5. korizmena nedjelja (A)
JA SAM USKRSNUĆE I ŽIVOT
Isuse, dovoljno ti je reći: «Bolestan je onaj koga ljubiš» i ti znaš što treba činiti. Bolestan je onaj radi koga si došao na ovu zemlju; bolestan je onaj koji je vrijedan tvoje ljubavi. Ti, Isuse, jedini znaš narav i tajnu svake bolesti, svake slabosti.
Poput Marte i Marije, Isuse, i mi ti poručujemo: «Dođi, bolesni smo, bolesni su oni koje mi ljubimo, koji su nam dragi, koje želimo sačuvati u životu. Oprosti Isuse, što često zaboravljamo da ih ti voliš još više od nas, da su to oni koje ti neizrecivo ljubiš, da su to oni koje ti više ljubiš nego što to mi znamo ljubiti. Jer, ti si, Isuse, izvor svake ljubavi. Ti najbolje ljubiš.
Lazar je u svojoj bolesti i umro, a tebe, Isuse, nema blizu. Nisi odmah došao kada su te njegove sestre zvale. Marta i Marija misle da je sada sve gotovo. Nisi se odmah odazvao, a sada je kasno. Oglušio si se na njihovu hitnu poruku o Lazarovu ozbiljnom stanju i on je sada već četiri
dana u grobu. Onaj koga ljubiš, Isuse, već je mrtav, već je pokopan. Marta i Marija misle da se sada više ne treba ni truditi. Sve je gotovo.
Tvoja je poruka: «Uskrsnut će brat tvoj!»
O kad bih mogao imati vjeru u tvoje uskrsnuće, vjeru u snagu tvoje ljubavi! O kad bismo mogli vjerovati u snagu tvoje riječi, u silu novog života po tvome Duhu! O kada bismo vjerovali u moć koja i suhe kosti pokreće i pretvara u vojsku vrlo, vrlo veliku!
Isuse česti smo zatečeni bolešću, smrću. Često bespomoćno gledamo na naše najdraže kako umiru, kako nestaju, kako trpe, a mi im ne možemo ništa. Često smo tako sputani i bespomoćni u svojoj ljubavi. Isuse, teško nam je i posustajemo pred vlastitom patnjom i umiranjem. Sve nas to nadilazi. Bolestan je onaj koga ljubiš. Pomozi nam da se s vjerom uzmognemo osloniti na snagu tvoje ljubavi. Ukloni, Isuse, od nas svaki pesimizam, svaki očaj, svako stanje razočaranosti mi tupe pasivnosti. Daj nam snagu da se povjerimo tebi i prepoznamo u tebi uskrsnuće i život. Hvala ti, Isuse, za divno čudo tvoje ljubavi. Hvala ti što si na tako divan način uskrisio Lazara.
Tvoja ga je ljubav izvukla iz tame groba na svijetlo dana, u novi život. Hvala ti za to divno svjedočanstvo ljubavi i života. Da, Isuse, vjerujemo da si ti uskrsnuće i život i da daješ život, ne samo kao daleko obećanje posljednjih dana svijeta i svemira, nego obilno dijeliš svoju ljubav i snagu već sada, u ovim našim danima. Želiš da te već sada prepoznao kao izvor života, kao uskrsnuće.
Neka tvoj vapaj: «Lazare, iziđi van!» odjekne i nad nama danas! Daj da iziđemo iz svojih grobova i skrovišta na svjetlo dana, obasjani suncem tvoje ljubavi!
fra Zvjezdan
4. korizmena nedjelja (A)
ISUSE – SVJETLO SVIJETA
Gospodine, došao si kao svjetlo svijeta. Svijet je u tami. Čovjek je u mraku. Želiš sve ljude i čitav svijet izvući iz toga mraka. Došao si da više nikada nitko ne bude u tami, već da svaki koji vjeruje može hodati u svjetlu i po danu. Nailaziš na čovjeka koji još nikada u svojem životu nije vidio danjeg svijetla, koji još nije osjetio ljepotu prirode i sunca. Rodio se slijep.
Isuse, kako to mora biti teško, gotovo strašno! Stoga me ne čudi pitanje tvojih učenika koji u tome vide Božju kaznu. Sigurno je netko nešto teško sagriješio. Sigurno ga je netko prokleo. Možda je po srijedi neko zlo, neka crna magija, ljudska i đavolska zloba. Jer, čemu onda to njegovo trpljenje, njegova hendikepiranost?
«Nije sagriješio ni on, nj njegovi roditelji!» Tako ti, Isuse, odgovaraš. «Ovo je divna prigoda da se Bog proslavi. Ovo je trenutak da se očituje Božja dobrota i čovjekoljublje. Trpljenje nije kazna. Trpljenje je dio života i ono može postati blagoslovnim križem, slavom Božjom. Sljepoća tijela, nemoć tjelesnih očiju nije tragedija. Teža je tragedija sljepoća duše, mrak svijeta u kojem živimo, mržnja koja prijeti da ljudski rod izgubi povjerenje i ljubav. To je istinsko zlo. Sljepoća tijela nije zlo koje bi trebalo ugroziti duševni, pravi istinski život.»
Isuse, oslobodi me, oslobodi nas od sljepoće duše, od mraka srca. Oslobodi nas, Isuse, od nevjere i sumnje, od lutanja po bespuću, od utjecaja zlih sila ovoga svijeta, osobito od mržnje i duha osvetoljubivosti. Od svega me toga, od svega nas toga ti, Isuse, oslobodi i spasi!
Darovao si ovom čovjeku svjetlo njegovim tjelesnim očima. On je progledao. To je divno čudo tvoje ljubavi. Hvala ti, Isuse, za taj divan znak tvoje ljubavi i tvojega djela spasenja. I za Židove je to bilo nešto neviđeno, neizrecivo. Ipak, osjećam da si tom čovjeku darovao puno više, kada te je priznao i prihvatio kao Sina Čovječjega, kao Spasitelja svijeta i kada je pao ničice pred tobom i poklonio ti se. To je divan trenutak prosvjetljenja, darovanoga vida vjere.
Hvala ti Isuse, što si nas prosvijetlio već u onom blagoslovljenom času kada smo primili sakrament prosvjetljenja, sakrament krsta. To je čas kad je pobijedila tvoja milost i dobrota. Hvala ti što si nas obdario tim neugasivim svjetlom. Danas te molimo, Gospodine Isuse, ražari taj plamen u nama da bismo u tebi i po tebi i mi postali sve jasnije svjetlo svijeta i da bi te mnogi ljudi upoznali i prihvatili kao svoga Spasitelja.
fra Zvjezdan
3. korizmena nedjelja (A)
DAR ŽIVE VODE
Gospodine, i mene, kao i Samarijanku, čekaš na Jakovljevu zdencu i želiš razgovarati. I ja želim biti dionikom tvoje spasiteljske ljubavi, želim osjetiti blagotvornu snagu tvojih riječi, tvoje blagosti.
Dolaziš k zdencu, Isuse, umoran i žedan. Cjenkam se s tobom za čašu zagrabljene vode, a ti mi želiš za uzvrat dati pravu, živu vodu koja struji u život vječni. Gospodine, daj mi te vode da više nikada ne ožednim i da ne moram dolaziti na raspuknute bunare ljudske nezasitnosti, ljudskih briga i problema, na bunare koji ne mogu utažiti moju žeđ za životom, za pravim i punim životom. Daj mi te vode, Gospodine, da utažim žeđ svoga života.
Samarijanki govoriš: «Kad bi ti znala dar Božji i tko je onaj koji s tobom govori…» Ni ja ne znam, Isuse, tko si ti. I meni se čini da te još ne poznam, da te ne primjećujem, da premalo računam s tobom, da imam krive predodžbe o tebi. I meni se često čini da si mi dalek i stran. Pomozi mi, Isuse, da te zaista upoznam kao dar Božji, kao odgovor neba na sve moje životne čežnje i želje.
Samarijanki si sve rekao. Otkrio si i njoj samoj tajnu njezina prošloga i grešnoga života. Rekao si joj kako je bijedno živjela, kako je puno toga u svom životu promašila. Otkrio si joj istinu da je htjela utažiti svoju žeđ za životom na krivi način, na bunarima gdje vode nije bilo. Otkrio si Samarijanki tajnu njezina života. Mnogo su toga o njoj ljudi znali i zato su je prezirali. Ti o njoj sve znaš i zato ustrajavaš u ljubavi i želji da je spasiš. «Sve mi je rekao što sam učinila», tvrdila je Samarijanka puna oduševljenja i radosti. «Sve mi je rekao!» Da, Isuse, ti jedini znaš sve čovjeku reći, reći mu istinu koja može biti i gorka i teška, reći čovjeku sve što mu ne valja, a ipak ostaje prostor za mir i spasenje. Ti sve kažeš, Isuse, ali s ljubavlju. Ti sve znaš, ali ne osuđuješ, nego spašavaš. Mi, Isuse, ne znamo sve, a previše kazujemo. Govorimo bez ljubavi i zato naš govor nikoga ne spašava, nego udaljuje od nas i od tebe. Naš govor nije u službi ljubavi i spasenja, kao što je to tvoj govor i tvoj razgovor. Divno je otkriti, Isuse, kako Samarijanki govoriš riječi koje mogu povrijediti, raniti, a u ovom slučaju liječe i ozdravljaju. To je zato jer je tebi, Isuse, stalo do nje, jer je ljubiš.
«Sve mi je rekao, sve zna o meni: a nije me osudio!» To je ono najdivnije što se može o tebi reći, što se može doživjeti u susretu s tobom!
Gospodine, često te molim da rekneš samo riječ da ozdravi moja duša. Molim te, Isuse, reci i meni sve, otkrij me meni samome. Zatvaram oči pred istinom svoga vlastitog bića i života. Uz tebe i po tebi ne moram se bojati gledanja u svoju prošlost, jer ću u tvome svijetlu prepoznati da je otkupljena.
fra Zvjezdan
2. korizmena nedjelja (A)
KRŠTENJE – SAKRAMENT MILINE BOŽJE
Gospodine, povedi i nas navrlo visoku goru; povedi nas što više i dalje od ovozemaljskih niskih zabrinutosti i poriva; povedi nas iznad svega što nas svakodnevno pritišće i muči. Povedi i nas sa sobom, Isuse, kao što si poveo Petra, Ivana i Jakova!
Daj nam milost, Gospodine, da vidimo tvoje lice u punom sjaju i svjetlu; daj nam milost da te vidimo u bjelini i ljepoti koja privlači i koja oduševljava, koja govori o čistoći i o smislu života. Da, Isuse, daj nam milost da vidimo tvoje svijetlo lice i tvoje bijele haljine.
Jednom, na krštenju, darovana je i nama, Gospodine, bijela haljina nevinosti i čistoće. Nisi oprao samo naše lice, nego i čitavo biće od svake ljage grijeha, osobito od istočnoga grijeha čovječanstva. Hvala ti za tu milost. Žao nam je Isuse, što nema više na nama te bjeline i sjaja.
Stoga te molimo: obnovi, Gospodine, pred nama i za nas tu milost preobraženja ne samo tvojega bića i tvojega lica, nego i našega bića i našega lica.
Povedi nas, Gospodine, na tu vrlo visoku goru. Puno ima u životu niskih udaraca, puno razočaranja. Trebamo tvoju pomoć i vodstvo. Uvedi nas, Gospodine, u svjetlo svoga lica jer ima puno tame i mraka u nama i oko nas, da nam je potrebno novo prosvjetljenje, nova snaga i nova bjelina krsne milosti i nevinosti da bismo mogli dalje živjeti. I čuo se glas: «Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!»
I to je poziv. Vjerujem ti, Isuse! Ti si Sin Božji, ljubljeni Sin. Želim te slušati, poslušati. Ti si vrijedan potpunog povjerenja. Došao si upravo zato da sabereš sve, da nas otkupiš i spasiš.
Došao si u ovu našu dolinu da nas povedeš na visoku goru odakle se vide prave dimenzije života, pravi smisao života. Došao si da dadeš smisao svemu što nam izgleda teško, besmisleno i mračno.
Slušat ću te, Gospodine, i onda kada krenem s tobom ponovo s visoke gore u nizinu, u svakodnevni život, u iste brige i probleme, u ono od čega tako često bježimo. Slušat ćemo tvoj glas u napastima i kušnjama koje nas žele odvojiti od tebe. Slušat ćemo te, Isuse, i onda kada bismo htjeli pobjeći od svega što ne podnosimo i što nam zagorčava život. Želimo s tobom sići s gore u vlastitu obitelj, u svoj studij i rad, na svoje radno mjesto i u svoju tvornicu, u tramvaj i na ulicu, u prodavaonice gdje se dugo čeka i u urede gdje izgleda da se čovjeka ne shvaća kao osobu. Želimo s tobom, Isuse, poći u svoj svakodnevni život i otkriti da u tebi i po tebi sve postaje svijetlo i preobraženo.
fra Zvjezdan
1. korizmena nedjelja (A)
ODRIČEM SE ĐAVLA
Isuse, često smo i mi u napasti moliti te:
• «Pretvori nam kamenje u kruh….
• Riješi mi ovu tešku situaciju….
• Daj da položim ovaj ispit…
• Oslobodi me ove moje teške glavobolje…
• Nađi mi bolje radno mjesto…
… jer ti to možeš, ti si svemoguć, ti si Sin Božji. Tebi to nije teško, a meni će značiti tako puno!»
A ti odgovaraš:
* «Ne živi čovjek samo o kruhu!
* Tražite najprije kraljevstvo Božje!
* Tko želi život svoj spasiti, izgubit će ga!»
Pomozi nam Isuse, da te shvatimo i da razumijemo tvoju Riječ!
Isuse toliko puta smo u napasti da:
• ulazimo u vratolomije života misleći da nas ti moraš čuvati od svake pogibli;
• nerazborito postupamo sa svojim tijelom i zdravljem misleći da ćeš nas ti zaštititi od svakog zla;
• očekujemo da ti brineš za stvari koje si povjerio nama.
Toliko puta e uzimamo kao nekog »robota» koji ispunjava naše želje i pomaže naše pothvate.
A ti odgovaraš:
* «Ne iskušavaj Gospodina Boga svojega!
* Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!
* Drži zapovijedi i živjet ćeš!»
Pomozi nam, Isuse, da shvatimo i prihvatimo tvoju Riječ!
Isuse, toliko puta smo u napasti očekivati od tebe da:
• po svaku cijenu steknemo položaj u društvu;
• imamo osiguran i kvalitetan materijalni život bez obzira na sredstva i načine;
• budemo u situaciji da si priuštimo sve što drugi mogu!
A ti odgovaraš:
* «Ne možete služiti dvojici gospodara: Bogu i bogatstvu!
* Tko želi biti prvi, neka bude posljednji, sluga svoje braće!
* Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio!»
Isuse, pomozi nam da te shvatimo.
fra Zvjezdan
7. nedjelja kroz godinu (A)
ISUSOV PACIFIZAM
Govoriti o pacifizmu u vrijeme dok još mnogi nose rane od rata ili nose boli za svojim poginulim, ima li smisla? Možda baš u ovo vrijeme i treba imati kuraža i govoriti o pacifizmu i pomirenju. Ne može se živjeti budućnost u mržnji i neprijateljstvu. Svakome je jasno da je stanje mržnje i neprijateljstva nenormalno čovjekovo stanje.
U tome stanju se ne može živjeti. Izlaz se mora tražiti. Jedni su tražili izlaz u izjednačavanju zla i mržnje. To je onaj zakon ‘oko za oko, zub za zub’. Taj zakon je starozavjetni zakon s vrlo visokim nivoom pravednosti. Treba priznati da je zakon izjednačavanja osvete na vrlo velikoj visini ljudske kulture. Redovno se osveta događa puno radikalnije i na jednu nepravednu riječ reče se više uvredljivih riječi, za jedno oko skida se glava.
U tom osvećivanju događaju se zločini protiv čovječanstva. To je kad se ne ubija samo vojnike nego sve one koji su u srodstvu s vojnicima. Prekoračivanje tog zakona događa se u svakom etničkom čišćenju. Kad je pitanje odnosa prema zlu onda ne vrijedi poslovica da se klin izbija klinom. Zlo se ne dokida zlom nego se samo povećava. Potrebno je postati svjestan ove istine. Isus uvodi svoje učenike u jedan paradoks – ljubite neprijatelje. Je li to proturječnost u sebi ili metaforični govor?
Iz cijelog Isusovog stava vidi se da se radi o paradoksu ali koji u ljubavi (unutarnjoj) postaje moguć. Isus ljude sjedinjuje, ne zakonom i pravilom, nego ljubavlju i dobrotom. Potrebno je u sebi imati ljubav da bi se moglo nadići sukobe i proturječnosti. Tko je postao prebivalište Boga, u kome je ‘proradila’ ljubav, taj nema neprijatelje, što ne znači da ne primjećuje prisustvo zla u ljudima i svijetu. Razlikuje se grešnika i grijeh, zlo i zločinca. Također je veliko pitanje da li je svaki naš neprijatelj samim time i zločinac?
Znano nam je da smo svi mi i grešnici (počinjemo zlo) i pravednici (ljubimo dobro). Isusov poziv sve ljude poziva da se više otvore prema dobru, da dobro prije zapažaju nego li zlo. Time nam postaje moguće ljubiti i neprijatelja. U njemu ljubimo ono dobro, onu Božju sliku koju ni grijeh nije porušio. Iz ovog stava proizlazi kršćansko neprihvaćanje smrtne osude, kao ni bilo koje drugo ubojstvo. Život ljudski nadilazi kompetenciju drugih ljudi, pa i samog nosioca života.
Da bi čovjek ljubio i ‘neprijatelja’ nužno je da u sebi nađe tome ‘razlog’. Neke vrste daje i Isus razlog – dobrota Božja prema ljudima bez obzira jesu li dobri ili zli. Sunce (izvor života) sije nad svima, kiša (također znak rasta života) pada na sve ljude. Nitko nije zaslužio da ga se voli. Ljubav uvijek ističe iz onoga koji ima taj božanski dar. Možemo reći da je u sve ljude posijano sjeme ljubavi, a ljudi mogu to sjeme prigušiti da ne izraste i ne donese plod.
Da bi se ljubilo ‘neprijatelja’ potrebno je da se nadiđe ova naša ‘naravna ‘narav’, da ju se proširi prema Bogu. Tako onome u kome živi Bog narav biva pobožanstvenjena, a time i moćna da čini kao što čini Bog. Vuku je naravno da grize, ali zato to nije naravno ‘kultiviranom’ čovjeku. Tako isto je normalno mrziti neprijatelja na ‘nižioj razini naravi’, ali je također normalno i opraštanje onome tko je kršten Isusovim duhom. Isus razlikuje da ono što je naravno za pogane nije za kršćane.
Zar tako ne čine i pogani, isto istim… Ljubiti, prihvaćati (na duhovnoj razini) neprijatelja ni u kojem slučaju ne znači prekršiti pravdu i zaboraviti žrtvu. Opraštanje ne znači odbacivanja izravnanja pravde i popravka štete. Ako se nekome oprašta time ga se ne oslobađa da ispravi štetu, dapače, njemu ljubav omogućuje da ispravi svoje zlo i da otkloni čine koji su stvarali neprijateljstvo. Isusov je cilj da se od neprijatelja stvori prijatelja.
To se može postići jedino kroz ljubav i praštanje. Kao što smo kao ljudi pozvani da se prosvjetljujemo, kultiviramo, tako smo pozvani i da svoju narav oplemenimo, da ju uzdignemo iznad ‘životinjske naravi’ jer je naša narav prožeta duhom u kojem prebiva Bog. Ljudi su hram Božji, kako reče sv. Pavao. Nekada smo pobožniji prema kamenim hramovima nego li prema živim hramovima, ljudima. Izričita je prijetnja Božja, prema S. Pavlu, tko poruši živi Božji hram Bog će ga porušiti.
Samo je u ovome slučaju ostavljeno da kaznu provede sam Bog, jer od njega je čovjek, drugi nitko. Na koncu recimo i ovo: govor je o duhovnoj ljubavi, a ne o emocionalnoj koja je trenutna i vrlo promjenjiva. Emocije se smire, a duh ili ljubi ili prezire. Božji duh ljubi i u svim ljudima prepoznaje Božju sliku.
Marijan Jurčević, OP
6. nedjelja kroz godinu (A)
NISAM DOŠAO DOKINUTI NEGO DOPUNITI ZAKON (ISUS)
(Mt 5,17-37)
Poruka današnjeg Isusovog govora je njegov odnos prema naravi, zakonu. U SZ. Zakon znači naravni zakon, zakon koji je struktura čovjekova. Bilo bi normalno da je taj naravni zakon svakom čovjeku ‘poznat’ i da se po njemu ponaša, međutim niti prirodni zakon kod čovjeka nije nešto ‘fiksno’, određeno. Čovjekova sloboda je ‘šira’ od njegove naravi. Ili bi mogli reći da je čovjekova narav nešto što je otvoreno i što treba ‘dovršiti’.
U ovome smislu i možemo govoriti da je čovjeku potrebno spoznati svoje mogućnosti i svoju odgovornost prema samom sebi. Čovjekova narav nema isto značenje kao narav životinja. Kod životinja je narav determinirana, dok kod čovjeka je uvijek to razumska narav, što znači otvorena i nedovršena. Čovjek treba postati svjestan svoje naravi, svjestan njezine veličine i univerzalnosti. Nijedna životinja skoro ne može raditi protiv svoje naravi.
Njihova narav je dovršena i određena, dok čovjek može raditi i protiv svoje ‘naravi’ baš zato što je ona božanski nedeterminirana. Čovjekova narav je narav koja sadrži i duh, duhovnu dimenziju. S ovog osnova možemo reći da je čovjek po naravi božansko biće i religiozno biće. On treba transcendenciju da ostvari svoju narav, a ako ne ostvari svoju narav ne ostvaruje samoga sebe. U sadržaj čovjekove naravi ulazi i ono što on ‘shvati i nauči’ kao svoju vlastitost sad ili koju treba steći.
Po ovome shvaćanju ljudske naravi može se govoriti da postoji porast ljudske naravi, i da je vrlo teško naći konsenzus o ljudskoj naravi. Da li je isto naravno za jednog ‘divljeg’ i za jednog ‘civiliziranog’ čovjeka? Osnovni elementi su im zajednički, ali cijela duhovna nadgradnja (koja je također naravna) razlikuje se. Neki ljudi se mogu spustiti ispod razine svoje naravi a drugi se mogu uzdići iznad svoje naravi. Čovjek je istovremeno naravno i nadnaravno biće.
Može biti niži od životinje i veći od anđela, iako mu je mjesto između životinje i anđela (Toma Akvinski). SZ. je ipak formulirao ‘minimum’ zajedničkog za narav ljudskog bića. To su deset Božjih zapovijedi, koje nalazimo također i kod Egipćana. One su osnovni principi od kojih ne bi smio odstupiti niti jedan čovjek. Te principe ne bi smio prekršiti čovjek bez obzira razumijevao ih ili ne razumijevao. Deset zapovijedi su principi naravi i Boga.
One povezuju čovjeka sa zemljom i s Bogom. Kroz njih čovjek ostvaruje svoje ljudske mogućnosti, svoju slobodu i svoje mišljenje. Isus stavlja vrlo veliku odgovornost na svakog čovjeka, osobito ‘učitelja’ da se druge ne nauči (upozna) sa zakonima naravi. Bit će najmanji onaj koji druge nauči krivom pojmu naravi. Koliko li danas razilaženja u shvaćanju i učenju ljudske naravi. Mnoge stvari protu naravne usvajaju se kao naravne.
Elementarni principi da čovjek bude čovjek:
Ne ubij ! Zabrana najgrubljeg ubojstva pa sve do moralnog i etičkog ubojstva. Ubijanje mačem i riječju… Isus uzdiže naravnost u ovom poimanju – zlo je sve što ubija sebe i drugog… Poštivanje naravnog zakona ima prednost pred oltarskom žrtvom i drugim ‘svetinjama’.
Ne učini preljub! Isus poziva na više, ne činiti preljub ni u mislima i željama, ne samo djelom. Čovjek je za njega više od samog djela zato ga i gleda uzvišenije. Čovjek je čovjek u mislima i željama, savjesti.
Ne otpuštaj svoju ženu ! Monogamija je veći stupanj naravi od poligamije, a nerastava od rastave. Opet Isus uzvisuje narav ljudskog bića, čovjeka i žene.
Ne zaklinji se krivo! Čovjek se veže za riječ, a vol za rog ! To je također naravno za kultivirana čovjeka. Čovjek se pokazuje naravan kroz svoje riječi. Zar laž nije protu čovječna? Kad se ljudi ne bi tog držali ne bi bilo moguće zajedništvo niti sporazumijevanje. Laž je veća pogreška od prekršaja.
Čovjeku je naravno da zna što čini i da se ponaša slobodno prema ljudskoj naravi. Isus uzdiže ljudsku narav u ljubav koja čovjeka spaja s Bogom. Kršćaninu spada u narav ljubiti. To je ono što kršćanina čini kršćaninom, sljedbenikom Isusa koji je utjelovljena Božja ljubav.
Kršćanstvo ni u kojem slučaju ne može biti protu naravno. Dapače, kršćanstvo narav prihvaća i oplemenjuje. Kršćanstvo uzdiže narav u ‘nadnarav’. Što je nekima nadnaravno drugima(punim Božjeg duha) je naravno. Svi smo pozvani na čovještvo koje je uzdignuto, nadnaravno.
Marijan Jurčević, OP
5. nedjelja kroz godinu (A)
NEKA SE VIDE VAŠA DJELA
Došao si Isuse, da izvedeš ovaj svijet iz tame, da učiniš životnijim i ljepšim sve ljudske situacije. Došao si da svi budu sretni, da svima bude lijepo. I ljudi su to osjećali. Kod tebe je, Isuse, svima bilo lijepo, svatko se osjećao prihvaćenim. Nitko nije bio odbačen, prezren. Ti si za svakoga imao lijepu riječ, svakoga si dočekao srcem otvorenim za ljubav i za darivanje. Uz tebe je, Isuse, bilo lijepo živjeti. Uz tebe nije bilo mraka. Davao si ljudima sladak okus Božjega života i ulijevao im u srce novu nadu i novo svjetlo.
Iznenađuješ me, Isuse, svojim povjerenjem. Govoriš mi, govoriš nam da smo sol zemlje. Sol je u hrani nevidljiva, a čini svaku hranu ukusnijom. Djeluje iznutra, neprimjetno, a opet tako osjetljivo. I ti želiš, Isuse, da mi kršćani budemo u svijetu ono što je sol u hrani. Želiš da ovu zemlju učinimo ukusnom, lijepom za obitavanje, da ljudski život bude put dobroga ukusa, kvalitetan i plemenit.
Breme toga stavljaš na naša ramena, na svoje učenike: «Vi ste sol zemlje!» Nisam siguran, Isuse, da je moj život uvijek tako ukusan, da može to isto davati i drugima. Nisam siguran da uvijek ispunim tvoja očekivanja. Vjerujem da u tom pogledu trebamo neizrecivo puno tvojeg ukusa mira, dobrote, plemenitosti i snage. Ne dopusti, Isuse, da obljutavimo u ovome svijetu. Začinio si nas evanđeoskom dobrotom svoga srca: ne daj da zatajimo!
Govoriš nam da smo svjetlo svijeta! Novo iznenađenje! Pretpostavljaš da ćemo biti puni svjetla i sposobni da svjetlom služimo ovome svijetu. To znači da tame u nama nema. A ipak, Isuse, i u nama imaš još uvijek tame. Ima još uvijek puno toga što želimo da ne izađe na svjetlo dana, da se ne vide naša djela, budući da nisu dobra.
Želiš, Isuse, da svijetlimo. Uvjeravaš da se svijetlo ne može sakriti. Niti se ono smije sakrivati. A ipak, ne svijetlimo! Znamo zatajiti. Svijet je još uvijek u tami. Premalo ima izvora svjetla i topline! Ti si, Isuse, na jedinstven način svjetlo ovoga svijeta. Ti si zaista zasjao sjajem koji nikad nije potamnio. Svako tvoje djelo bilo je javno. Sve si javno govorio, jer nisi imao razloga da nešto skrivaš. Prosvijetljeni smo krštenjem, a ipak nismo svjetlonoše! Pomozi nam, Isuse!
fra Zvjezdan
4. nedjelja kroz godinu (A)
BLAŽENSTVA
Htio bih biti blažen, sretan, a ne znam biti siromašan. Bojim se nestašice. Ne znam dijeliti od onoga što si mi darovao. Siromašan sam, a nisam blažen, jer ne znam biti, Isuse, siromašan duhom. Daj mi, Isuse, od svoga Duha siromaštva da bih bio slobodan za tebe, slobodan za braću.
Daj mi dar predanja tebi i dar ljubavi za braću.
Htio bih biti blažen, Isuse, a ne računam uvijek na tebe, koji si Utjeha Izraelova, utjeha svih naroda, svakog čovjeka. Ne znam što ću s tolikim neutješenim situacijama i žalostima. Ti mi obećavaš utjehu, ali teško je prepoznati i dočekati utjehu u sadašnjem tijeku života. Pošalji i meni, Isuse, već sada anđela utjehe i svjetla u mnogim životnim situacijama.
Htio bih biti sretan, a ne želim te nasljedovati u krotkosti. Vidim kako silnici osvajaju zemlju, kako laktaši dolaze do boljih položaja i do drugih povlastica. Ti me zoveš na krotkost. Sam si bio krotak kao janje. Tvoj put krotkosti doveo te je na Kalvariju. Bojim se, Isuse, da tim putem krotkosti gubim sve prilike u društvu, da će me izigrati, da ću ostati bez baštine na zemlji. Pomozi mi, Gospodine moj, da ti vjerujem. I tvoja pravednost mi je daleka. Ne gladujem i ne žeđam za tom novom, tvojom pravednošću. Ako te dobro shvaćam, to znači, Isuse, potpunu otvorenost tvome zakonu, osobito zakonu ljubavi, život u izgaranju za druge, u svetosti. Htio bih to, ali mi je često cijena prevelika. Ne gladujem i ne žeđam tako da bih to po svaku cijenu htio postići. Vrati mi hrabrost da te slijedim. Htio bih biti blažen, a ne znam biti milosrdan. Kako je moje srce često strogi sudac drugima!
Kako sam zatvoren u sebi, ne spreman činiti milosrđe! Isuse, udjeli mi svoje milosrđe, smiluj mi se!
Katkad mi se čini, Isuse, da bih živio u većem miru kad ne bi bilo oko mene ljudi. A ti me zoveš na mir, na mirotvorstvo, na aktivno zalaganje za mir. Nisam nositelj mira. Još uvijek ima nemira u meni i oko mene. Daj da budem sin Onoga koji je tebe poslao na svijet kao Kneza mira! Daruj mi mir!
Htio bih biti blažen, a srce mi nije čisto. Nosim u sebi ružne misli, osude i ogovore, ne vjerujem u obraćenje drugih niti u njihovu dobru volju. Često ne vjerujem u iskrenost drugih. Srce mi je zatrovano sumnjama. Očisti mi najprije srce, da bih mogao biti čist, da bih mogao biti blažen.
Progonjen sam. Ali to nije, Isuse, radi tvoga imena. To je često radi moje gluposti, radi mojih sebičnosti. Zato i nisam blažen. Daj mi milost, Isuse, da mogu u svakom času života biti potpuno i jasno opredijeljen za tebe i da za tebe i radi tebe zahvalno i hrabro podnesem svaku protivštinu.
Bit ću tada blažen, jer si to ti obećao!
fra Zvjezdan
3. nedjelja kroz godinu (A)
RIBARI LJUDI
Liječio si, Gospodine, svaku bolest i svaku nemoć. Bio si svima sve. Nitko nije ostao kraj tebe neuslišan, prazan. U tebi je Bog pohodio svoj narod. Prolazio si Palestinom čineći dobro.
Uvijek je za tobom hrlio silan svijet.
Danas smo i mi ovdje. Došli smo privučeni tvojim pozivom, tvojom riječju. Tu smo kod nedjeljnog sastanka privučeni tvojom dobrotom i ljubavlju.
I danas očekujemo od tebe, Isuse, da djeluješ u nama i na nama. Očekujemo da liječiš svaku nemoć i svaku bolest u narodu. A nemoći i bolesti ima danas više nego ikada, više nego u tvoje vrijeme dok si hodao Palestinom. Ima danas više otkrivenih bolesti, više dijagnoza nego prije.
Očekujemo tvoju pomoć budući da u mnogim slučajevima osjećamo da su liječnici bespomoćni, da ne mogu dokučiti tajnu ljudskoga organizma niti dati dijagnozu koja bi sve protumačila. Osobito je teško odrediti terapiju koja bi vodila k ozdravljenju. Sve je u našim ljudskim rukama i u našem znanju tako krhko i slabo, nesigurno i površno da se ne možemo osloniti na svoje sile, na svoje znanje.
Pomozi nam, Isuse!
Dođi k nama i danas, budi u ovoj današnjoj zemlji, «Galileji poganskoj», da činiš iste čudesne stvari, kao i u vrijeme tvoga hoda Palestinom. Trebamo te, trebamo tvoju ljubav, tvoju pomoć i tvoju zaštitu.
Ipak, osjećam, Isuse, da i ti imaš svoje zahtjeve u odnosu na nas, da se i ti u današnjem evanđelju obraćaš nama s izazovom svoje ljubavi. Pozivaš nas: «Hajdete za mnom!» Tvoji su učenici brže-bolje ostavili sve i krenuli za tobom! Daj da se tako i s nama dogodi, da ne odgađamo svoj hod za tobom, svoje nasljedovanje tebe!
Nadalje, pozivaš nas da se obratimo jer približilo se kraljevstvo nebesko. Vrijeme je kratko. Treba krenuti za tobom, treba se opredijeliti za tebe!
Vjeruje, Isuse, da danas računaš s nama, kao što si računao s Petrom i Andrijom, Ivanom i Jakovom. Vjerujem da ti je stalo i do nas da bismo poslužili djelu tvoga spasenja, širenju evanđelja! Daj da ozdravimo u duši i da, oslobođeni svakog straha, krenemo za tobom!
fra Zvjezdan