SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

„DA SVI BUDU JEDNO“

Otac i ja smo jedno. Ovo je baza kršćanskog jedinstva. Otac, Sin i Duh – množinstvo u jedinstvu baza su jedinstva i pluralizma. Jedno su i različiti su. Ovo je osnovica  kršćanskog vjerovanja kakav je Bog i na što su pozvani svi koji vjeruju u Boga trojstvenoga. Ovo je Isusova molitva. Jedinstvo spada u osnovu kršćanstva. Nema Pavlovog, Ivanovog, Petrovog, svi su Kristovi. Bože oprosti, kao da ova Isusova molitva nije uslišana.

Ne vidimo da vlada jedinstvo među onima koji vjeruju da slijede Isusov put. Koliko li Crkava, sekti… I nije problem što ih je više, što na različite načine mole, imaju različite kultove, nego je bolnost u tome što su vrlo često suprotstavljene jedne drugima, što su se postavile neprijateljski jedne prema drugima. I vrhunac ‘ludosti’ da se sve to događa u ime Isusovo. Ne treba biti puno teološki pismen pa da se vidi da ta razjedinjenost ne može naći svoj oslonac u Isusu i njegovoj riječi. Očito je da ne može biti jedinstva među kršćanima, ako nema jedinstvenog duha u njima, ako nema jedinstva unutar pojedinih kršćana.

Kršćansko jedinstvo nije neki dogovoreni čin, nije neka diplomacija, pa čak ni jedinstvo potreba. Osnovica kršćanskog jedinstva nije ‘ideološki’ već mu je osnovica ljubav, ljubav na Kristov način. Često kršćani svoj kalup jedinstva (kulturološki, civilizacijski) nameću Isusu. Uvuklo se puno ljudskih interesa u vjerovanje, pa ti interesi razjedinjuju. S te strane je vrlo važno da se kršćanstvo kao kršćanstvo oslobodi elemenata koji razjedinjuju svijet, ljude… Za jedinstvo s drugim ljudima potrebno je ‘izvojevati’ jedinstvo u samome sebi, jedinstvo u Isusovu duhu, iza toga se može stvarati jedinstvo među kršćanima. [više] about 7. Uskrsna nedjelja (C)

Nema govora više o ‘gore’ ili ‘dolje’. To su samo slike. Kristov ulazak na nebo upućuje prema definitivnom usmjerenju ljudske postojanosti. Cijeli Kristov život upućuje na to. Današnja postojanost prima svoje osmišljenje iz onostranosti, ako se to tako uopće može reći.

Ulazak u nebo označuje ispunjenu ljubav…, a ispunjena ljubav čovjeku može biti samo darovana. U čovjekovoj je mogućnosti da mu ljubav bude ostvarena, ali je u njegovoj nemogućnosti da to sam ostvari. U Kristu je čovječanstvu ponuđena ta mogućnost. To nije prognoza, nego ono što se dogodilo s Isusom Kristom to će se svakom dogoditi ako bude živio Isusovim životom. Nebo i Krist jedno su te isto. Sjedinjenje s Bogom.

U darivanju-predanju je šansa stjecanja vječnosti. Što je za nas zadržano to je izgubljeno. Darovano je postalo Kristovo i time postalo vječno. I Krist darovani postao je vječni Krist. On se pretočio u ljubav. Gospodine, neka sada ovaj svijet prođe – mi ga nudimo, ne da nestane, nego da počne bivati novi. Biti za sebe, znači biti u vremenu – umrijeti… Osama je pakao, predanje i ljubav su vječni. Krist se uzdiže od ovoga svijeta i stvara novi svijet.

On postaje Kozmički Krist. Time postaje osmišljeno uskrsnuće – ne više u stari život ni u stari svijet, nego uzdignuće iznad svega (kvalitativno). S Kristom – njegovim ‘uzašašćem’ – otvara se vrata novo svijetu. A da bi nam se dogodilo kao Isusu potrebno mu je vjerovati, jer oni koji mu nisu vjerovali nisu ni razumjeli njegove riječi, koji su ga vidjeli bez vjere nisu ga prepoznali, oni koje je on dotakao nisu ozdravili.   ‘Bolje je za vas da odem…’. Sad više Isus nije vezan za ovo ili ono mjesto.

O je poslije Uzašašća posvuda. On je postao ‘Kozmički Krist’ kako reče Mathiu Fox. On je postao uskrsli Čovjek. U sebe je sintetizirao cijelo čovječanstvo i nastanio se u svim ljudima. Poslije Uzašašća Isus je sa svim ljudima. Svih je boja i nacija, svih kultura. On je blizak svima koji se opredjeljuju za ljubav kao bit življenja.

Marijan Jurčević, OP

Isusova istina i Isusov mir

Ova nedjelja potiče nas da razmislimo o svom povjerenju u Isusovu riječ i o prihvaćanju Isusove istine. Interesantno je da Isus upozorava da se ne može ostati vjeran njegovoj istini bez ljubavi. ‘Onaj koji me ne ljubi ne može ostati vjeran mojoj riječi.’ Isto tako Isus naglašava da njegova riječ nije njegova ‘domišljenost’ nego je to riječ Očeva, Božja.

U ovome je bit: Isusova riječ ima božansku vrijednost. Ona je istina ‘naravi’ i istina ‘neba’. Zato je vrlo teško ne vidjeti istinitost Isusovih riječi, bilo kad govori o Bogu ili čovjeku. Isusova istina je životna istina, istina koja traži dušu i koju svjedoči Duh ljubavi. Zato su drugi kriteriji dolaska do Isusove istine od istine ‘logike’. Nju se ne može spoznati niti iskusiti ako se ne uskladi s njom život. Već je to iskustvo imao Pavao, pa poslije njega Augustin i svi veliki obraćenici.

Tek kad su promijenili način življenja tada su razumjeli Isusovu riječ. Tek kad se uskladi život i Isusova riječ tada se doživljava plodnost istine. Bog progovori kroz utjelovljenog Isusa. Kroz život. Danas se dosta diskutira o afektivnoj (emocionalnoj) spoznaji. Je li to ‘intuitivna’ spoznaja koja ima druge ‘argumente’ pri zaključivanju? U svakom slučaju ova spoznaja puno više brige vodi o životnom iskustvu nego li o teoretskom razglabanju. [više] about 6. Uskrsna nedjelja – sv. Josip Radnik (C)

LJUBITE JEDNI DRUGE – TAKO ĆETE USKRSNUTI! 

U Isusu je uskrsnuo Sin čovječji! Kroz Isusa se pokazala Vječna ljubav i čovjekov poziv. Smisao življenja sina čovječjeg nije na razini ove svakodnevne prirode – njegov je smisao na uskrsnoj strani, na Božjoj strani. Kad čovjek ‘uskrsne’ tad se najsnažnije slavi Bog, a i čovjek.

Slavu Bogu dajemo najviše svojim uzdizanjem, svojom praksom ljubavi. Da, svi želimo ostvariti taj u nama drijemajući i nikada ostvareni cilj, a kao da ne znamo kako ili ne prihvaćamo ‘savjet’ drugih. Razni su pokušaji na privatnom i zajedničkom planu da se dođe do ‘smirenja’, ali kao da nijedan pokušaj nije uspio. Kroz Isusa je Bog progovorio i čovjeku pokazao put i mjesto smiraja. Prvo, čovjek treba biti svjestan da je Božji sin, kćer.

Da Bog u njemu i time se čovjeku otvaraju božanske mogućnosti. Tek kad su se apostoli preobrazili (uskrsli) kroz Isusa tada za njih postaje životna istina Ljubav. Potrebno je u sebi se razobličiti da bi se moglo istinski ljubiti. Preobražen čovjek istinski sve zapovijedi naravi i Božje svodi na ljubav prema apsolutnoj ljubavi i prema ljudskoj ljubavi. (Ljubi Boga i bližnjega svoga). Koliko god nam je želja da ljubimo bližnjega (valjda je ‘daljnjega’ lako ljubiti jer se i ne radi o konkretnoj ljubav!?) doživljavamo poteškoće u samima sebi. Kao da nam to ne ide. To je očito da još do kraja nismo ‘kršteni’ (preporođeni).

Isus ostavlja jednu jedinu zapovijed svojim učenicima: Ljubite se međusobno! I ovo je srž kršćanstva. To je osnovna dogma kršćanskog vjerovanja i življenja. Čovjek, kršćanin se razvija u istinskog čovjeka, sliku Božju, kroz ljubav. Kroz ljubav se najjasnije očituje ‘slava Božja’. Najjača je propovijed o Isusu međusobna ljubav. Kršćanska apologetika (obrana) jest međusobna ljubav, ali isto tako manjak ljubavi zasjenjuje Isusovo i Božje lice. Mržnja je najveća antipropaganda kršćanstvu. Ljubav razobličuje sve naše vlastite lažnosti, sve prikrivene interese. Ljubav oslobađa i čini čovjeka slobodnim prema drugome. [više] about 5. Uskrsna nedjelja (C)

NITKO IH NEĆE OTETI IZ MOJE RUKE

Sjećamo se, Isuse, zapisanih obećanja: “U dlanove sam te svoje urezao…!” (Iz 49, 16); “Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži…! (Ps 63,9); “I ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala” (Ps 139, I O).

Danas nam u evanđelju govoriš da nas nitko neće oteti iz tvoje, iz Očeve ruke. Hvala ti za tu
sigurnost darovane ljubavi. Trebamo ruku koja će nas voditi, trebamo ruku koja će nas zaštititi. Trebamo te.

Ruka je divan znak: govori o ljubavi, o pažnji, o nježnosti.

Rukom se umivamo, njome otvaramo vrata; rukom pišemo pisma i brišemo suze; rukom se hranimo i rukom hranimo druge. Dao si nam ruku da je pružimo drugome i da primimo od drugih mir. Dao si nam ruku da vodimo za ruku slijepe i malene, da pomognemo klonulome i da prihvatimo ruku drugoga koji je
sposoban ljubiti i voditi.

Dao si nam ruke. A ipak, Gospodine, često rukama činimo zlo, prijetimo, sijemo oko sebe nemir i neslogu. Tako često naša ruka ne služi onoj svrsi radi koje si je ti utisnuo u naše biće. Tako često zaboravimo rukovati se, pružiti ruku pomirenja, pomilovati bližnjega, iskazati ljubav.

I ti si, Isuse, imao ruke. Znao si zagrliti, pomilovati. Znao si polagati ruke na bolesne i oni su ozdravljali. Znao si prigrliti djecu i blagoslivljati ih. Ni na koga nisi digao ruku da ga uništiš. Došao si spasiti sve što bješe izgubljeno, propalo.

I mene si pronašao. Već u krštenju stavio si svoju ruku na mene, a moje si ime upisao u dlanove svoje ruke. Neizbrisivo si me povezao sa sobom. Svojim rukama, Isuse, i danas lomiš kruh da nas nahraniš. Tvoje su ruke i danas probodene za nas. I danas često podižeš svoju desnicu da nas odriješiš, oslobodiš. Tvoja je ruka neprestano nad nama. Nitko me silom ne može oteti iz tvoje ruke. Siguran sam tada u ruci Očevoj. Hvala ti za tu sigurnost.

Siguran sam od drugih, od nasilja i nasilnika; siguran sam pred svijetom. Osiguraj me još, Isuse. od mene samoga. Ne dopusti da se otrgnem iz tvoje ruke. Ne dopusti da odem, da se udaljim. Ne dopusti da ispustim tvoju ruku iz svoje, jer tada sam gotov, zalutat ću. Desnica nek me tvoja vodi i drži. Uzmi opet moju ruku.

fra Zvjezdan

ISUS JE GOSPODIN

Gospodine, zatekao si Petra svojim pitanjima. Danas se i ja želim naći s tobom. Povedi me nasamo i podvrgni ispitu svoje ljubavi. Vjerujem u tebe, Isuse! Ali, ljubim li te? Imam iskustvo ljubavi prema ljudima. Osjećam da su mi mnoge osobe bliske i drage. Osjećam da me drugi prihvaćaju, a neki čak i ljube. To me iskustvo ispunja radošću. Ljubim li ja tebe, Isuse? Znam da ti mene ljubiš. Ljubiš me ne samo više od svih drugih koji me uvjeravaju o svojoj ljubavi, nego me ljubiš dokraja, do svih mogućnosti svoga Srca. Tako si ti sam rekao. Da, Isuse, ja znam da me ti ljubiš. Ali, ljubim li ja tebe, Isuse?

Ti sve znaš. Tebi ne mogu reći bilo što. Ti poznaš tajne moga srca. Znaš moje sumnje, praznine, moje bjegove. Znaš da u mojem srce i ima i nema mjesta za ljubav prema tebi. Možda katkad ni ne znam što znači ljubiti tebe. Jednostavnije mi je vjerovati tebi. vjerovati i da si uskrsnuo i da si Bog. Ali ljubiti? Ti me ipak uporno pitaš, kao i Petra, pitaš me i tri puta i sto puta ako treba: “Ljubiš li me?” Isuse, pomozi mi da osjetim ljubav prema tebi. Daj mi milost da te ljubim, Da, Isuse, ljubim te. Znam da te često nisam ljubio, znam da se ne ponašam i da ne živim uvijek tako da se vidi ta ljubav. Znam da sam često zatajio u ljubavi. Ali, sada, u ovom času, u trenutku kad moje srce čuje tvoje pitanje i gotovo molbu, ja ti mogu reći, Isuse: “Ljubim te!”

Ne znam, Isuse, ljubim li te više. Više od drugih, više nego jučer, više nego dosada. Znam da istinska ljubav raste i da se može ljubiti uvijek samo više – ili se ne ljubi. I to me nauči, Isuse. Nauči me ljubiti više nego prije. više nego kad sam bio dijete, više nego kad sam se opredijelio za tebe. više nego u času prve pričesti. više nego lani. Nauči me ljubiti, nauči me rasti u ljubavi! Ti sve znaš. Ti znaš granice mojeg srca. Ti znaš što mogu i što ne mogu. Hvala ti što sve znaš. Znam da me ne osuđuješ upravo zato što znaš tajne moga bića. Ti znaš i da te ljubim. Pomozi mi, Isuse, da te sve više ljubim. Jer znam da ću tek tako moći usuditi se poći za tobom.

fra Zvjezdan