SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

Božja nas Riječ danas vodi pred samo Božje biće. Bog sam u svojoj dobroti otkriva najdublju intimu svojega života: On živi u bogatstvu triju Osoba, kao Otac, Sin i Duh Sveti. Cilj tog otkrivanja nije želja kompliciranim špekulacijama, već je to očitovanje iz ljubavi i povjerenja. Bog živi kao zajedništvo Osoba između kojih trajno struji darivanje i ljubav, punina života i egzistencije. Sve se to u obilnom bogatstvu prelijeva iz Osobe u Osobu u punoj harmoniji i bez ostatka. Tako je osnovna zakonitost Božje egzistencije zajedništvo i darivanje! Takav se onda Bog očitovao i prema nama, kao Bog koji želi zajedništvo  s nama i koji nas želi obdariti bogatstvom svojega bića.

Današnji nam blagdan želi reći i da je Bog sav, cijelim svojim bićem angažiran za nas. Upravo smo ga po toj založenosti i upoznali kao Trojstvo. Upoznali smo ga kao Oca Stvoritelja neba i zemlja, u jednom trenutku ove naše povijesti upoznali smo ga kao Sina, koji će reći Nikodemu: Bog je tako ljubio svijet da je poslao sina svojega jedinorođenoga, upoznali smo ga kao Duha Svetoga, koji je kao ljubav Božja razliven u našim srcima. I to je naš Bog, Bog do kraja i sav za nas. To nam želi reći današnji blagdan. To nam želi reći Božja Riječ koja nam se danas naviješta.

I svi naši susreti s Bogom su u znaku Trojstva. Kršteni smo u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. U to nam se ime svaki puta opraštaju grijesi, a slavljenje Euharistije zajedništvovanje s Isusom uskrsnulim oko kojega nas sabire Duh Sveti, da bismo zajedno ujedinjeni dali hvalu i slavu Ocu. Tako smo kao krštenici ne samo obilježeni Trojedinim Bogom, već je On i osnovno ozračje u kojem se krećemo. Zato je danas dan radosti i klicanja! Radujemo se radi ove ljubavi Božje, radujemo se radi ove blizine Božje, radujemo se, jer je Bog sav za nas. Slavimo i veličajmo Boga koji nam se u svojoj ljubavi i intimi otkriva, i koji nam navješta da je ta njegova intima  ujedno i naša budućnost: boraviti s Njim u intimnosti njegovog božanskog zajedništva i to za sve vijeke. To se zove nebo!

Isusov uskrsni dar učenicima jest  D U H   S V E T I. Primanjem tog dara oni od male zajednice Isusovih prijatelja i učenika postaju  C r k v a. Zato je danas rođendan Crkve. Upravo Duh Sveti im daje da budu Crkva. On ih povezuje međusobno i s Uskrsnulim. Kadgod se saberu snagom tog Duha Isus dolazi na njihove sastanke. Snagom tog Duha oni će od sada krstiti na novo rođenje iz vode i Duha. Snagom Duha oni će opraštati grijehe, taj Duh bit će Isusov uskrsni dar svima koji budu vjerovali i krstili se. To će biti snaga njihova svjedočenja za Isusa. Vidimo danas Petra u Djelima Apostolskim, kako ojačan tim Duhom od plašljivca  postaje odvažan svjedok, koji izlazi pred mnoštvo i naviješta im Isusa Krista raspetoga i uskrsnuloga kao jedinu nadu spasenja i oproštenja grijeha! Ispunja se ono što je Isus obećao učenicima na Zadnjoj večeri: Dolazi Branitelj, Duh istine, apostoli su obučeni u Silu odozgo i postaju mu svjedoci do na kraj zemlje! Nije ih ostavio sirotama, već im je poslao Duha Tješitelja koji će biti s njima do svršetka njihovog hoda u ovoj povijesti! To ih čini tako odvažnima! I ne boje se što će govoriti: tá On im daje da razumiju i govore, On ih uvodi u svu istinu, koja je Isus Krist!

Duh Sveti više nije privilegij pojedinaca kao u Starom Zavjetu. On je dar čitavoj zajednici. On tu zajednicu obogaćuje svojim darovima  i čini da raste kao Tijelo Kristovo. On u toj zajednici, kako svjedoči Pavao Korinćanima, podiže različite službe, jedne za apostole, druge za proroke, pa učitelje, tješitelje, poslužitelje siromašnih, a sve prema bogatstvu svoje božanske Osobe. On čini da u zajednici nestaju granice i barijere između Židova i Grka, robova i slobodnih, ruši pregrade koje ljude etiketiraju i dijele, te od svih čini jedno u Kristu Isusu.

Posvijestimo si na današnji dan činjenicu Bogoduhosti Crkve. Ona nije samo ljudska zajednica, već je to zajednica prožeta prisutnošću i djelovanjem Duha! Budimo pozorniji na djelovanje, plodove i zahvate Duha u svojoj vlastitoj zajednici! Tek ćemo tada moći realno gledati i doživjeti biće Crkve Isusove, a i svoje mjesto u njoj. Da li sam sâm otvoren djelovanju Duha u sebi i njegovim darovima za izgradnju zajednice?!?

Današnji tekst Ivanova Evanđelja donosi nam Isusovu velikosvećeničku molitvu, koju Isus izgovara i upućuje Ocu neposredno nakon zadnje večere i neposredno prije svoje agonije. On moli i preporučuje Ocu sve svoje učenike, i ove koji ga sada okružuju i one koji će po vjeri u njegovu riječ to postati kasnije. Danas se u toj Isusovoj molitvi prepoznajemo mi. Isus moli za ljubav i jedinstvo svojih učenika. Po tome će oni biti odraz onoga zajedništva i ljubavi koje vlada između Oca i Sina. Na taj način oni će i svijetu navijestiti ljubav i zajedništvo. Danas nas pogađa ova Isusova molitva u smislu ispitivanja savjesti, jer među nama ima tako malo ljubavi i tako malo zajedništva. Rastrgani smo ljubomorama, svađama, zarobljeni sebičnošću i sebeljubljem.

Djela apostolska stavljaju pred nas đakona Stjepana u trenutku kad daje svjedočanstvo za Isusa. To je svjedočanstvo života i krvi ali i svjedočanstvo ljubavi i opraštanja neprijateljima.

Njegove riječi jako podsjećaju na Isusove riječi na križu: Oče oprosti im jer ne znaju što čine. Stjepan umirući pod kamenjem svojih neprijatelja moli: Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh. Stjepan stoga danas stoji pred nama kao konkretno ostvarenje Isusove zapovijedi ljubavi i poziva nas da ga slijedimo. Da i sami budemo ljudi ljubavi i opraštanja. Možda to već danas ili još danas moramo učiniti!

Ovaj smo tjedan proslavili Isusovo uzašašće. Danas nam Ivan u Otkrivenju poručuje da će On  ponovno doći, jer on je i Omega, Posljednji, Svršetak ove naše povijesti, a Crkva je ona koja ga neprestano zove  i čeka zajedno s Duhom koji je s njome na putu prema svršetku. Taj Isus je naša budućnost, naš život. On nas već sada poziva da dođemo k Njemu, da upravo kod Njega utažimo svoju žeđ za životom, jer je samo On kadar to učiniti. On vodu života daje zabadava, treba samo doći i zahvatiti! I ti si pozvan, dođi i zahvati tu vodu života! Isus je i tvoja budućnost! Dođi, On ti to sve nudi zabadava.

Evanđelje nas opet uvodi u dvoranu Zadnje večere. Isus se od svojih učenika oprašta i na vidljiv način rastaje i svi su žalosni, uznemireni, straše se, ostaju sami. Ali im također otkriva način kako će i dalje biti zajedno s njime: ako budu ljubili njega i čuvali njegove zapovijedi. Po tome će imati zajedništvo ne samo s njim već i s Ocem. Isus i Otac nastanit će se kod njih, trajno boraviti s njima. A Duh? Njega će poslati Otac da na djelotvoran način bude s njima, On će biti to njihovo zajedništvo s Ocem i Isusom, Duh će im pomagati u njihovom poslanju, činiti s njima prve korake u mladoj Crkvi, poučavati ih, pomagati  im u odlučivanju.

Djela apostolska nam to već sasvim konkretno pokazuju. Prva zajednica stoji pred velikim problemom: u Crkvu ulaze pogani. Nastaje pitanje, spor i velike rasprave i podvojenosti, da li oni najprije moraju prihvatiti židovstvo, pa tek onda kršćanstvo. Dolazi do apostolskog sabora u Jeruzalemu 50. godine. Imamo i prvi koncilski dokument s glasovitim i važnim izričajem: „Zaključismo Duh Sveti i mi….“ Koja duboka svijest, da je Isus izvršio svoje obećanje, da je poslao Duha Branitelja da bude s njima?!Ta je svijest u Crkvi trajno prisutna, pa će i saborski dokumenti iz 1965. (II. Vatikanski) biti izrečeni istom sviješću i formulacijom.

Poruke ove nedjelje: ljubav prema Isusu i vršenje njegovih riječi temeljno je zajedništvo s Njim i Ocem. Prava je ljubav prema Isusu izražena konkretnošću života, prakse koja se temelji na njegovim vrednovanjima, željama, poruci. Ljubimo, koliko smo kadri učiniti i živjeti. Druga je poruka s obzirom na Crkvu. Možda je često vrednujemo samo po njenom ljudskom elementu, zaboravljajući da je Isus izvršio svoje obećanje i da joj je poslao Duha koji u njoj jednako djeluje kako nekada, tako i danas. Snagom toga Duha ona i danas izlazi pred svijet s autentičnošću svoje poruke i odvažnošću svjedočenja o Isusu. Ona je i danas kadra progovoriti kao i nekada u prvo vrijeme: „Odlučismo Duh Sveti i mi!“ Da li vjerujemo u takvu Crkvu, Crkvu koja govori i nastupa snagom Duha!? To je Isusova Crkva.

Evanđelje nas stavlja u dvoranu Zadnje večere. Slušamo odlomak Isusovog oproštajnog govora. Isus je svim srcem opredijeljen za poslušnost Ocu. To je večer njegova hapšenja i početka njegove muke. Stoga je ovaj govor za nas od testamentalnog značenja, to su njegove posljednje želje. Upravo u tom trenutku ostavlja nam svoju oporučnu želju, zapovijed ljubavi: „Ljubite jedni druge….“ i to ne kako god, već kao što on nas ljubi, a mjera te ljubavi je križ, darivanje života. Isus želi da njegovi učenici upravo po takvoj ljubavi budu prepoznatljivi svijetu. Temeljni znak raspoznavanja Isusovih učenika jest AGAPE – LJUBAV na način Isusov. Tertulijan izvještava, da je upravo ta ljubav bila ono što je svijet zgranulo, kad se kršćanstvo pojavilo. Svi su govorili: Gle, kako se ljube! Da li smo i danas po tome prepoznatljivi drugima?

Djela apostolska koja čitamo ovih uskrsnih nedjelja govore o mladoj pouskrsnoj zajednici. Današnji odlomak ima mnogo zanimljivih elemenata i poruka. Evo nekih: zajednica u Antiohiji svjesna je svoje obaveze naviještanja, i šalje svoje misionare Pavla i Barnabu u okolne krajeve, oni utemeljuju zajednice, postavljaju starješine, učvršćuju braću, bodre ih u vjeri, neumorni su na putu, na povratku sabiru Crkvu koja ih je poslala, da je izvijeste o svojem putu i radu. Prava slika Crkve, kakva se samo poželjeti može!

Knjiga Otkrivenja koju također čitamo ovih vazmenih nedjelja, stavlja pred nas  svršetku svijeta, ove naše ljudske povijesti i novu budućnost Crkve. Bog stvara novo nebo i novu zemlju. U središtu toga zbivanja nalazi se Crkva prikazana slikom svetog grada, novog Jeruzalema. Ona je zajedništvo Boga i ljudi, prebivanje Božje s ljudima kroz svu vječnost! Stari svijet prolazi, nastaje novo, u kojem će iščeznuti svi tragovi boli, suza, trpljenja i smrti!Čitavo poslanje sadašnje Crkve na zemlji trebamo promatrati u funkciji tog svršetka!

Slika  p a s t i r a  česta je u Bibliji. Vjerojatno zato, što je bogata porukom. Pastir je sabiratelj stada, on ga čuva od neprijatelja, on živi za njega i kadar se je izložiti za njega. Pravi pastir, koji nije najamnik, kome su ovce vlastite, on sve to čini s ljubavlju, požrtvovnošću. Takav pastir poznaje svaku svoju ovcu, zove je njezinim imenom, ali i one poznaju njega, odazivaju se na njegov glas. On ih vodi na zelene pašnjake, stalno im pronalazi nove ispaše, vodi ih na vodu – omogućuje im život. Sve su to elementi, koje uzima Isus na se u današnjem Evanđelju. Da bi navijestio koji je odnos između Njega i njegove zajednice, što On za svoju zajednicu znači, uzima sliku Pastira, govoreći: Ja sam Pastir dobri. Taj je odnos posebno izražen riječju „poznavati“, koja u Bibliji ima značenje najintimnijeg zajedništva. Pokušajmo ga danas  tako i doživjeti u svojoj sredini, na svome nedjeljnom sastanku.

Djela apostolska nam pokazuju da Krist svoju pastirsku službu vrši preko ljudi koje poziva. Tako u Djelima vidimo Pavla i Barnabu.  Danas su to naši biskupi i prezbiteri, preko kojih Uskrsnuli sabire svoju zajednicu i služi joj. Upravo stoga, ova je današnja nedjelja posvećena duhovnim zvanjima. To je dan kad se sjećamo i molimo za sve one ljude koje je Gospodin pozvao da kroz njih vodi svoju zajednicu. To je dan kada molimo za duhovna zvanja, da Gospodin pošalje što više radnika u svoju žetvu. Ta je molitva danas to potrebnija, što više dnevno promatramo kako broj svećenika opada, kako su naša sjemeništa sve praznija, kako sve više zajednica ostaje bez svojih sabiratelja.

Pokušajmo danas doživjeti ono što nam Gospodin želi reći slikom dobroga Pastira! Pokušajmo doživjeti svu onu ljubav, brigu i zauzetost, kojom je živio i živi za nas. Pokušajmo to doživjeti i u njegovim službenicima, koji se trude oko nas, služe zajednici i nastoje oko njezina rasta i napretka.