10. Nedjelja kroz godinu (C)
Ne plači!
Gospodine, osluškujem tvoje riječi želim da dopru do dubina moga srca.
„Ne plači! Utješi se. Ohrabri se! Nisam te zaboravio premda ti je teško, premda te pogađaju križevi života.
Ne plači, nisi sam: ja sam tu, na putu tvog križa, na stazama tvojih napora i nastojanja, u tajnama tvojih uspjeha i neuspjeha.
Ne plači nad sobom, nad svojom ostavljenošću i bijedom, nad svojom prazninom i slabostima.
Ja sam veći od tvojega srca i ako te ono u čemu optužuje, ja ću te opravdati.
Ne plači nad grubostima života, nad krivnjama i ranama što su ti ih drugi zadali. Ne plači, jer ja mogu iscijeliti sve tvoje rane, sve tvoje bolesti.
Ne plači nad tragedijama drugih, nad tragedijom koja pogađa tebe. Suosjećaj, trpi, ali ne plači, ne očajavaj, ne kloni! Ja sam sposoban i od mrtvih izdići ono što ti se čini u nepovrat izgubljeno!”
“Mladiću, tebi kažem: Ustani!
Ustani iz svojeg mrtvila i klonulosti!
Ustani od mrtvih i počni živjeti novim životom!
Ustani i otvori se novoj nadi, povjerenju u život, svjetlu i istini!“
Ustani! Tebi kažem!
Tebi danas. Ne samo onom mladiću iz Naina! Tebi u tvojim brigama i mučnim okolnostima života! Tebi kažem: „Ustani!“
Hvala ti, Gospodine, na riječi koja nosi ohrabrenje, koja daje život. Tvoja je riječ i danas živa, životvorna, snažna da iz mrtvila grijeha i zla pridigne svakog čovjeka. Tvoja riječ, Gospodine, i danas poziva na život i zaustavlja povorku smrti.
Tvoja je riječ i danas jača od zlih navika i sila tame. Ti nas možeš istrgnuti iz pandža grijeha i smrti.
fra Zvjezdan
