Uskrsni ponedjeljak

ISUS, NEPOZNATI SUPUTNIK

Ovisno o tome, gdje se lokalizira mjesto Emaus, prilagođava se duljina pješačkog puta od Jeruzalema prema Emausu i natrag, kojeg su prevalila dvojica učenika, o kojima je u današnjem Evanđelju govor. U Lukinom evanđelju udaljenost iznosi šesdeset stadija, a to je otprilike 12 kilometara. Tako gledajući oni su prevalili ukupno 24 kilometra.

Put kao takav nije od značenja, nego razgovor dvojice učenika međusobno i tada s trećim nepoznatim, koji se konačno objavio kao uskrsnuli Gospodin Isus Krist. Ipak služi taj dio puta kao potreban preduvjet za refleksijski proces učenika, tj. za njihovo prvotno razočaranje i tada sve više i više razmišljanje ispunjeno nadom  nad sudbinom Isusa Krista Nazarećanina.

Da treći nije došao, dvojica učenika bi se doduše izmjenjivali međusobno u razgovoru, ali ne bi izišli iz svoga  razočaranja i svoje gorčine.  Dubok je bio šok što su ga doživjeli: Isus iz Nazareta u kojega su oni i drugi polagali svu svoju nadu,  bio je raspet i umro! Sada im se činilo da je sve propalo na čemu su gradili.

Ipak nepoznati pratilac koji se njima pridružio, razumije to, i uživljava se u njihovu situaciju. Oni  mogu izreći i saopćiti sve što im je na duši, a da pri tom budu u nutrini svojoj slobodni za ono što im taj čovjek govori.

On im naime korak po korak otvara razumijevanje za Sveto pismo, dakle za ono što su proroci unaprijed navijestili o dolazećem Mesiji. Tu se na iznenađujući način  pokazuje, da je smrt Pomazanika u Božjem planu spasenja. Što se ljudski gledajući čini kao poraz, na djelu je mudrost Božja, koja dovodi do pobjede nad grijehom i smrću. Tako učenici postaju sposobni, da u vlastitom sjećanju Isusova proricanja učine prezentnim, gdje je on govorio o svome budućem uskrsnuću.

I  tada, kad su oni došli do cilja svoga putovanja u Emaus, prepoznaše dvojica učenika svoga suputnika u lomljenju kruha. To je uskrsnuli Gospodin! A on im iščeznu s očiju.

Ono što ostaje jest njihova radost i njihovo vjerničko osvjedočenje, da Isus živi.  Sada je velika njihova potreba saopćavanja, da još jednom prevale dalek put i to ispričaju ostalim apostolima i učenicima.

Također se i tamo u međuvremenu dogodilo iskustvo: Isus živi! On se objavio Šimunu Petru i drugima; njegova smrt nije kraj, nego novi početak.

Možda puno puta pitamo gdje je Gospodin. I tada nam se događa kao učenicima u Emausu: retrospektivno iznenada prepoznajemo, da nas je Bog stalno pratio na životnom putu, također i tamo, gdje nismo bili svjesni njegove prisutnosti ili upravo tamo gdje smo očajavali.

Božja riječ i nebeska hrana euharistije – to je sam Isus Krist – jačaju nas na životnom putu! Zato želimo zahvaliti Bogu za to i pouzdano koračati, da radosnu vijest također posvjedočimo našim bližnjima.

Fra Jozo Župić

Be Sociable, Share!