SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

MUKA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

Gospodine, želim osluškivati tvoje posljednje riječi na križu. Zabilježeno ih je sedam. Progovori mi ti, Gospodine, danas u svojim vapajima s križa i daj da osjetim snagu tvoje molitve kojom si za mene na križu molio.

“Bože moj Bože moj zašto si me ostavio!” Isuse, ne mogu ni slutiti dubinu ovog vapaja. Ti koji si uvijek vršio volju Očevu morao si osjetiti bol Božje ostavljenosti. Samo grijeh može čovjeka odijeliti od Boga. U ovom času, Isuse, prepoznajem te kao Otkupitelja koji na sebe uzima sve grijehe svijeta. Svojom boli na križu otkupi nas od svakog prokletstva grijeha.

Oče oprosti im jer ne znaju što čine!” Oprosti njima, oprosti nama. Nikad nećemo do kraja shvatiti što činimo svojim grijehom. Ti to jedini znaš. Oprosti nam, Isuse! Izmoli i za nas Očevo oproštenje. Daj da rado i često prihvatimo snagu milosrđa kojeg si nam ti zaslužio na žrtveniku križa. Daj da iz vrela tvoga oproštenja naučimo i mi praštati svojim bližnjima.

‘Još danas bit ćeš sa mnom u raju!” Divno obećanje čovjeku koji je sav svoj život potrošio za zlo. Divno obećanje na vratima smrti. Hvala ti, Isuse, za ovu jedinstvenu gestu ljubavi. Čovjeku daješ nebo, a da ga on ničim nije zaslužio. Nebo je dar tvoje ljubavi. Daj nam ponizno srce da umijemo prihvatiti vječno zajedništvo s tobom kao čisti dar, jer po svojim zaslugama ne bismo stigli daleko.

“Ženo, evo ti sina; sinko, evo ti majke!” Hvala ti za dar tvoje Majke. Primam ga kao oporuku tvoga srca. Potrebna nam je nježna i vjerna ljubav majčinskog srca. Hvala ti što si na taj način s križa molio i za mene, mislio i na mene. Ohrabren ljubavlju presvete Majke znam da nisam sam u križevi ma života. U hodu za tobom osjećam prisutnost tvoje i moje Majke.

“Žedan sam!” Došao si utažiti glad i žeđ čitavoga svijeta. Žedan si bio na Jakovljevu zdencu. a ipak si želio najprije utažiti životnu žeđ Samarijanke i svih ljudi darom žive vode. Žedan si naše vjere, naše ljubavi. Sam izgaraš od želje da sve spasiš i da svima podijeliš hrane i pića, a u ovom času umireš od žeđi. Križ ostaje trajnim znakom tvoje žeđi za svakim od nas, za našom ljubavlju. Htio bih utažiti tvoju žeđ, Isuse! Reci mi kako!

“Dovršeno je!” To si samo ti mogao reći. Tvoj je život ispunjen; postigao si smisao i svrhu svoga života. Dovršio si volju Očevu. U svemu si bio poslušan do smrti na križu. U ovom groznom času, kad su mnogi u napasti da pomisle da se nasilno prekinula nit tvoga djelovanja i života, ti si dovršio svoj život, ispunio svoje djelo. Jer, to je zapravo Očevo djelo. Dovršio si djelo ljubavi i za mene!

”Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” Hvala ti, Isuse, za miri predanje. Posljednji je čas tvoga života. Svoj duh predaješ Ocu. U dlanove istog Oca i mi smo urezani. I nas on nosi na svojim rukama. Isuse, ne dopusti da to zaboravimo. Dobri Otac i nad nama bdije. Daj nam milost da to osjetimo i u časovima kad se bude odvijala posljednja muka rastajanja od ovoga života. Neka nas hrabri sigurnost da nas Otac čeka i da si nam ti pripravio mjesto.

fra Zvjezdan

GOSPODNJA VEČERA

Gospodine, ti da meni pereš noge? Nećeš mi prati noge nikada! Ja te i previše cijenim. Ti si Učitelj, Gospodin. Ti si veliki autoritet. Ja se tebi neprestano klanjam. Kad god dođem u crkvu poklonim se tajni tvoje prisutnosti. Katkad imam volju čak i ničice pasti pred tebe i prostrti se pred tobom. Osjećam se malen i jadan pred tobom koji si tako svet i velik. Ne dolazi u obzir, Gospodine, da ti meni pereš noge, da se saginješ preda mnom.

Moje su noge prljave i prašne. Često svojim nogama koračam stazama koje se tebi ne sviđaju. Moji putovi na kojima umaram svoje noge nisu uvijek ispravni. Kako ti onda mogu dopustiti da mi pereš noge? Nisam dostojan takve ponižavajuće tvoje usluge. Kao i Petra, Isuse, i mene uvjeravaš da mi moraš prati noge da bih imao dijela s tobom. Ti si uporan. Ne odustaješ od svoje nakane. Pred tobom moram popustiti. Da, Isuse, peri mi noge. Peri ono što je u meni najprljavije, najprašnije. Peri me od onoga čega se stidim, od mojih promašaja i grijeha. Peri me, Isuse.

Okupaj me cijeloga. Petru u onom času kao da to nije bilo potrebno. Meni je potrebno. Operi mi i glavu i ruke. Često su mi misli prljave, a rukama činim zlo. Operi mi jezik koji je ponekad neobično prljav. Ne biram uvijek svoje riječi. Moje su riječi često za druge bolne ili vrijeđaju moje i tuđe dostojanstvo. Operi me i okupaj, Isuse!

Operi mi srce. Ono je prevrtljivo. Operi me od mojih sebičnosti. Operi me od moje ograničenosti i neispravnog shvaćanja ljubavi. Često mislim da ljubim, a možda zapravo zarobljavam druge i prisvajam ih ljubomorno za sebe. Čisto srce stvori mi, Isuse, i obnovi u meni pravi duh. Isuse, sada sam ja uporan. Ne peri mi samo noge. Potrebno mi je potpuno čišćenje. Potrebno mi je iskustvo potpunog oproštenja da bih mogao osjetiti radost koju u duši prouzroči tvoja posvetna milost. Okupaj me ne samo vodom, nego krvlju svojom, da bih mogao imati dijela s tobom ovdje i u vječnosti.

fra Zvjezdan

OČE, OPROSTI!

Isuse, otvara se zastor najdublje drame ovoga svijeta. Pozornica je Jeruzalem, Kalvarija. Glumaca nema, jer je sve stvarno; sve se to odvijalo u istini tvoga života. Mi čitamo taj izvještaj. Svečano ulaziš u grad koji će te nakon nekoliko dana odbaciti, osuditi i ubiti.

Isuse, vjerujem da je ono što se dogodilo zapisano za nas danas. Nismo ni mi izvan te drame. Htio bih da se prepoznam, da se prepoznamo. Svijet i danas živi svoju dramu i tragediju. I danas ima nemira i rata, i danas ima nepovjerenja i mržnje. U tom svijetu i danas djeluješ i živiš, uzimaš na sebe naše boli i razdjeljenja, naše rane i umiranja. I danas, Isuse!

Jer, ti nisi umro samo za one ljude, nekada, davno. Umro si i za nas, trpio si i za nas, uskrsnuo si i za nas.

To više ne mora biti Jeruzalem. Mogu te prepoznati i u ovom gradu. Priroda je danas tako rascvjetana. Gradom se mogu primijetiti brojne maslinove grančice koje žele, nošene u crkvu i iz crkve, pronositi našim gradovima i selima mir i blagoslov!

Neka se to i zbude, Isuse! Neka se osjeti radost tvoga pohoda svakom gradu i neka bude trajan mir u srcima ljudi. Molim te za mir svakog grada i sela, molim te za mir svoga naroda, molim te za mir čitavoga svijeta. Molim te za mir u obiteljima, za mir u svakom srcu.

To više nije Kalvarija. Ti i danas trpiš među nama. Sada je to prisutno u trpljenjima mnogih, u ranama brojnih tvojih “najmanjih” koji uzalud čekaju na ljubav. Prisutan si u svakom bolesniku, u svakom bijedniku i siromahu, u svakom čovjeku koji je žalostan ili razočaran. A ako zbog naših grijeha i naših nepažnji ljudi oko nas trpe, onda smo i mi slični onoj masi svijeta koja te osuđuje i razapinje. Oni, Isuse, “nisu znali što čine”, a mi to već jako dobro znamo.

Isuse, daj nam milost ovih dana i učini da sudjelovanjem u liturgijskoj drami žrtve tvoje ljubavi postanemo bolji!

fra Zvjezdan

JA TE NE OSUĐUJEM

Isuse, ova žena iz evanđelja imala je tu nesreću da je uhvaćena u preljubu. Možda joj to nije bio prvi prekršaj i grijeh, ali ovaj puta je uhvaćena i privedena pred sudište. Dovedena je pred tebe kao da je neko čudovište, ne prepoznaje se u njoj osoba; to je neka, ona, neodređeno biće kojem treba suditi. Ja vjerujem, Isuse, da je ova žena zapravo imala sreću! Sreću što je uhvaćena u preljubu i zbog toga privedena k tebi. Imala je sreću da tebe susretne. Svi su njezini tužitelji odstupili, posramljeni su se povukli, a ostao si samo ti: “Ja te ne osuđujem!”

Dao si joj mogućnost novoga života. Pružaš joj ruku, daješ joj život. Ona je bila osuđena na smrt kamenovanjem. Ti si je oslobodio optužnice i ona je mogla od tebe otići u miru. Nisi odobrio njezin grijeh, ali si spasio ženu, osobu, biće koje je slabo i treba snage i praštanja.

Hvala ti, Isuse, za ovaj susret.

Mi griješimo, Isuse, ali najčešće nemamo nesreću da budemo uhvaćeni u grijehu. Često naši grijesi ostaju skriveni od javnosti, nitko o tome ništa ne zna. Ni sami često nismo toga svjesni. A ipak, ti sve znaš. Znaš da su oni koji su ženu optužili isto tako grešnici. Samo što nisu imali sreću da budu razotkriveni pred tobom. Jer tada bi se čisti vratili od tebe. Ovako, njihov grijeh ostaje! Teško nam je, Isuse, kad nas drugi okrivljuju, optužuju, ogovaraju ili kleveću. To nas boli. Želimo sačuvati svoj dobar glas, želimo pred javnošću biti kako treba. I tada nemamo sreće da se susretnemo s tobom!

Ti sve znaš, sve vidiš. Ti svakoga od nas gotovo svakodnevno možeš zateći u raznovrsnim preljubima našeg grešnog i prevrtljivog života.

Danas te, Isuse, molim za sreću: da osjetimo da smo zatečeni u grijehu! Zatečeni činjenicom da ti sve vidiš i da sve znaš, da tražiš izgubljenu ovcu dok je ne nađeš. Daj nam sreću, Gospodine, ako i ne bude ljudskih tužitelja za naše grijehe, da možemo sami sebe optužiti i doći k tebi da bismo u ispovijedi čuli tvoju presudu: „Ja te ne osuđujem! Ja te ogrješujem od tvojih grijeha! Idi u miru!”

fra Zvjezdan

SVE MOJE TVOJE JE

Oče, sagriješih!

Sagriješih, jer sam mislio da je moj život sputan dok se nalazim u tvojoj kući, pod tvojim okriljem. Sagriješih, jer sam mislio da je pravi život negdje daleko od tebe, u nekom drugom gradu, u nekoj dalekoj zemlji. Sagriješih, jer sam mislio da me tvoj zakon sputava i da je pravi život u razuzdanosti i puštanju maha svim strastima. Sagriješih, Oče, jer sam tražio dio dobara koji me ide, a ti si uvijek bio spreman dati mi sve!

Oče, sagriješih!

Sagriješih, jer sam ti prigovorio da mi ništa nisi pružio, da mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim! Oče, sagriješih jer sam se ljutio kad si oprostio mojem bratu, kad si mu sve oprostio; jer si spreman uvijek svima oprostiti, a meni se čini da to nije pametno niti uputno. Oče, sagriješih, jer sam pomislio da svojim praštanjem drugima činiš nepravdu meni i zakidaš moja prava! Oče, sagriješih, jer nisam shvatio da je taj tvoj sin u isto vrijeme i moj brat. Oče, sagriješih, jer duboko u sebi ipak mislim da je moj rasipni brat proživio svoj vijek, a ja sam ostao prikraćen za ta iskustva. Sagriješih, jer sam mu zavidio na onome što nije život, što je bijeda, što vodi u smrt.

Oče, sagriješih, jer nisam htio poći za stol zajedno sa svojim bratom i dijeliti s tobom radost povratka!

Oče, oprosti!

Oprosti meni, svom rasipnom sinu!

Oprosti meni, svom zavidnom sinu!

Oprosti mi zbog mojih bijednih lutanja i raspuštenosti! Oprosti mi kad u tvojoj brizi za moje dobro vidim samo okove i sputanost!

Oprosti mi!

Nisam dostojan zvati se sinom tvojim, ali primi me! Oprosti, jer mi se to može i sutra dogoditi! Ne uskrati mi svoga milosrđa i sigurnosti da uvijek imam Oca koji me čeka i dom u koji se mogu vratiti!

Oče, hvala ti što si dobar!

Hvala ti što si milosrdan!

Hvala ti što si Otac!

fra Zvjezdan

 ŽIVOT JE PLODAN ZA VJEČNOST

Gospodine, k meni ne dolaziš samo tri godine, kao što si dolazio podno neplodne smokve, nego puno više godina. Ne znam kakve ti plodove mogu pružiti. Možda i k meni uzalud dolaziš nadajući se plodovima vjere i obraćenja, plodovima bratske ljubavi i života za druge.

Ne mogu ti govoriti o plodovima obraćenja. Možda je to još tako daleko. Jer znam, Gospodine, kad se obratim, kad se potpuno okrenem k tebi, tada ćeš ti biti prvi u mojem životu, tada ćeš biti voditelj moga bića, tada ću činiti samo ono što se tebi sviđa.

Kad se obratim, tada ću imati više vremena za tebe, tada ću znati da biti s tobom, boraviti s tobom, moliti se, razmišljati nad tvojom riječju nije gubitak vremena, nego dobitak, vrijeme koje je istinski unovčeno u prave stvari. Kad se obratim, Gospodine, neću toliko strepiti nad sobom, nad svojim svakodnevnim životom, svojim planovima i svojim materijalnim interesima. Bit će to sve prisutno, ali ne toliko važno da može potamniti život s tobom.

Kad se obratim, onda ću, Gospodine. znati da si ti živi Bog, da si prisutan, da me gledaš, da ti je stalo do mene; onda će i meni biti do tebe i cijeli će moj život procvasti: Zato ti još ne mogu govoriti o plodovima obraćenja.

Korizma je. Molim te, Gospodine, počekaj još ove godine; pričekaj do žetve i sazrijevanja; potrudi se još malo sa mnom. Hvala ti za sav trud i mar kojim bdiješ nada mnom. Imaj još strpljenja i nemoj posjeći biljčicu koja tako sporo raste i koja tako škrto donosi plodove. Počekaj me još ove godine, Gospodine!

Želim, hoću, stalo mi je do toga da te ne razočaram. Želim da se nahraniš na mojim plodovima. Želim da se nasitiš od onoga što si stavio u moje biće; želim da utažiš žeđ sokovima ljubavi i dobrote u meni. Obrati me ti, Gospodine, da se obratim! Pomozi mi na ovom putu korizmene pokore i daj mi snage da promijenim svoj život! Želim da Uskrs bude istinski susret s tobom!

fra Zvjezdan

Svaki utorak do svečeva spomendana u lipnju (13 utoraka) molimo za njegov zagovor

Utorak je posvećen svetom Anti, jer su toga dana njegovi smrtni ostaci preneseni u Padovu i pokopani u crkvi sv. Marije, kasnije pretvorenoj u veličanstvenu Svečevu baziliku. Utoraka je trinaest na spomen 13. lipnja, datuma preminuća ovog omiljenog sveca.

Cijelu pobožnost možete pročitati OVDJE.

GLEDATI U SVJETLU USKRSNUĆA

Bože moj, danas te molim za preobraženje. Zadivljen sam pred tajnom tvoga lica, tvojih bijelih haljina, tvoje slave. Zajedno s Petrom i ja bih htio ostati u tom prizoru i jednostavno uživati u tvojoj blizini. Isuse, dobro mi je biti ovdje, dobro mi je biti uz tebe. Tu sam siguran. Ne bojim se ničega. Divno je osjetiti tvoju slavu, tvoju dobrotu, tvoju pobjedu nad svime što čovjeku prijeti. Znam, Isuse, da je to zasada nemoguće. Potrebno je stajati čvrsto na ovom tlu, na ovoj zemlji. Život ima svoj tijek i svoju logiku. Ne mogu pobjeći od stvarnosti. Kao što su se Petar, Ivan i Jakov morali spustiti sa svete gore Tabora, tako to i od nas tražiš. Ipak, molim te, Gospodine, da mi pomogneš da bih tajnu preobraženja mogao trajno nositi u svojoj duši i da bi svjetlo preobraženja moglo raspršiti svaku tamu neposrednog svakidašnjeg života u njegovom negativnom, crnom izdanju.

Molim te za preobraženje ondje gdje se ono zaista može dogoditi. Promijeni Isuse, moje misli. Neka postanu misli optimizma i nade. Ne dopusti da crne misli usmjere moje djelovanje, da me zaustave u životnim planovima, u nastojanju oko dobra. Promijeni me u tom dubokom prostoru gdje se u meni rađa dobro i zlo. To moraš preobraziti, podići na razinu svojih spasiteljskih misli. Preobrazi mi, Gospodine, pogled. Često gledam crno, negativno. Često u ljudima oko sebe vidim samo loše stvari. Često ni na sebi ne vidim ništa dobra, kao da mi je pogled zarobljen negativnim sadržajima. Očisti moje oči, moj pogled i preobrazi me da bih mogao sve dobro vidjeti.

Molim te, Gospodine, uđi u događaje svakodnevnog života. Molim te za preobrazbu svijeta u meni i izvan mene. Najprije pročisti moju nutrinu. Vjerujem da to možeš učiniti odmah, da je to tajna vezana uz moju otvorenost tvome pohodu, da već danas možeš u meni ozdraviti bolesnu sliku svijeta. Svijet nije samo prostor zla, nego je i tvoje stvorenje, nosi pečat tvoje ljubavi. Pored svega što u tom svijetu negativno doživljavam, vidim, čujem, to je ipak remek-djelo tvoje ljubavi.

Nadalje, Isuse, molim te da preobraziš i svijet izvan mene: svijet rata pretvori u svijet mira. svijet mržnje preobrazi u svijet ljubavi. Svijet straha preobrazi u svijet sigurnosti i povjerenja! Svijet očaja i beznađa ispuni sigurnom nadom koja od tebe dolazi! Učini čudo svoga preobraženja i danas, da bi se, barem u nekim blagoslovljenim trenucima, razlila svjetlo i sjaj tvoga lica na ovaj svijet u kojem mi živimo. Tada će biti manje mraka, manje straha, manje mržnje, manje zla.

Pohodi nas, Isuse!

fra Zvjezdan

ISUSOVE I NAŠE KUŠNJE

Prva kušnja: Pretvori ovo kamenje u kruh!

Isuse, unatoč svojoj gladi nisi pristao na ovaj izazov. Ne želiš svoju božansku moć sebično okrenuti na čudesno ugađanje sebi. Ti ćeš umnožiti kruh, ali samo kad to bude potrebno drugima, mnoštvu u pustinji. Tada ćeš tisuće podariti kruhom i ostat će ga na pretek. Međutim, kad to isto mnoštvo bude u kušnji da te potraži samo zato jer si im tako lako namaknuo kruha, bit ćeš razočaran njihovim sebičnim nakanama. Rekao si, Isuse, da čovjek ne živi samo o kruhu. Da je tvoja riječ temelj svakog života. Htio bih otkriti tu tajnu života. Petar, tvoj učenik, jednom je to rekao s vjerom i ljubavlju: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” (Iv 6,68).

Da, Isuse, ti imaš riječ života! Tvoja je riječ istina. Ne dopusti da se zarobimo traganjem za materijalnim sigurnostima i da pritom zaboravimo tvoju riječ. Oslobodi nas od jednostranog zgrtanja sredstava za zemaljski život. Ne dopusti da neprestano osluškujemo glas onoga koji neće nikada prestati kušati čovjeka.

Druga kušnja: Dat ću ti sve, ako se meni pokloniš!

Isuse, čudim se što se đavao usudio ovako nastupiti. Vjerojatno je ovo njegov očajnički pokušaj. Tebi koji imaš sve, tebi od kojega je sve i po kome je sve, on nudi slavu ovoga svijeta! Ali, Isuse, ono što nije uspio kod tebe, uspijeva kod mnogih od nas. Zar nema među nama toliko zarobljenosti novcem i vlašću? Zar nije čovjek, nažalost, radi bolje zarade i više novca sposoban staviti na kocku vlastito poštenje, potisnuti svoju savjest, pogaziti ljubav prema bližnjemu? Zar nisu toliki sposobni da u borbi za vlast zgaze svoga protivnika i da se pritom služe i nečasnim metodama? Mnogo su nam puta novac i vlast božanstvo, odnosno idol. Trebamo novac, ali u službi života i ljubavi. Treba među ljudima postojati organizirana vlast, ali kao služenje. Nikako drukčije! Zato, Isuse, kad sami ne možemo, ti nas spasi!

Treća kušnja: Baci se s vrha hrama; ne boj se!

Divan si i jasan, Isuse! Đavao te želi potaknuti da provjeriš jasno koliko te Otac ljubi, koliko si na njegovu dlanu! Međutim, tebi je jasno: ti si Sin Božji i Bog je neprestano Otac. U njegovoj si ruci, kao što smo po tebi i mi na njegovu dlanu. Tebi za to ne treba dokaza, budući da je svaki dan, svaki čas znak te neizrecive ljubavi Božje. Ti ne želiš iskušavati Gospodina! Oprosti nam, Isuse! Mi ga tako često iskušavamo. Često sumnjamo je li nas Bog ljubi. Htjeli bismo svakog dana neke čudesne i opipljive dokaze njegove ljubavi. Htjeli bismo dokaze za ono što se ne da dokazati, nego samo iskazati! Oprosti nam za tu skriven u želju kojom i mi katkad u nekim svojim neumjesnim pustolovinama još uvijek očekujemo da se tada Bog iskaže!

fra Zvjezdan

BRVNA I TRUNJE

Isus nam uvijek govori na stvarnim životnim primjerima kako nam je i što nam je činiti. Danas su to oči i vid koji su tako važni svakom čovjeku. Kako je teško živjeti čovjeku koji ne vidi, on se teško orijentira, ne vidi ili teško vidi svijetlost sunca, ljepotu cvijeta, ne vidi kako izgleda brat čovjek, ovisi od dobrote drugih ljudi – da li će mu pomoći ili neće. Slijepac ne može voditi drugog slijepca jer se može dogoditi da zajedno padnu u provaliju.

Isus ne želi slijepce ostaviti da propadnu, da padnu u provaliju, već im otvara oči i čini to kao čudo. Sjetimo se tih opisa iz Svetog pisma. Ali čini to onima koji vjeruju, koji imaju pouzdanje u Njega. Daj mi Gospodine da progledam jer vjerujem da mi samo Ti možeš pomoći.

No, Isus nam danas ne govori toliko o fizičkom sljepilu, već govori o duhovnom sljepilu, o tome da oči naše duše ne vide ili vide ne dovoljno dobro, pa se zato i pita da li takav slijepac koji ne vidi jasan put u svojemu životu može pomagati i voditi istog takvog čovjeka – pa oba mogu otići u propast. Isus to ne želi, zato nas i upozorava. On želi, on od nas traži da operemo i očistimo oči naših duša, da iz njih izvadimo raznorazna nakupljena brvna. Ta brvna ogovaranja, klevetanja, laži, mržnje, netrpeljivosti, nedostatka ljubavi nas ograničavaju da vidimo ono što je dobro i vrijedno kod brata mog i sestre moje. Brvna u našim očima krive naš vid i zato vrlo često vidimo trun u oku brata svog. Moramo bratu svom pomoći da izbaci trun iz njegovog oka, ali prvo moramo mi imati čisto naše oko.

U nekim narodima se kaže da su oči odsjaj duše. Zato dok govorimo o drugima, nismo ni svjesni da na neki način govorimo o sebi. Govoreći o trunu u oku drugoga u opasnosti smo da govorimo o brvnima u našim očima. Dobro je, spasonosno i mironosno tražiti ono dobro u ljudima. Koliko god se u nekim stvarima s nekim ne slagali, uvijek u svakom čovjeku možemo i moramo pronaći ono dobro.

Gospodine, pomozi nam da u svojim očima vidim brvna koja nam ne daju da ljubimo Tebe i brata čovjeka, pomozi nam da braći svojoj izvadimo trun iz oka njihovog, ali da to učinimo tek kada iz naših očiju izvadimo sva brvna. Učini da oči svih ljudi budu blistavi odsjaj duša u kojima živi ljubav, mir, strpljivost, razumijevanje, spremnost zaštite i pomaganja. Otkloni od nas brvna i trunje koje nas opterećuje da vidimo Ljubav.

Josip