Sv. Antun Padovanski (1195.-1231.), „svetac svega svijeta“ bio je suvremenik sv. Franje, u čiju je zajednicu Manje braće ušao. Osobite su mu značajke: bio je samozatajan, a kad je otkriven postao je poznat kao veliki teolog i propovjednik. Dapače, činio je čudesa, osobito obraćajući nevjernike, te je zbog te sposobnosti da preobrati krivovjerce i nevjernike prozvan „maljem heretika“. Što to znači „malj heretika“ i što nama govori to Antunovo svojstvo danas?
U ono doba širila su se manihejska krivovjerja pod raznim imenima Valdenza, Albigenza, Patarena, Katara. Svetu i oduševljenu riječ sv. Antuna pratio je Gospodin izvanrednim znakovima, rijetkim čudesima. Sjeverna Italija i južna Francuska bile su polje svečeva djelovanja. Na tisuće bi se zgrnulo oko njegove propovjedaonice, tako te je često pod vedrim nebom naviještao riječ Božju. Bezbroj ih je obratio što u propovijedi, što u ispovjedaonici, što u razgovoru.
Očito je žar kojim je propovijedao protiv krivovjeraca te uspjeh koji je polučio obrativši čitava mnoštva na pravu vjeru bio razlog zašto je dobio taj nadimak „malj heretika“.
Zanimljivo je razmotriti što znači riječ „hereza“. Mi to danas prevodimo kao krivovjerje ili kriva vjera, no u izvornom grčkom jeziku riječ „hairesis“ znači „izbor“. Očito se taj termin ustalio za krivovjerje zato što su kršćani smatrali da je put heretika – krivi izbor, a mi smo pozvani učiniti i neprestano činiti u životu pravi izbor, odnosno prave izbore. Tu dakako ne mislimo na političke izbore, premda su i oni važni za naš kršćanski autentični život, nego mi ovdje prvenstveno mislimo na izbor koji je svaki dan pred nama, jer nas život stavlja pred različite dileme i od nas se traži da znamo izabrati pravi put. Izabrati nekada nije lako, kad nam se kao privid nudi dobro što je zapravo zlo. Ipak, da bi se izbor mogao smatrati dobrim za nas vjernike uvijek je pravi i jedini kriterij – Isus Krist!
Tko izabere Isusa, taj je sigurno učinio pravi izbor za svoj život, a tko ga odbaci, sigurno je učinio krivi izbor. Uskrsnuli Gospodin neprestano nas poziva da se opredijelimo za pravi izbor, da izaberemo njega i time svoj vječni život, život uskrsnuća. Kad ovih uskrsnih dana slušamo evanđeoske izvještaje koji nam govore kako su žene i apostoli susretali Uskrsnulog Gospodina, nameće nam se sama od sebe tema izbora. Krist uskrsnuli izabrao je poslije svoje pobjede nad smrću svoje prijatelje kojima se ukazao; on nije pošao uvjeravati svoje neprijatelje da je živ, nije otišao ni Herodu ni Pilatu ni velikim židovskim svećenicima, nego Petru, Ivanu, Mariji Magdaleni, apostolima i svojim učenicima. Njih on uvjerava o novosti života koju je započeo svojim uskrsnućem. Ali ne samo da je on izabrao njih, nego on ih zove i da oni izaberu njega: zove Tomu da dotakne njegove rane, zove Petra da triput ispovijedi svoju ljubav prema njemu – da iskupi tako trostruko zatajenje, on sam poučava svoje učenike koji se žele razbježati, kad im se pridružuje na putu u Emaus, on naslovljuje svoje učenike riječju „dječice“. Isus šalje apostole da propovijedaju, ali prije oni trebaju potvrditi svoj životni izbor za njega, nakon njegova uzašašća oni su pozvani na molitvu s Marijom, da ustraju u iščekivanju obećanog Duha Branitelja, da bi tako osposobljeni bili kadri naviještati njegovo Evanđelje.
Takav je upravo bio sv. Antun. Iz te odgovornosti za druge, za svoje bližnje, on nije štedio ni sebe ni njih, nastupao je odlučno i s puno žara pobijajući laži i obrazlažući istinu, nudeći spasenje svima koji su spremni poći za Gospodinom. Papa Pio XII. proglasio ga je stoga „naučiteljem Crkve“.
Kad se mi danas pitamo, kako postupiti s onima koji izvrću istinu, kako se postaviti prema onima koji ne žele čuti ni Boga ni čovjeka, tada smo stvarno u muci je li potrebno upotrijebiti sve sile ili taktizirati, je li bolje biti izravan ili diplomata pa govoriti u rukavicama. Očito sv. Antun je u tome primjer da se treba reći istina, i to otvoreno, pa čak i ako se netko osjeti prozvan, ali kada se istina Evanđelja govori otvoreno, ona se mora uvijek iznositi s ljubavlju, sa željom da se drugima služi i pomaže, a ne da ih se ponizuje niti im se čini bilo kakvo nasilje.
A o tome kako se živi vjera u Krista svjedoče nam riječi samog svetog Antuna koji kaže: „Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka progovore djela. Prepuni smo riječima, prazni djelima. Stoga nas stiže prokletstvo Gospodnje koji prokle smokvu na kojoj ne nađe ploda, nego samo lišća. ‘Zakon je propovjedniku’, veli sv. Grgur, ‘da ono što propovijeda provodi u djelo’.
Molimo sv. Antuna da ostvarimo to zajedništvo s Kristom, da najprije izaberemo Krista i da ostanemo vjerni tom izboru čitav svoj život, da se hrabro zalažemo za istinu utemeljenu na vjeri da se hranimo poput sv. Antuna Kristom, kruhom živim i istinskim. Amen.
Mons. Vlado Košić, biskup sisački
