi svojoj ostavio taj sakrament i što je po tom sakramentu tvoja Crkva plodna majka koja i danas iz svog krila rađa brojnu djecu: ljubljenu djecu nebeskog Oca.

fra Zvjezdan

SV. MARIJA BOGORODICA

PROŠLOST –BUDUĆNOST – SADAŠNJOST (Lk 2,16-21)

Drage sestre i braćo, na početku smo Nove godine. Promjene godine, razlike između jučer i danas, stare godine koja je prošla, nove godine koja će doći, i jasno nam je: mi ljudi imamo našu povijest. Vrijeme pripada nama i našem svijetu. A time i prošlost, sadašnjost i budućnost.

U danu kao danas, možda o svemu tome razmišljamo, što se dogodilo prošle godine, ne samo u politici, u svjetskim događanjima, nego u našem vlastitom životu; gdje možda sa strahom gledamo prema naprijed, što će nam donijeti Nova godina; i danas mi pada na pamet riječ sv. Franje Saleškog koja sigurno spada u najljepše rečenice koje od njega imamo. On govori o prošlosti, budućnosti i sadašnjosti. O prošlosti kaže Franjo Saleški: “Prošlost pripada božasnkom milosrđu.” Što je bilo, bilo je, bilo dobro, bilo zlo, bilo radosti bilo žalosti, to je prošlo i to leži u božjem milosrđu. Vrijednost koju to ima za nas, je sjećanje koje nas uči, da počinjene pogreške odbacimo, a darovane radosti ne zaboravimo.

O budućnosti kaže Franjo Saleški: “Budućnost pripada Božjoj providnosti”. Samo je Bog onaj koji zna za moju budućnost, i stoga ne trebam imati straha. Ako budućnost pripada Božjoj providnosti, onda to znači: Mi smo skriveni u Bogu i smijemo vjerovati da Bog ide s nama bez obzira što bi moglo doći.

Prošlost dakle pripada božjem milosrđu, budućnost božjoj providnosti, ali je za Franju Saleškog važna sadašnjost. O tome kaže: “Ono što me brine i što se od mene traži je to danas. I to danas pripada milosti božjoj i predanju moje dobre volje”. Radi se dakle o tome, da s tim danas, s tom sadašnjošću učinim s milošću božjom i mojom dobrom voljom sve najbolje u mome životu.

Prvi siječnja u Crkvi je svetkovina Svete Marije Bogorodice. To znači: Od prvog dana godine mi se kršćani stavljamo pod osobitu zaštitu Marije, jer znamo, da naše brige i molbe ona visoko uzdiže. Tako počinje Nova godina s puno nade: naša prošlost i naša budućnost pripadaju Bogu, važno je, da svaki dan iznova počnemo živjeti naš kršćanski život i da to smijemo činiti pod osobitom zaštitom Bogorodice Marije u čiji zagovor vjerujemo. Amen.

fra Jozo Župić

ROĐENJE GOSPODINOVO. BOŽIĆ.


BLAGDAN DOMIŠLJATE BOŽJE LJUBAVI


Da su ljudi znali, Isuse, tko si ti; da su znalo odakle dolaziš, da su znali kojega si roda i podrijetla; da su znali da si Mesija, da si obećani novorođeni Kralj…svi bi ti otvorili vrata, ne bi se rodio u štali, nego u čistim domovima, za tebe bi bilo mjesta u svakom svratištu!

Da su znali!

A na Dan suda ćeš govoriti: «Bijah gladan…Bijah žedan…Stranac bijah…Bijah gol…Bijah bolestan…U tamnici bijah…»

Kada to, Isuse?

«Što god ste učinili… Što god niste učinili… jednome od ove moje najmanje braće, (ni) meni (ni)ste učinili!»
Mi to znamo, Isuse!

Znamo unaprijed, rekao si nam, zapisano je! Oprosti, Isuse, što me ni danas nije briga hoćeš li ostati negdje zabačen i sam, ostavljen i gol! Oprosti, Isuse, što i danas moraš tražiti milosrdno srce da ti netko pomogne u bolesti i nevolji.

Oprosti, Isuse, za sve siromahe svijeta kojima ne mogu pomoći. Oprosti, Isuse, što nisam siromah da bih bio slobodan i čist te sposoban da te prepoznam, da te vidim, da te susretnem. Radujem se susretu s tobom u Božjoj riječi! Vjerujem da je to sakrament ljubavi. Radujem se, Isuse, susretu s tobom u svetom Kruhu! Vjerujem da je to sakrament tvoje žive prisutnosti.

Oprosti mi kada se nedovoljno radujem tvojem pohodu u bratu, bližnjemu, malenome: jer i u najmanjima k meni dolaziš – ili bi u njima htio do mene doći! Ne prepoznajem te tada kao sakrament tvoje dobrote. Ne prepoznajem te, Isuse, da mi u takvim ponudama više daješ nego što ja mislim da od sebe otkidam. Jer za malen čin milosrđa ti mi daješ sama sebe. Uvijek iznenađuješ svojim darovima i opravdavaš onu: «Bog se ne da nadmašiti u ljubavi!» Isuse, dobro došao u ovaj svijet! Hvala ti, Isuse, što ostaješ na ovome svijetu među nama! Isuse, hvala ti što ćemo siromaha imati uvijek među nama.

Dobro si nam došao, Isuse!

fra Zvjezdan

4. nedjelja došašća (A)

NE BOJ SE!

Josipu je u snu objavljeno da će tvoje ime biti Emanuel, Bog s nama. Ti ćeš, Isuse, biti sama blizina. Susretat ćeš ljude srcem punim ljubavi. Ti ćeš biti spasenje za svakog čovjeka koji iskrena srca traži Boga.

Svaki puta kada na tako svečan način obećavaš da ćeš biti s nama, onda je to obećanje tvoje djelatne i žive prisutnosti, obećanje spasiteljske blizine. Ti si se utjelovio, postao si vidljiv, uzeo si naše ljudsko tijelo, hodao si ovom zemljom.

Međutim, tajna tvoje prisutnosti i blizine je u dubokoj stvarnosti srca koje ljubi. Ti si svakom čovjeku bio prisutan ne samo tjelesno, vidljivo, nego si potpuno, cijelim svojim bićem, nastojao prodrijeti u tajne ljudskoga srca, otkriti duboke potrebe čovjeka. I u tome si savršeno uspijevao.

Isuse, ti si zaista znao tješiti, jer si pažljivo slušao. Znao si liječiti, jer si pomno ispitivao korijene bolesti; ti si znao vratiti radost, jer si imao oko i pogled za žalosne i siromašne. Tko god ti je pristupao osjetio je da ti, Isuse, ne rješavaš «slučajeve» serijski, niti se rješavaš ljudi na brzinu, nego svakom čovjeku pristupaš s posebnom pažnjom. Svaki je čovjek za tebe važan, svaki ti je potpuna osoba, vrijedan božanske ljubavi i svesrdne pomoći.

Kako se moram zastidjeti pred tobom, Isuse! Mi smo tako površni u susretima, tako tupi i bezosjećajni, gotovo neprisutni u našim odnosima. Često smo ljudima samo na izvanjski način prisutni, a naše misli, naše srce, naši interesi leže daleko. Ljude obrađujemo na brzinu i oni su nam uglavnom samo teret. Ne želimo biti nepristojni prema njima, ali škrtarimo na angažiranoj prisutnosti u kojoj se jedino može otkriti istinska ljubav koja oslobađa, koja tješi, koja daje snage, koja unosi svjetlo i radost u ljudsko srce.

Isuse, dolaziš kao Spasitelj, Emanuel, Bog s nama! Ti to želiš i danas biti svakome od nas. Ti si najprisutniji, sama blizina. Ostvario si to svojim utjelovljenjem, time što si postao čovjek, a potvrdio si to otajstvom kruha i vina. Svi izvanjski znakovi vjere uvjeravaju nas tako rječito da si ti, Isuse, i danas angažirano u ljubavi prisutan za svakoga od nas u svakoj našoj potrebi i radosti, u svakom času života.

fra Zvjezdan

3. nedjelja došašća (A)

DA DRUGOGA ČEKAMO?

Isuse, i ja često želim pitati: «Jesi li ti onaj koji ima doći, ili drugoga da čekamo?» Isto te je pitao i Ivan Krstitelj iz tamnice. Čuo je za tebe. Tvoj odgovor se poziva na djela ljubavi u ozdravljenjima i čudesima. Kao da citiraš pradavnog proroka koji te je nagovijestio upravo u tim znacima. Ipak, Ivanu je potreban konkretan odgovor. Meni je potreban konkretan odgovor. Da, Isuse, u tvoje vrijeme slijepi su progledali, hromi su ustali…ali danas? Jesi li došao i za ovo naše vrijeme, jesi li još uvijek utjelovljeni Sin Božji i za naše prilike, za naše siromaštvo, za ovaj naš trenutak?

Činio si divne stvari. I Ivan je to čuo. Ipak, on je još uvijek u tamnici. A prorok je rekao da ćeš i potlačenima vratiti slobodu, da ćeš utamničene izvući iz tamnice. Ivan je u tamnici. Jesi li ti onaj koji ima doći? Jesi li ti onaj koji ima meni doći, koji će postati moj Spasitelj? Ili da ipak drugoga čekam, budući da sam još uvijek u tamnici?

Ivanu si poručio odgovor. Izgleda da je on shvatio i da mu je to bilo dovoljno. Neki čak misle, Isuse, da je Ivan poslao svoje učenike da bi se oni uvjerili u istinu o tebi, da bi ostali uz tebe. Ivanu je bilo jasno! Jer, napokon, Isuse, Ivan i nije bio zatočen, nije utamničen, on je slobodan, njegovo je srce slobodno, njegova je duša slobodna. On je i u okovima slobodan. Naprotiv, Herod je zasužnjen u splet svojih vlastitih interesa, u svoju požudu, u svoje ljudske obzire i ne može izići iz tog ropstva. Ivanu je to jasno i njemu je to dovoljno. Ivan ti vjeruje, Isuse!

Vjerujem li ti i ja? Znam li se ja radovati tvome dolasku i u znakovima koji se tiču drugih? Znam li te prepoznati kao svjetlo svijeta dok liječiš oči drugima, a moje i dalje ostaju bolesne ili u tami?

Znam li te slaviti dok činiš da hromi prohodaju, a ja još uvijek čekam ozdravljenje svojih nogu? Znam li te prepoznati kao Otkupitelja i Osloboditelja, pa makar o tome slušao u tamnici? Isuse, Ivanu je bilo dovoljno to što je o tebi čuo, što su mu govorili. Njegovo je srce bilo sretno.

Znao je da u tvoj dolazak mora ugraditi i žrtvu svoga vlastitog života. Bio je radostan zbog tvojega dolaska, dolaska «Zaručnika», Pripravio ti je put, put dostojan tako velikog Preteče za koga si, Isuse, imao toliko lijepih pohvala. Ne dopusti, Isuse, da se u svojim nastojanjima i poteškoćama sablaznimo o tebe. Ne dopusti nam da klonemo i da odustanemo od puta koji si nam zacrtao i da ne ostvarimo zadaće koje si nam povjerio. Daj da i mi danas, poput Ivana Krstitelja nekada, budemo poslušni tvojim riječima, vjerni pozivu na koji nas zoveš.

fra Zvjezdan

2. nedjelja došašća (A)

PROROK OBRAĆENJA

Gospodine, slušam glas tvoga preteče, Ivana Krstitelja. To je čovjek koji ti je po volji. Za njega si imao svoje divno svjedočanstvo. On je to i zaslužio svojim predanim životom. Bio je sav tvoj, sav za tebe. Sav je njegov život bio u službi tvoga poslanja. On živi za tebe; samo to za Ivana ima smisla. Samo se tako prepoznaje i doživljava istinski život. Kako je divno vidjeti nekoga tko sasvim pripada Bogu, Božjim planovima. Kako je divno susresti dušu potpuno predanu tebi. Ivan je bio predan tebi i tvojem djelu spasenja sve do kraja svog života. On je i umro za tebe.

Njegova je propovijed autentična. Ono što govori, to i čini. Propovijeda obraćenje za oproštenje grijeha i sam proživljava istu stvarnost kroz svoj predani život. Zato se njegov glas i poziv na obraćenje čuje nadaleko. I dolaze k njemu ljudi sa svih strana i ljudi svih klasa i staleža. Dolaze ga čuti. Ivan im poručuje dvije stvari: prava je poziv na nov, bolji život – na obraćenje. Druga je poruka vezana uz tvoj dolazak: «Na vratima je Onaj koga čekate!»

Isuse, Ivan te je ozbiljno shvatio. On se za tvoj dolazak iskreno pripravljao. Htio je da nema nikoga na ovoj zemlji tko te ne bi prihvatio, spremno dočekao. Zato smatra svojom životnom zadaćom da sve ljude pripravi za tvoj dolazak. Propovijeda sve što je za to potrebno.

Ivan nije bio lak u govoru. Govorio je teške i optužujuće riječi. Mi bismo se možda uvrijedili kad bi nama netko na taj način progovorio. Kao da smo bolji od Ivanovih suvremenika. A ipak, i nas se to tiče; i mi smo legla svakojake zlobe i pakosti! I mi upadamo u grijehe i često smo dvolični.

Nismo uvijek iskreni. Sve je to i naš problem, na sve smo to i mi pozvani. I sve se te riječi i nas tiču. Daj nam, Gospodine Isuse, snagu da iskreno pogledamo u vlastitu nutrinu i da iskrena srca primimo Ivanove riječi kao poziv na obraćenje u ove naše dane.

I danas nam dolaziš. Daješ nam ovo blagoslovljeno vrijeme da se pripravimo za tvoj dolazak. Hoćeš nas upozoriti da još imamo vremena. Još nije kasno. Toliko se toga još može ispraviti, dogoditi. Neka i nas ovaj poziv Ivana Krstitelja nađe spremne na djelo obraćenja, tako da božićne dane dočekamo čista srca.

Međutim, Isuse, osjećam da je taj glas u pustinji, taj dragocjeni glas Ivana krstitelja, pravi izazov za nas. Još te mnogi ne poznaju. Mnogi ni ne slute da si među nama. Mnogi te krivo zamišljaju. Mnogi su robovi različitih navika i klanjaju se svakojakim idolima. Ima još uvijek toliko posla oko pripravljanja ovoga svijeta za tvoj dolazak. Trebaš i danas preteče; trebaš ljude koji će glasno govoriti, koji će svjedočiti, koji će se sasvim predati tebi. Trebaš novih preteča. Posluži se mnome. Posluži se nama i neka svijet upozna da si nam tako neizrecivo blizu!

fra Zvjezdan