Nekategorizirano

ISUS DOLAZI – ČEKAJMO!

Gospodine Isuse, sve mi ovih dana govori o tebi. Ti dolaziš; dolaziš ponovno da nas podigneš, dolaziš uvijek iznova da nas sjetiš da si tu, da nas nisi zaboravio. Dolaziš jer si tako odredio i jer si tako najavio. A svojima si rekao da čekaju. Tvoj je dolazak za ovu zemlju uvijek iznenađenje. Bez obzira koliko se čovjek pripravljao, bez obzira koliko dugo čekao, tvoj je dolazak uvijek iznenađenje za sve ljude. Iznenađuješ zato što svojim dolaskom nadmašuješ sva ljudska očekivanja. Iznenađuješ, jer dolaziš drukčije nego što to čovjek u sebi zamišlja. Iznenađuješ obične ljude i mudrace svih vremena, jer nitko ne može istinski domisliti tvoj dolazak niti ga može staviti u kalupe ljudskih računica.

Tako si, Isuse, iznenadio i svoje suvremenike prvim, povijesnim dolaskom kad si se rodio u Betlehemu. Nitko te nije tako očekivao. Očito je da su ljudi, i pored stoljetnih priprava, bili nespremni da te dočekaju. Čekali su te, ali na drukčiji način i zamišljali u drugom obličju. A ti si došao u siromaštvu i krhkosti čovjeka, u nejakosti djeteta. To je bilo previše za sve ljude onog vremena. Zato te nisu znali dočekati, nisu te znali prepoznati. Dolaziš i dalje kroz povijest. Svojoj Crkvi, svojim učenicima dolaziš u znakovima koji su tako siromašni i maleni da smo skloni ne prihvatiti te na taj tvoj način. Dolaziš nam u pričesti, u kruhu života, a tako se često dogodi da ne marimo za tu hranu od koje se živi. Dolaziš nam u ruci svećenika i molitvi Crkve, a mi bismo radije na neki drugi način osjetili olakšanje savjesti opterećene krivnjom. Dolaziš nam u pomazanju uljem, u položenim rukama, a mi te ne prepoznajemo. I danas je moguće da te ne vidimo! Kako ćemo te tek moći prepoznati i dočekati kada dođeš kao Sin Čovječji u slavi? Hoćemo li te prepoznati? Jesmo li dovoljno budni da nam ne izmakne ta životna prilika? Ti nam čak daješ i neke upute, ali znademo li ih pročitati i budno čekati, bdjeti da te prepoznamo – prema onoj tvojoj: «Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili»? Želim čvrsto povjerovati da bih te čekao budno: ti si u svakom siromahu, u svakom bližnjem. Spašen, ljubavlju okružen čovjek – to je slava Božja, to si ti u slavi! Želim, Isuse, to vjerovati, da bih te mogao neprestano budno čekati, da ne bih bio kao nerazborit domaćin koji zbog nebudnosti dopušta da mu tat okrade kuću.

Želim te čekati budno i prepoznavati neprestano, da bi i onaj naš posljednji, sudbonosni susret mogao biti u radosti. Ne želim ostati po strani, kao Noini suvremenici, ili kao oni koji će biti ostavljeni jer nisu znali dočekati Sina Čovječjega. Nauči me, Isuse, bdjeti, da bih te dočekao u radosti i slavi!

fra Zvjezdan

OVO JE KRALJ ŽIDOVSKI
Gospodine, druge si spasio! Druge si spašavao, izbavljao; mnoge si ozdravio. Bio si svima sve. Uvijek za druge. Kakao to da sebi nisi mogao pomoći? Zar je zatajila tvoja božanska moć kad je tebi trebalo snage i slobode. Vukli su te po trgovima, od Poncija do Pilata, lažno svjedočili, trnjem krunili da se izrugaju. I konačno si prikovan na križ. Podno križa stoje oni koji te mrze i čekaju tvoj svršetak. I rugaju se tvojim iskazima dobrote prema ljudima. Kao da ti to ništa ne koristi: jer i onako sada samome sebi ne možeš pomoći. Što onda vrijedi što si tolikima pomogao? Što ti vrijedi što si druge spasio?
Nisi sišao s križa. Ostao si visjeti; poružen i ponižen. Ništa ne činiš za sebe, za svoje spasenje. Kao da dopuštaš svojim protivnicima da trijumfiraju do kraja. Teško je to shvatiti. Bilo bi lakše shvatiti da si im dopustio da na kratko pomisle da mogu sve, da su jači od tebe, da su dovoljno utjecajni i jaki da im tvoj autoritet neće umanjiti dobar glas kod naroda. Ali – da ćeš ti zaista ići do kraja, da ćeš dopustiti da umreš na križu: to je tako teško shvatiti. Često mislim, Isuse, što bi se dogodilo da si zaista sišao s križa, kako su to oni tražili? Bi li time zaista dokazao da si ti Krist, Božji Izabranik? Bi li to zaista bio znak da te Bog voli? Bi li ti oni povjerovali da si to učinio? Ne bi li se time spustio na razinu njihovih ograničenih želja i sebičnih nakana? Bi li time zaista dokazao da si Bog ljubavi kad bi spasio sebe? I bi li to bilo spasenje? Meni se isto tako katkad čini da bi to bilo dobro. Jer, i ja se tako molim. Kad osjetim da se dogodilo ono što sam molio čini mi se da me Bog voli, da sam mu drag, da me nije zaboravio. Međutim, kad se ne događa po mojim željama, kad me pogodi neka muka i zlo, čini mi se da me je i Bog ostavio, zaboravio. Ljubav Božju mjerim po mjerilima svojih ljudskih želja. Svijet ne bi postao drugačiji, svijet ne bi ništa shvatio da si ti sišao s križa. To bi bio poraz pred logikom ovoga svijeta. Želim ti, Isuse, danas zahvaliti što nisi sišao s križa. Hvala ti što si svoje kraljevstvo utemeljio na drvetu križa. Hvala ti što nisi kao kraljevi i vlastodršci ovoga svijeta koji spašavaju sebe i svoje ideje. Ti spašavaš druge i daješ život svoj za svoje. Ti si jedinstveni Kralj ovoga svijeta i svemira, jer si dobri pastir koji ne traži sebe ni svoje, nego dobro drugih!
Isuse, sjeti me se u kraljevstvu svome! Isuse, osmisli moj život i kad visim na križu poput razbojnika tebi zdesna. Otkrij mi tajnu da i to mogu biti vrata života, a ne besmisao smrti. Otkrij mi tajnu svoga kraljevstva ljubavi!

fra Zvjezdan

BUDUĆNOST U SVJETLU USKRSNULOGA
Isuse, i ja bih tako rado htio znati: kada će sve to biti, kako će se to dogoditi i po čemu ćemo znati da je došao čas? Jesmo li možda već u tim vremenima? Jer, ima puno nemira i ratova, sukoba i mržnje, mnogo uništavanja i razaranja. Izgleda da je upravo ovo naše vrijeme to tvoje apokaliptičko vrijeme, taj čas konačnog obračuna. Jesmo li blizu tom času, Isuse? Što će biti s nama? «Vi se ne bojte! Vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Vama se neće dogoditi ništa što bi moglo ugroziti istinski život koji ste na krštenju primili. Ne bojte se!» Vjerujem, Isuse, da to i nama govoriš, da to i meni govoriš. Vjerujem da me želiš upozoriti da nema mjesta strahu, nego da je to vrijeme nade i pouzdanja. Vjerujem da je to vrijeme poziva na postojanost i vjernost.
Da, Isuse, vjerujem da živim u tom vremenu, vremenu koje upozorava na hitnost i na vjernost. Osjećam da nemam što čekati. Ne smijem gubiti ovo dragocjeno vrijeme koje mi daješ za konačan susret s tobom. Vjerujem da se to može u dubinama istine srca i duše dogoditi i danas i u svakom času u kojem te prepoznam i prihvatim kao tajnu svog života. Vjerujem, Isuse, da mene upravo u ovom vremenu koje si meni dao želiš susresti spremna i čista da bi se taj susret mogao pretočiti u vječnost.
Pomozi mi, Isuse, da se ne bojim. Ohrabri moje srce. Sam si govorio: «Ne morate se bojati onih koji vam mogu ubiti tijelo! Bojte se onih koji mogu ugroziti vaš duhovni život, koji vam mogu zatrovati dušu, koji vam mogu upropastiti vječnost. Bojte se njih!» Oprosti, Isuse, što se katkad više bojim onih koji mi ugrožavaju tijelo, materijalni život, koji mi oduzimaju vrijeme, koji me prikraćuju za moja prava. Oprosti, Isuse, što se tako malo bojim i tako malo marim za sve one koji pokušavaju ugroziti upravo onaj život kojim sam vezan uz tebe, život koji si ti stavio u mene prigodom krštenja. Ne dopusti da izgubim taj život, milost posvetnu!
U našim vremenima, Isuse, za koja mislim prečesto da su najgora, najkritičnija, daj mi istinsko pouzdanje u tvoju dobrotu i vjeru u tvoju riječ koja neće proći. Daj da vjerujem da se ti brineš za mene i da ne moram strahovati. Od mene tražiš jedino vjernost dokraja.
fra Zvjezdan

VJERUJEM U USKRSNUĆE TIJELA

Hvala ti, Isuse, za uskrsnuće mrtvih i hvala ti za vječni život. Ti si nam to obećao, ti si nam to darovao. U tvojem uskrsnuću vidimo, Isuse, zalog svoga uskrsnuća, zalog vječnoga života, u tebi i s tobom.
Hvala ti, Isuse, što na nebu neće biti zavisti i nitko nikome neće trebati zavidjeti na dobrima i darovima, budući da će svi jednako biti obdareni, odnosno svaki u punoj mjeri tvoga dara.
Hvala ti, Isuse, što kod tebe neće biti ljubomore. Nećemo se trebati grčevito boriti za ljubav pojedinih osoba niti se bojati odbačenosti i osamljenosti. Nećemo trebati nikoga zarobljavati u strahu da nas on ne zaboravi ili da taj ne bi nekoga ljubio više od nas. Hvala ti, Isuse, što nećemo trebati biti ljubomorni na tvoju ljubav kojom ljubiš svakoga čovjeka, jer će svi osjetiti savršenu i potpunu ljubav tvoga Srca.
Hvala ti, Isuse, što na nebu neće biti zarade ni dnevnica, mjesečne plaće niti mirovine, jer ćeš ti u svojoj ljubavi dovoljno dati da svatko vječno sretno živi. Hvala ti, Isuse, što se na nebu nećemo trebati bojati za svoje sutra i što ćemo moći biti potpuno slobodni, prepušteni samo ljubavi.
Hvala ti, Isuse, što na nebu, nakon uskrsnuća, nećemo više nikada biti umorni, što nećemo klonuti ni dušom ni tijelom, nego ćemo neprestano biti u stanju da živimo radost, da zračimo mir i sreću.
Hvala ti, Isuse, što se na nebu nitko više neće ljutiti ni na koga, što će se svi natjecati u ljubavi i neće biti nikakvog razloga za nervozu i srdžbu. Sve će biti skladno i lijepo. Imam osjećaj, Isuse, da bi ti htio da nebo bude već ovdje na zemlji, u svakoj kući, u svakoj zajednici i u svakom srcu. Želiš da ono počne već u našem ovozemaljskom životu, jer trajno i vječno ostaje u nama samo ono što nas nadživi u ovozemaljskom životu i što ne propadne nego se nastavlja u vječnosti. I vjerujem, Isuse, da želiš da već ovdje na zemlji ne bude zavisti ni ljubomore među ljudima, da bi svi mogli biti slobodni i sretni. Vjerujem, Isuse, da želiš da ljudi već ovdje na zemlji ne žive tjeskobno i zarobljeni materijalnim, nego im srca uzdižeš prema gore, gdje su prave radosti, prema vrednotama koje već sada mogu ispuniti ljudsko srce mirom.
fra Zvjezdan

Jednim blagdanom slavimo sve svete, žive i mrtve. Slavimo blagdan plemenitih ljudi. Njih je puno više negoli što mislimo. Ovo treba ponoviti u vrijeme kada nam se servira samo zle primjere. Ima i plemenitih primjera koji su u našim domovima, naši susjedi, oni s kojim radimo. Čovječanstvo je ipak plemenitije nego li je zločesto. Kao da zločeste zgodnije zapažamo nego li plemenite. Na svijetu ima plemenitih ljudi, na to nas usmjerava Isus.

Skoro bi se moglo reći da je blagdan Svih svetih blagdan obitelji ili obiteljski blagdan, blagdan živih i preminulih, blagdan zemnika i nebesnika. To je blagdan nas s ‘ove strane’ i onih s ‘druge strane’ životne rijeke. Sveti, jesu li oni istinski naša braća i sestre? Mi imamo utisak da mi ne možemo biti na njihovoj razini savršenstva. Zato nam oni izgledaju izdvojeno, daleko. Mi smo toliko siromašni vrlinama čak daleko od Boga, od drugih pa i od našeg samog srca.

Ako je svetost moralna i humana savršenost onda smo mi vrlo mršavi. Ako sveti nisu nikada imali promašaja i grijeha onda je to razlog da se obeshrabrimo. Ali, čini mi se da vrlo često imamo krivu sliku o svetosti. Nitko nije rođen svetac. Nije nam poznat nijedan svetac koji nije nikada zgriješio. Ima svetaca koji su baš jer su zgriješili otvorila im se glad za Bogom. Izgleda da nama ‘manjkavost’ ‘koristi’ jer nas potiče da tražimo Boga, da osjetimo potrebu Njega.

Jer koliko li kršćana živi kao da su ateisti? Tako Bog ostavlja u nama ‘nesavršenosti’ i probleme da spoznamo sebe kao ljude i da shvatimo da nam je Bog potreban. Kao da mi teško prihvaćamo ili ne opraštamo ove nesavršenosti. Bog može! Zašto se mi toliko ‘vješamo’ za naše nesavršenosti? Blaženstva koje nam naviješta Isus u svojem Govoru na Gori upućuju nas na put naše vjere i našega usavršavanja. Teško ćemo ostvariti svih osam Blaženstva, ali neka su prisutna u nama, neka ostvarujemo pokatkad, za nekima čeznemo. Blaženstva su ‘rezultat’ čovjekovog nastojanja i Božje pomoći. Teško je nama u današnje vrijeme ‘imitirati’ Blaženstva.

Na primjer: siromaštvo je li to cilj nama? Je su li blaženi oni koji posjeduju zemlju? I koji plaču? Zar to svi ne izbjegavamo? Imati glad je nešto što nije normalno ni poželjno. Pa i tvorci mira imaju velikih poteškoća u životnim kušnjama. Isus nije utopist: svijet neće promijeniti kolektivitet, naše obitelji, naše živote, naše kršćanske zajednice. Uvijek nam nešto izbjegne. Ali isto tako sve ne ovisi samo o nama samima. Bog je s nama u našim nastojanjima.

Isus također garantira da će biti s nama. Sveci su angažirani u oblikovanju svojeg života, pa i meditativci, njihova je metoda drukčija: oni računaju sa svojom slabošću i s Božjom pomoću. I tako su oni promijenili mnoge stvarnosti u svijetu i Crkvi, pa je njihov utjecaj uvijek prisutan. Blaženstva nam navještaju svijet budućnosti, Božji svijet, gdje će sve biti obnovljeno, pa i naše misli i naša razmišljanja. Blaženstva su poziv da dopustimo Duhu Božjem, Bogu da djeluje u nama.

To su bili sveti, takvi su oni. Prepuštaju se Bogu, Bogu vjeruju, u Boga se nadaju uza sve svoje nesavršenosti i slabosti. Najteže je potpuno se prepustiti Bogu, prepustiti se njegovoj moći i ljubavi. Ne živjeti kao da Boga i nema. Nažalost, mnogi kršćani danas tako žive. Vrlo važna je naša želja, iskrena želja biti bolji i plemenitiji. Ali želja uključuje i osobno angažiranje, jer to je istinska želja koja je različita od mašte. Želja je uvijek i angažman.

Sveci su zlatni lanac koji povezuje čovječanstvo. Oni su bratstvo svijeta. Oni su pokretni stroj dobrote i ljubavi. A tih je mnogo neznani i nešto znanih. Ljudski život ne nalazi svoj smisao ako se zatvori u jednu dimenziju (ovozemaljsku), niti ako se zatvori u sebe bez odnosa prema drugima. Bratstvo – svi sveti – je unutarnja duševna struktura čovjekova. Tako bi mogli reći da blagdan svi sveti nije  u Evanđelju, ali je u svima nama.

Kao što je blagdan pokojnih zajednički ljudskom rodu tako je i blagdan Svih Svetih.

Marijan Jurčević, OP

DANAS MI JE PROBORAVITI U TVOJOJ KUĆI

Često, Gospodine, i ja poput Zakeja mislim da se trebam popeti negdje visoko, da se moram uzdići, da bih te vidio, da bih te susreo. A ti, Isuse, govoriš Zakeju i meni: «Siđi brzo» Danas mi je proboraviti u tvojoj kući!»

Znam da najprije želiš da uđem u dubinu vlastitog bića, da onda susretnem tebe, da se tu nađem s tobom. Trebam ući u dubinu svoga srca, trebam srediti svoje misli, trebam pronaći svoje vlastito biće u nutrini svoga tijela, svoga života. To je osnovni preduvjet da se ti i ja, Isuse, nađemo. Pozivaš me da siđem, da uđem u svoju nutrinu, da se saberem, da otkrijem ovaj svoj unutarnji dom, gdje se ti sa mnom želiš naći i proboraviti u njemu. Da, Isuse, želim sići u prostore u kojima bi ti htio biti sa mnom, sam, bez drugih misli i planova, jednostavno želiš da se susretnemo.

A u mojem domu ti nije ugodno. Možda je kod drugih ljepše, ima onih koji su više zaslužili da k njima zađeš, da se kod njih zadržiš. I onda, Isuse, ljudi će mrmljati što baš k meni dolaziš. Možda mnogi misle da ja nisam dostojan takve počasti jer znaju tko sam i kakav sam. Ulaziš, Isuse, u kuću grešnika, čovjeka koji ti se nema čime pohvaliti. Zakej te je primio sav radostan. Svi su ljudski obziri pali kod tebe i kod njega. Postojao si samo ti koji si u njegov dom donio svjetlo i spasenje. Primam te i ja, Isuse. Dođi.! Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, ali jako te trebam, ne mogu zamisliti život bez tebe, ne mogu bez tebe. Ti me jedini poznaš, ti me jedini prihvaćaš i ljubiš. Dođi, Isuse, neće sve biti u redu, ali srce te moje radosno prima. Dođi i donesi sa sobom svjetlo i snagu za život. Zakej te je primio. Tek je nakon tvog dolaska slijedila njegova ispovijed i obraćenje. Jer, to je nemoguće ostvariti bez tebe. To je djelo tvoje milosti. I tada se dogodilo čudo njegova novog života. Danas! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući. Danas je spasenje došlo ovoj kući. Danas! Danas te i ja čekam i primam. Danas nije kasno za tvoje spasenje. Neka se tvoj danas spasenja i radosti dogodi u mojem srcu i u mojem životu. Neka se danas ispuni i na meni sve što je rečeno za Zakeja.

fra Zvjezdan