Nekategorizirano

ISUS JE ŽIV!

Uskrsnuli Gospodine!
Želim osjetiti snagu i ljepotu ovoga dana i događaja što ga slavimo. Daruj nam milost da to duboko proživimo, da se i našim dušama razlije ona radost kojom su se obradovali tvoji učenici kad su te vidjeli. Molimo te da i nama ponoviš uskrsni pozdrav kao navještaj jedinstvenoga dara za kojim tako dugo čeznemo: «Mir vama!» Podari nam taj mir i smiri naša nemirna srca, smiri ljude i narode oko nas.
Molimo te za sigurnost kojom si ispunio svoje učenike i žene pokraj groba kada si im rekao: «Ne bojte se!» Reci i nama da se više nemamo čega bojati, da je pobjeda na strani dobra, da si ti uskrsnuo od mrtvih i da si na taj način pobijedio grijeh i smrt. Uništi u nama svaku bojazan, strah, nesigurnost.
Molimo te, uskrsnuli Isuse, za milost da osjetimo tebe, tvoju blizinu. Želimo to osjetiti snagom tvoje riječi kojom si se dao prepoznati svojim učenicima: «Ja sam!» Toliko puta na našim liturgijskim slavljima čujemo sličan pozdrav: «Gospodin s vama!», a mi ipak ne vjerujemo dovoljno. Nismo dokraja, do svih dubina svojega bića, zahvaćeni snagom tvoje neizrecive prisutnosti.
Molimo te, živi i prisutni Gospodine Isuse, dođi k nama pa makar bila zatvorena vrata našega srca. Ti si tako došao svojim učenicima kada su zatvoreni, u strahu od Židova, čekali što će se dogoditi. Dogodio si se ti, Isuse, i preplavio si ih novom sigurnošću, svojom uskrsnom radošću. Dođi k nama. Dođi i onda dok su ti još uvijek vrata naše duše zatvorena. Uvjeri nas da si ti uskrsnuće i život, da si ti došao da nas oslobodiš svake zarobljenosti, svake zatvorenosti u nas same. Ne možemo nositi spasenje samima sebi. Ti si jedini Spasitelj svijeta. Spasitelj svakoga od nas.
Dođi, Isuse, iznenadi nas. Možda te nećemo odmah prepoznati. Ali do toga će sigurno doći budući da si ti ustrajan suputnik i imaš strpljenja da nam sve rastumačiš. Isuse, govori nam puno da bismo mogli shvatiti da je sve to tako trebalo biti, da si ti morao umrijeti za nas da bi se u uskrsno jutro mogao vidjeti stostruki plod ljubavi. Reci i nama riječ kojom ćemo otkriti blagoslov svakoga svojeg križa, svake svoje patnje.
Iznenadi nas svojom Riječju; iznenadi nas svojim lomljenjem kruha. Tada ćemo te sigurno i mi prepoznati. Pokaži nam svoje rane, vječne tragove predane ljubavi. Daj da i iz nas odjekne jedinstvena ispovijest nove vjere u tvoju prisutnost.
Isuse uskrsnuli, objavi nam se u Crkvi, otkrij nam se u proljeću, daruj nam se u ljubavi braće i sestara i pomozi nam da te u nama i po nama i drugi prepoznaju. Bilo bi divno kada bi mogao i s nama računati kao sa svjedocima svoga uskrsnuća u današnjem svijetu.
fra Zvjezdan

O BLAŽENE NOĆI

„O blažene noći koja spaja zemlju s nebom, a čovjeka sa stvoriteljem“, veli hvalospjev uskrsnoj svijeći. Misterij te noći je velik jer spaja nespojivo: nebo i zemlju, čovjeka i Boga. Stoga kršćani, već od najranijih vremena i bdiju za vrijeme te noći kako bi spremni dočekali ostvarenje svoga velikog misterija, t.j. prijelaz iz zemlje u nebo i tako postali božanski sinovi i kćeri. Eto to je uskrs: prijeći iz zemaljskog u nebesko, iz ljudskog u božansko. A vjernici u Boga su već i prije Krista bdjeli za vrijeme ove noći jer su se prisjećali oslobođenja Božjeg naroda iz egipatskog ropstva, što je slika ovoga našega uskrsnog oslobođenja od zemaljskog i smrtnog.

Slično je i s nama danas: Bog svoje vjernike oslobađa od zala, zabluda, grijeha, nečovječnosti, sebičnosti i nedostojanstva. Osnovni termin koji je i u Bibliji naglašen je polazak u novi život. To je nužno. Nužno je ostaviti Egipat i ljude koji slave krive bogove i poći za pravim Bogom Spasiteljem te ga častiti i štovati.

Tko se ne odluči na polazak, ostaje u ropstvu dosadašnjeg vlastitog života, vlastitih navika i zabluda i nikako ne da šansu svojim dobrim željama i čežnjama svoga srca. To je tragična varka za čovjeka jer ga novac, prestiž, moć i dalje drže zarobljenikom koji ne može osjetiti ljepotu života s Bogom.

Cilj oslobođenja iz Egipta je sasma jasan: svi se moraju na Sinaju susresti s Bogom! Taj susret mora izmijeniti svakog pojedinca, svako srce tako da zablista dobrotom, ljubavlju i poštenjem. To je moguće jer pri tom susretu Bog svakome daruje spoznaju svoga Zakona, t.j. spoznaju puta prave slobode. Po tom zakonu sam Bog vodi čovjeka kako bi mogao sebe ostvariti u potpunosti. Ako je istina da je nedostatak slobode zapravo nemogućnost vlastitog ostvarenja, za vrijeme ove noći taj nedostatak biva uklonjen jer svaki čovjek postaje slobodan za ljubav, za dobro, za poštenje. Ove noći čovjek je po prvi put mogao shvatiti svoje dostojanstvo, svoju osobnost i svoj poziv na život i zajedništvo s Bogom. Stoga će pobožni židovi do dana današnjega ponavljati „Čuj, Izraele, poštuj Gospodina Boga svoga i poštuj njegove zapovijedi, hodi u njegovoj svjetlosti jer to je Bogu milo i jer ti je On to objavio.“ Dakle, osnovni zov Uskrsa je oslobođenje za Boga koje ima nekoliko dimenzija: čovjek je doveden do toga da može učiniti savez s Bogom živim i jakim i da s njim uspostavi nezamislivi savez intimnosti. U toj intimnosti života s Bogom čovjek otkriva vrhovnu istinu o sebi, kao i slobodu da tu istinu ostvari. I, doista, svete li ove noći!

S druge strane, prorok Ezekiel nas upozorava na još nešto: Izrael je sve onečistio svojim ponašanjem i životom dok je još bio u svojoj zemlji, i Bog ga je, stoga, rasuo po svim narodima. Dakle, ono egipatsko oslobođenje je promašeno: čovjekova sudbina ponovno postade lutanje, bijeg od sebe i ropstvo. Čovjek bi se želio opet vratiti, ali bez Boga to ne ide. Samo ih Bog može ponovno vratiti. „Očistit ću vas vodom čistom i bit ćete očišćeni“. Eto, bitno je očišćenje koje se može dogoditi samo ako čovjek promijeni svoje srce koje ga vuče u ropstvo. Stoga je on rob. „Dat ću vam novo srce“ veli Bog. Evo, to se upravo u ovoj noći događa: Bog nam stvara novo srce. Isus Krist je vječnom Ocu platio otkupninu za Adamov grijeh i svojom prolivenom krvlju uništio osudu staroga grijeha. Dakle, Krist je naš Spasitelj koji nas je ponovno priveo Ocu da nas On može priviti na svoje grudi. I to je pravo i istinsko oslobođenje da možemo biti i živjeti slobodu sinova Božjih, slobodu Uskrsa.

Taj privilegij, odnosno pravednost, darovana nam je ove noći Kristovim uskrsnućem, a mi je primamo sakramentima krštenja i Euharistije. Stoga se i radujemo jer je ovo noć našega oslobođenje, posinjenja i slobode, tj. noć novoga čovjeka, novoga stanja, novoga čovječanstva jer sve što je porušeno nanovo se obnavlja, ono što je ostarjelo se pomlađuje i sve se, po Kristovi uskrsnuću, vraća na početak kako ga je htio i stvorio Bog Otac.

Fra Luka Tomašević

VJERAN DO SMRTI

“Isus je nosio svoj križ” do stratišta,  koje se na hebrejski zove Golgota. “Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu”. Sasvim objektivno izvješće, kao suhoparni činjenični opis. Osjećaji ne dolaze do izražaja. Nema opisa kako je to izgledalo kod svakog pojedinog. Nije trebalo nikome objašnjavati kako je to bilo grozno, mučno, neljudski.

Tada je bilo mnogo smrtnih osuda, često je bilo smrtnih kazna koje su danas  Bogu hvala u mnogim zemljama dokinute. Među svim vrstama smrtne kazne najgroznije je bilo raspinjanje, pribijanje na križ. Isus je bio jedan od mnogih tisuća, koji su u rimskom carstvu umirali na križu: robovi, pobunjenici, revolucionari, zločinci. Kao jedan od njih umro je također i “kralj židovski”.

Je li se Pilat, rimski upravitelj a time i najmoćniji čovjek u gradu, tim natpisom želio narugati Židovima?  Naljutiti ih? Ili prikazati Isusa kao luđaka i sanjara? Mi to ne znamo. Ali smijemo prihvatiti, da Pilatu,  među mnogim smrtnim osudama, koje su mu se dopadale, ova mu nije tako brzo izlazila iz glave. Legenda kaže da ga je ta nepravedna osuda progonila cijeli život. Jer čovjek iz Galileje koji je pred njim stajao, bio je drukčiji. Razgovor s njim nikada nije mogao zaboraviti. Njegov pogled, njegove riječi. Pilat ga je pitao: “Ti li si židovski kralj?” Vjerojatno i podrugljivo i ozbiljno. Isus mu je odgovorio zagonetno: “Da, ja sam kralj”. Ali “kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta”. I kad on opisuje Pilatu svoje kraljevstvo, taj je zbunjen i zamišljen. Isus mu kaže: “Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu”. Nakon tog poznato Pilatovo protupitanje: “Što je istina?”

Da, što je istina? Ima li istine? Može li netko kazati da zna istinu, da ju posjeduje?  Pilatovo sumnjičavo pitanje ide dalje, sve do danas. Isusov odgovor je on sam. O samom sebi je rekao: “Ja sam put, istina i život”. Je li to drzko, uobraženo?  Je li to potpuno precjenjivanje sebe? Koji čovjek tako što može o sebi kazati?

Jedno je sigurno, da Isus ovdje jednostavno govori istinu: u njegovom životu nema loma između govorenja i djelovanja. Njegov život potpuno se slaže s njegovim riječima. To pokazuje on u tom što sasvim jasno ide svome cilju: svoj je život dobrovoljno predao kao zadovoljštinu,  kao “otkupninu”. Tako je on razumio svoj nalog. Toj zadaći ostao je vjeran do smrti.

U hebrejskom riječ istina također ima značenje vjernosti. Istinski čovjek je također vjeran čovjek. Nevjernost  i lažljivost su većinom kao brat i sestra. Kad Isus kaže da je on “Istina”, tim se kaže da je on vjernost u osobi. I tu vjernost po nalogu svoga Boga i Oca on je živio sasvim do kraja. I taj nalog je glasio: ljubiti nas ljude do kraja, iako to nismo zaslužili. To mislimo, ako danas ispovijedamo da je Isus na križu umro iz ljubavi za sve ljude.

Fra Jozo Župić

EUHARISTIJA – GOZBA LJUBAVI I PRIJATELJSTVA

Braća i sestre okupili su se oko bratskog stola da proslave zajedničkog Oca, da slave ljubav koja ih veže s Bogom, braćom i sestrama.

Značenje ljudskog zajedničkog blagovanja. Ono je uvijek nešto što je različito od životinjskog hranjenja. Kroz ljudsko blagovanje ne govori samo stomak nego i duša, ljudskost. Čovjek treba ostati čovjek i u svojem jelu. Mnogi događaji ljudskog života slave se kroz zajedničko blagovanje. Stari savezi su se sklapali također s gozbama. U gozbi učestvuje cijeli čovjek, duša i tijelo.

Značenje obiteljskog blagovanja. Oko obiteljskog stola izmjenjuje se svagdanji život, izmjenjuje se ljubav i angažiranost. U ljubavi lomiti svagdanji kruh znači lomiti i dijeliti život, znači uzajamno se ljubiti i predavati. Onima kojima se daruje i dijeli kruh dijeli se i daruje život. S kim se lomi zajednički kruh s njime se dijeli i život. Stol blagovanja je stol zajedničkog življenja. Jedinstvo se uspostavlja blagovanjem.

Značenje prijateljskog blagovanja. Prijatelji dijeleći kruh i piće pretaču jedan drugome svoj život, svoje osjećaje, svoju ljubav. Kroz zajedničko blagovanje učvršćuje se uzajamno jedinstvo. Svako prijateljstvo završava s gozbom, slavljem. Prijateljstvo je radost življenja.

Isusovo blagovanje s prijateljima (učenicima, apostolima). Povezivala ih je ista ljubav i zajedničko prijateljstvo. Prožimao ih je isti Duh Božji, duh ljubavi. Kroz Euharistiju, koja je tajna ljubavi (veza ljubavi), Isus sklapa krvni savez (savez u krvi, Marko i Matej) sa svojim prijateljima. Jedni drugima predaju svoju krv i svoju nutrinu (ljubav) i tijelo. Isus se cijeli daruje svojim učenicima. Isusa i učenike čekalo je veliko iskušenje u njihovom prijateljstvu i vjernosti. Stavljeni su na kušnju u svojoj ljudskost i svojem prijateljstvu.

Sad su se okupili na gozbu prijateljstva. Slave oni koji vjeruju u ljubav, koja svijet može učiniti boljim i plemenitijim, ljepšim. (Ne neko oružje ili sila). Posljednja večera postavlja pitanje kušnje i utvrđuje prijateljstvo. Tko god ljubi taj želi služiti, a ne vladati. Isus slikovito pokazuje svoje prijateljstvo pranjem nogu učenicima. Danas nam to izgleda nerazumljivo, čak nam izgleda ponižavajuće. Bez ljubavi je to nerazumljivo i neprihvatljivo.

U ljubavi i prijateljstvu svakodnevna hrana postaje slatka i pretvara se u tijelo i krv. A kad je to čin Apsolutne Božje ljubavi (Isusa) onda ona pretvara kruh i vino u istinsko tijelo i krv. Apostoli nikada više neće zaboraviti tu večeru ljubavi. Blagovanje u ljubavi usadilo im se u tijelo i u dušu. Cijele ih je zahvatilo. Pa kad bi svojom pameću i zaboravili ne zaboravlja im utisnuti doživljaj u osjećaje.

Njihovo prijateljstvo postalo im je radost i obaveza. To je njihov novi savez u krvi (Luka i Pavao). Ljubav saveza daje im smisao budućem življenju. Više nikada neće umrijeti jer su jedni u druge preliveni. Oni i Isus se izjednačuju u budućoj sudbini. Umirat će i živjeti s Isusom. Zato je izdajstvo ljubavi najteži grijeh koji čovjeka ruši u samoj njegovoj srži i budućnosti.

Kad se ljubav pretvori u račun i korist, očito više nije ljubav nego prokletstvo. Svi koji vjeruju da je ljubav sok i smisao ljudskog življenja, pozvani su da blaguju kruh i vino (tijelo i krv) ljubavi koje nam nudi Isus Krist. Njegova krv je prolivena za nas, njegovo tijelo je predano za nas. On nas ljubi, on je radi nas utjelovljen, on nam oprašta sve propuste. Ovo je hrana za svakodnevne kušnje koje živimo u ovome ljudskom svijetu. Muka i kušnja se trajno događaju i trajno trebaju ljubavi, jakosti.

U Misi svaki put kažemo: ovo je tajna vjere. Tajna kršćanske vjere je vjera u ljubav. Tu tajnu razumiju samo oni koji ljube. Njima sve postaje simbolika i osnaženje. Ljubav je tajna ljudskog prijateljstva. Ne kao nepoznanica nego kao snaga koja pobjeđuje i samu smrt. Misa je obredni govor ljubavi i prijateljstva, obred saveza između Boga i čovjeka.

Prisjećamo se svega što je Bog učinio za nas i što čini danas. Zahvaljujemo za kruh i vino (za stvaranje), zahvaljujemo što nam oprašta i što nas vodi, također ga molimo da nas vodi u budućnost u ozračju svoje ljubavi. U posljednjoj – zapravo prvoj novoj večeri – započinje uskrsnuće Isusovo i apostola, kao i svih onih koji će slijediti njegov put.

Marijan Jurčević, OP

BOŽE MOJ, ZAŠTO SI ME OSTAVIO?

«Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?»

Gospodine, što je bilo u tvojoj duši u tom času? Kakvu li si morao osjetiti prazninu i tamu oko sebe i u sebi u času raspeća?! Znam da Bog ne može nikada nikoga ostaviti, ali može udijeliti iskustvo potpune ostavljenosti. Osjećam, Isuse, da ovim svojim iskustvom želiš otkupiti mene i sve ljude svih naraštaja. Želiš nas otkupiti od osjećaja ostavljenosti, napuštenosti, razočaranja. Mi smo se grijesima odvojili od Boga i zaslužili tu napuštenost, a ti, koji grijeha ne učini, preuze na sebe prokletstvo grijeha. Privini me na križ, Isuse, i daj da s tobom podijelim i ovaj osjećaj kojim otkupljuješ svijet. Otkupi me, Isuse, od svih osjećaja očaja, beznađa, zapuštenosti, razočaranja, neprihvaćanja i mržnje. Hvala ti za tvoje obećanje: «Neću vas ostaviti siročad!» I ono drugo: «Ja sam s vama u sve dane!»

«Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!»

Hvala ti, Isuse, što si mi oprostio. Hvala ti što me i opravdavaš! Da, Isuse, ne znam što činim kada griješim, kada se opirem milosti. Ne znam što činim kada ti okrećem leđa. Ne znam što činim kada svoje srce zatvaram pred tvojom ljubavlju. Oprosti i meni, Isuse, jer i ja sam prisutan podno tvoga križa, budući da umireš za grijehe čitavoga svijeta. Oprosti i meni, budući da si moje grijehe osjećao na sebi. Hvala ti, Isuse, što sam ja izliječen tvojom izranjenošću.

«Žedan sam!»

Žedan si, Isuse, moje vjere, moje ljubavi, moje vjernosti! Žedan si ljudskih srdaca i pažnje. Žedan su dijela ljubavi. Žedan si svih onih koji će dragovoljno prihvatiti tvoj put i krenuti s tobom za dobro cijeloga svijeta. Žedan si mene! Oprosti, Isuse, što nisam u stanju utažiti tvoju žeđ. Oprosti, Isuse, što i danas mnogi ostanu žedni pokraj mene.

«Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!»

Želim u svoje srce utisnuti ovu tvoju molitvu predanja. I ja bih htio biti do kraja predan Ocu. Primi me, Isuse, i učini moj život vječnim darom tebi! Daj da predano mogu prihvatiti i živjeti svaki križ u svom životu i svaki trenutak ovoga života.

Klanjam ti se, Isuse, i blagoslivljam te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet, otkupio mene!

fra Zvjezdan

JA SAM USKRSNUĆE I ŽIVOT

Isuse, dovoljno ti je reći: «Bolestan je onaj koga ljubiš» i ti znaš što treba činiti. Bolestan je onaj radi koga si došao na ovu zemlju; bolestan je onaj koji je vrijedan tvoje ljubavi. Ti, Isuse, jedini znaš narav i tajnu svake bolesti, svake slabosti.
Poput Marte i Marije, Isuse, i mi ti poručujemo: «Dođi, bolesni smo, bolesni su oni koje mi ljubimo, koji su nam dragi, koje želimo sačuvati u životu. Oprosti Isuse, što često zaboravljamo da ih ti voliš još više od nas, da su to oni koje ti neizrecivo ljubiš, da su to oni koje ti više ljubiš nego što to mi znamo ljubiti. Jer, ti si, Isuse, izvor svake ljubavi. Ti najbolje ljubiš. Lazar je u svojoj bolesti i umro, a tebe, Isuse, nema blizu. Nisi odmah došao kada su te njegove sestre zvale. Marta i Marija misle da je sada sve gotovo. Nisi se odmah odazvao, a sada je kasno. Oglušio si se na njihovu hitnu poruku o Lazarovu ozbiljnom stanju i on je sada već četiri dana u grobu. Onaj koga ljubiš, Isuse, već je mrtav, već je pokopan. Marta i Marija misle da se sada više ne treba ni truditi. Sve je gotovo.
Tvoja je poruka: «Uskrsnut će brat tvoj!» O kad bih mogao imati vjeru u tvoje uskrsnuće, vjeru u snagu tvoje ljubavi! O kad bismo mogli vjerovati u snagu tvoje riječi, u silu novog života po tvome Duhu! O kada bismo vjerovali u moć koja i suhe kosti pokreće i pretvara u vojsku vrlo, vrlo veliku! Isuse česti smo zatečeni bolešću, smrću. Često bespomoćno gledamo na naše najdraže kako umiru, kako nestaju, kako trpe, a mi im ne možemo ništa. Često smo tako sputani i bespomoćni u svojoj ljubavi. Isuse, teško nam je i posustajemo pred vlastitom patnjom i umiranjem. Sve nas to nadilazi. Bolestan je onaj koga ljubiš. Pomozi nam da se s vjerom uzmognemo osloniti na snagu tvoje ljubavi. Ukloni, Isuse, od nas svaki pesimizam, svaki očaj, svako stanje razočaranosti mi tupe pasivnosti. Daj nam snagu da se povjerimo tebi i prepoznamo u tebi uskrsnuće i život.
Hvala ti, Isuse, za divno čudo tvoje ljubavi. Hvala ti što si na tako divan način uskrisio Lazara. Tvoja ga je ljubav izvukla iz tame groba na svijetlo dana, u novi život. Hvala ti za to divno svjedočanstvo ljubavi i života. Da, Isuse, vjerujemo da si ti uskrsnuće i život i da daješ život, ne samo kao daleko obećanje posljednjih dana svijeta i svemira, nego obilno dijeliš svoju ljubav i snagu već sada, u ovim našim danima. Želiš da te već sada prepoznao kao izvor života, kao uskrsnuće.
Neka tvoj vapaj: «Lazare, iziđi van!» odjekne i nad nama danas! Daj da iziđemo iz svojih grobova i skrovišta na svjetlo dana, obasjani suncem tvoje ljubavi!

fra Zvjezdan