Nekategorizirano

ONO NAJHITNIJE – IĆI ZA ISUSOM
Isuse, za tobom ću, samo… Sada mi se još ne da. Želim još živjeti onako kako se meni čini da mogu, želim još biti slobodan. Bojim se, Isuse, ako krenem za tobom da ću onda morati sve ostaviti, da će se toliko toga u mojem životu morati promijeniti, a ja nisam spreman na sve to. Bojim se da ćeš toliko toga od mene tražiti, a ja sve to još ne mogu.

Imam još puno poslova, brojnih planova, velikih obveza koje me sputavaju, moram još biti među ljudima, moram se ponašati normalno i zato još ne mogu, Isuse, za tobom. Bojim se ljudi, Isuse. Ako odlučno krenem za tobom reći će da nisam kao oni, da ne živim normalnim životom, da sam čudak ili da sa mnom nešto nije u redu.

Isuse, za tobom ću, ali počekaj malo, počekaj da ostarim, da se riješim ovog radnog mjesta, da odem u mirovinu, počekaj da se moje prilike promijene, jer ovako još ne mogu…

Isuse, za tobom ću, ali nemoj ništa od mene tražiti; pusti me slobodna, ne zahtijevaj ono što ti ja ne mogu dati. Isuse, Gospodine!

Hoću li ja u stvari za tobom ili za sobom? Tražim li je tebe ili sebe? Jer, Isuse, ti si Put, a ja tražim uvijek neke stranputice i mislim da sam u pravu. Ti si, Isuse, Istina, a ja tumaram u lažima i tminama i uvjeravam sebe i druge da sam u svjetlu.

Ti si, Isuse, Život, a ja mislim da ću promašiti život i da ću izgubiti od normalnog života ako krenem za tobom! Toliko zabluda, Isuse, u meni i oko mene. Pomozi mi. Stavio sam ruku svoju na plug. Govoriš: Nije dobro okretati se natrag. Pomozi mi da to shvatim. Pomozi mi prihvatiti tvoj izazov, tvoju ponudu, tvoj život. Pomozi mi prihvatiti poziv da budem tvoj učenik. Uvijek je bilo, Isuse, ljudi koji su bili hrabri. Oni su krenuli. Silna privlačnost i snaga tvoje osobe privukla ih je zauvijek uz tebe. Ustrajali su dokraja. Ostavili su sve. Ti si im bio prvi i glavni cilj.

Nauči me, Isuse, ostaviti sve što ne služi tvojim ciljevima. Nauči me da si ti jedina i najveća vrednota života, da si ti Život Nauči me, Isuse, istinskoj mudrosti. Isuse, za tobom ću…

Daj da to učinim bez onih uvjeta “samo ili “ako”. Za tobom ću u jednostavnosti i poslušnosti vjere, za tobom ću, Isuse, jer mi bez tebe nema života. Da, Isuse, hvala ti što me još uvijek zoveš, što me još uvijek čekaš.

fra Zvjezdan

KRIST – POMAZANIK BOŽJI

Isuse, apostoli su preko Petra sasvim jasno ispovjedili svoju vjeru u tebe. Ti si Krist. Ti si obećani Mesija. Ti si onaj za kojim čezne ova naša napaćena zemlja. Ti si iščekivanje stoljeća, naraštaja. O tebi su proroci govorili. Ti si smisao njihova života i njihovih nadanja.
Tko si ti za mene? Ti si onaj koji nas neprestano pratiš. Svake te nedjelje čujemo u tvojoj riječi, primamo u sakramentu pričesti. Ti si život prisutan među nama u sve dane, u svim okolnostima života, sve do svršetka svijeta. Ti si se pobrinuo za kruh života bez kojeg ne bismo opstati. Ti nam neprestano daješ svoje oproštenje i lomiš u nama ono iskonsko nepovjerenje koje nas želi uvjeriti da je zlo jače od dobra, da je grijeh sveopći zakon od kojeg čovjek ne može pobjeći.
Ti si čudesan. I danas otkrivamo da si djelotvoran. Čudesa evanđelja ponavljaju se iz dana u dan. Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, siromasima otvaraš srce za radost. Sve se to neprestano događa. U svemu si tako divan. Ti si istinski Pomazanik Božji. Daješ mi prepoznati svu ljubav Božju koju on ima za mene, za sve nas. Iz tebe proizlazi, neizreciva milina kojoj se nijedno srce ne može oduprijeti.
Međutim, ti, Isuse, želiš da te prepoznamo i kao onoga koji mora ići u Jeruzalem, koji će tamo biti uhvaćen, obružen i osuđen, koji će tamo umrijeti na križu i biti pokopan da bi treći dan ustao od mrtvih. Želiš da te i takvog prihvatimo. To je tvoje poslanje. U nama se, kao i u Petru, sve buni na takav ishod tvoga poslanja. Htjeli bismo da u tebi, već za zemaljskoga života, trijumfira ljubav, da dobrota pobijedi mržnju i zlo. Međutim, u tajni tvoga predanja to ne ide tako. Treba prividno biti pobijeđen, treba umrijeti da bismo postali sjeme za nov, uskrsnuli život. Nadalje, ti i nas zoveš da pođemo istim putem. I pred nama je križ. Ti si Krist, Pomazanik Božji, koji nam ne nudiš na ovome svijetu bogatstva i slavu, već hod poniznosti i trpljenja. Kako se svi radije okrećemo putu laganog stjecanja bogatstva, ljudske slave, a opiremo se čitavim bićem svakom trpljenju i križu. A ipak, bez toga se ne može biti tvoj učenik.
Isuse, ti si za mene zahtjevni Učitelj. Ipak, osjećam da na taj način iskazuješ svakom svojem učeniku neizrecivo povjerenje i ljubav. Unosiš nas u tajnu svoga spasenja. Želiš da i mi surađujemo u tom daru, u toj tajni. Želiš da sa svojim trpljenjem sjediniš i naše križeve i naša umiranja. Ti si onaj koji nam u našim potrebama i mukama neprestano govoriš da nismo sami na tom putu, da smijemo neprestano računati na tebe, dobrog pastira koji život svoj daje za svoje.
Ti si za mene Krist, Mesija, Pomazanik, Obećani, Žrtvovan i Učitelj. Ti me izdižeš iznad svega što pripada starom svijetu i želiš da se preporod im za nov život djece Božje. Upozoravaš da nijedno rađanje nije bez porođajnih muka. Ipak, na kraju je radost.

fra Zvjezdan

NAMA SE PUNO OPRAŠTA

“Šimune, imam ti nešto reći! Vidiš li ovu ženu?” Smijemo nastaviti Isusov proročki nastup: “Šimune, jesi li je zaista vidio? Ti vidiš neku ljudsku spodobu, ti vidiš grešnicu, bludnicu, ti vidiš nešto. Međutim, ti ne vidiš bitne stvari. Ne vidiš da je to žena, ne vidiš da je to osoba, ne vidiš njezinu čežnju za novim životom. Ne vidiš njezinu ljubav. Šimune, toliko toga ne vidiš. Ne vidiš ono što i tebe optužuje. Došao sam ti u kuću. Bilo bi tako lijepo, a i običaj je da se gostu operu noge. Ti mi to nisi učinio, a ova mi je žena suzama oprala noge i kosom ih je svojom otrla. Učinila je i više nego što je običaj. Ti mi to, Šimune, nisi učinio. Kao da nisi smatrao potrebnim da mi to učiniš. Priznajem, nisi bio dužan učiniti, ali bila bi to lijepa gesta ljubavi. Pogledaj ovu ženu: ona mi je puno više učinila. Tko ima više ljubavi?
Poljupca mi nisi dao. Znam, Šimune, ni to nisi bio dužan. To se čini dobrim prijateljima. Očito, ja to tebi nisam. Ali svejedno primijeti: ova mi žena nije prestala noge cjelivati. Iskazuje tako veliku ljubav. Dao si mi večeru; pozvao si me kao ugledna gosta; na stolu ništa ne manjka; sve je po protokolu; ne tužim se ni na što, Šimune! Ali svejedno: ne vidim ljubavi. Poljupca mi nisi dao. Nisi mi dao ono što bi me najviše razveselilo, najdublje zadovoljilo. Ova je žena to obilno učinila. Uljem mi nisi glavu pomazao. Ne prigovaram ti, ali bih htio da primijetiš: ova mi je žena dragocjenom pomašću noge pomazala. Ova je žena izlila na moje noge veliku vrijednost. Prema nekim proračunima ta dragocjena pomast stoji 300 denara, a jedan denar je dnevnica radniku za jedan radni dan. Dakle, ova je žena na moje noge izlila svoju godišnju plaću, veliku svotu. Šimune, jesi li ti sposoban za što takvo? Što te ja stojim? Koliko bi se usudio potrošiti na mene? lli smatraš to nepotrebnim? Ipak, provjeri: tko više ljubi? Ovoj se ženi mnogo oprašta, jer mnogo ljubi. Kome se malo oprašta, malo ljubi!”
Gospodine Isuse, osjećam da tu više nije riječ o Šimunu, nego o meni. Činim prema tebi toliko koliko moram, koliko mislim da trebam. Međutim ni ja ti već dugo nisam sam oprao noge. Pogotovo nisam to učinio svojim suzama. Ne znam kad sam osjetio potrebu da isplačem srce i dušu do tvojih nogu! I meni možeš prigovoriti da od mene nisi primio poljupca. Da, izgleda da činim sve što spada na neki red. Možda se i redovito molim; idem na misu; ne činim neke teške prekršaje zakona; nisam učinio neko veliko zlo. Kao da bi ti trebao biti zadovoljan mnome. Međutim, osjećam, gledajući ovu ženu, da očekuješ od mene poljubac, da očekuješ ljubav, a ne slovo zakona, da očekuješ više oduševljenja i ljubavi. To ti nisam dao! A posebno mi je teško dok razmišljam koliko me ti, Isuse, stojiš. Svakako moram priznati da me ne stojiš puno. Nisam sposoban za tebe žrtvovati nešto veliko, potrošiti svoje imanje. Nisam sposoban riskirati za tebe svoje bogatstvo. Nisam velikodušan, Isuse, ne znam za tebe učiniti neke velike odluke, napraviti neke zaokrete u svojem životu. Bojim se da me ti ne stojiš puno, da ti nisam sposoban dati ono što je meni drago i čega se tako teško odričem.
I meni govoriš: “Dijete moje, imam ti nešto reći! Pogledaj ovu ženu i neka ti progovori njezina ljubav prema meni!”
fra Zvjezdan

Ne plači!

Gospodine, osluškujem tvoje riječi želim da dopru do dubina moga srca.
„Ne plači! Utješi se. Ohrabri se! Nisam te zaboravio premda ti je teško, premda te pogađaju križevi života.
Ne plači, nisi sam: ja sam tu, na putu tvog križa, na stazama tvojih napora i nastojanja, u tajnama tvojih uspjeha i neuspjeha.
Ne plači nad sobom, nad svojom ostavljenošću i bijedom, nad svojom prazninom i slabostima.
Ja sam veći od tvojega srca i ako te ono u čemu optužuje, ja ću te opravdati.
Ne plači nad grubostima života, nad krivnjama i ranama što su ti ih drugi zadali. Ne plači, jer ja mogu iscijeliti sve tvoje rane, sve tvoje bolesti.
Ne plači nad tragedijama drugih, nad tragedijom koja pogađa tebe. Suosjećaj, trpi, ali ne plači, ne očajavaj, ne kloni! Ja sam sposoban i od mrtvih izdići ono što ti se čini u nepovrat izgubljeno!”
“Mladiću, tebi kažem: Ustani!
Ustani iz svojeg mrtvila i klonulosti!
Ustani od mrtvih i počni živjeti novim životom!
Ustani i otvori se novoj nadi, povjerenju u život, svjetlu i istini!“
Ustani! Tebi kažem!
Tebi danas. Ne samo onom mladiću iz Naina! Tebi u tvojim brigama i mučnim okolnostima života! Tebi kažem: „Ustani!“
Hvala ti, Gospodine, na riječi koja nosi ohrabrenje, koja daje život. Tvoja je riječ i danas živa, životvorna, snažna da iz mrtvila grijeha i zla pridigne svakog čovjeka. Tvoja riječ, Gospodine, i danas poziva na život i zaustavlja povorku smrti.
Tvoja je riječ i danas jača od zlih navika i sila tame. Ti nas možeš istrgnuti iz pandža grijeha i smrti.

fra Zvjezdan

 

Bog je Srce!

Isuse, ljubio si nas dokraja, smiluj nam se!

Isuse, mi smo često sumnjali u tvoju ljubav, smiluj nam se!

Isuse, katkad smo pomislili da si nas zaboravio, smiluj nam se! Isuse, želimo biti ljubljeni, a nismo spremni ljubiti, smiluj nam se! Isuse, mnogo si nam oprostio, a sami teško praštamo, smiluj nam se!

Isuse, tvoja ljubav u nama nije ljubljena, smiluj nam se! Isuse, neprestano si u potrazi za izgubljenom ovcom, smiluj nam se!

Isuse, umro si da nas pomiriš s Bogom, smiluj nam se! Isuse, u srca si naša izlio Božju ljubav, smiluj nam se!

Isuse, htio si da vojnik otvori tvoje Srce te ono postane nepresušnim izvorom milosti, smiluj nam se!

Isuse, upravljamo ti ove molitve:

Neka tvoja Crkva bude znak Božje nježnosti prema ljudima koji su duboko osjetili težinu grijeha, molimo te!

Neka cijela Crkva upozna onu radost koja od Boga dolazi i neka je očituje cijelome svijetu, molimo te!

Svi su ljudi pozvani ljubiti onom ljubavlju što je primaju od Boga: neka u tom pogledu uzor i snagu za ljubav u Bogu nađu zaručnici, supružnici, roditelji, djeca i prijatelji, molimo te!

Puno je ljudi koji žive bez ljubavi. ispuni ih ljubavlju, molimo te!

Puno ih ima koji su doživjeli razočaranje ili izdaju, koji su u teškoj kušnji nemogućih ljubavi: neka ne očajavaju, nego neka sjedinjeni s Bogom znaju oprostiti, molimo te!

Neka svatko od nas, prema svom zvanju i staležu, živi radost što je od Boga ljubljen i živi živu želju da tu istu ljubav obznani i drugima, molimo te!

Hvala ti, Gospodine, za tvoju riječ, za ljubav. Nađi se, Isuse, na putu kojim prolazi povorka koja često vodi u fatalizam i beznađe, u ropstvo, ovisnosti, u smrt. Budi onaj koji će zaustaviti povorku tame i usmjeriti moj život prema svjetlu i dobru.

fra Zvjezdan

GOSPODINE NISAM DOSTOJAN

Stotine puta izgovorili smo tu molitvu prije svete pričesti: “Gospodine nisam dostojan…” Ali, jesmo li nad njom razmišljali? Evanđelje ove nedjelje poziva nas da se usmjerimo prema nutrini i razmislimo gdje i kako sami stojimo u ovoj molitvi.

“Gospodine nisam dostojan…” Tko tako može govoriti, taj zna za svoje slabosti i potrebu pomoći, taj zna dobro i za svoju krivnju i za svoj grijeh. U današnje vrijeme o tome govoriti nije po sebi razumljivo. Jer deviza danas glasi: Samopotvrđivanje! Samoostvarenje! Provođenje moći! Ja sam ok. Ja sam u redu! Samokritika je naprotiv rijetka vrijednost. Gredu u vlastitom oku lako se previdi. U modi je velika stvar sebe proglasiti svetim. Gotovo je nemoderno i zastarjelo, tako se barem čini, udarati se u prsa: Gospodine, nisam dostojan…

Mi ne moramo sebe ocrnjivati, kao da bismo svi bili samo grešnici. Mi smijemo kao kršćani također imati i zdravu samosvijest. Mi smijemo s radošću vidjeti i misliti na to, što smo vrijedni: mi smo već na prvim stranicama Biblije nazvani da smo “slika Božja”. Mi smijemo biti “braća i sestre Isus Krista”. Prema svjedočanstvu prve Petrove poslanice mi smo “sveti puk, kraljevsko svećenstvo”. A sveti Pavao nas naziva “stanom Božjim” i “hramom Duha Svetoga.”

Ali kad prije sv. pričesti ponizno molimo: “Gospodine, nisam dostojan…” tada iz toga govori čisti realizam, koji zna kako često i kako brzo opet živimo pod našim dostojanstvom kao kršćani. Mi se ne trebamo uvjeravati kompleksom manje vrijednosti; ali ne smijemo bez kritike biti oholi, umišljeni. Istina leži, kako se često kaže u sredini, jer mi smo uvidjeli, da Bog s nama ne može načiniti nikakvu državu. Lijepo je od njega da se ipak čvrsto drži nas. To čudesnije je, da se usprkos svemu u susretu svete pričesti “svraća k nama”, da je naš gost – i ujedno naš domaćin. [više] about 9. Nedjelja kroz godinu (C)