Nekategorizirano

Kako se čovjek mora postaviti prema Božjoj Riječi?  On mora biti njezin  v r š i t e l j! Na to nas upozorava danas Knjiga ponovljenog zakona. Čovjek mora na Božju Riječ odgovoriti svojim djelovanjem! Ona mora izazvati i pokrenuti čovjekovu operativu, a ne samo pobuditi mu lijepa razmišljanja i riječi! To pogotovo vrijedi otkad je Isus došao. Bit je kršćanstva upravo u tome da vršimo volju Očevu, da ovaj svoj život živimo iz Božjih vrednovanja i procjena! U tu nas situaciju danas želi staviti i Jakov apostol, kad nas opominje: „Ne varajte sami sebe: budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji“.

U današnjem  nas Evanđelju Isus želi upozoriti u čemu je prava čovjekova čistoća. To je prvenstveno  č i s t o ć a  s r c a. Čovjek je sklon formalizmu, kadar je napraviti dobru „fasadu“, lijepu vanjsku „kulisu“, ostaviti dobar dojam. No, Bog nas gleda u našu nutrinu, on želi čistoću našega srca, a ne vanjsku ispoliranost, izvanjsku, građansku korektnost.! Neoprane ruke apostola prije jela ne žele rušiti higijenu, već srušiti lažnu vanjštinu u kojoj se zanemaruje bitno: čistoća srca.

Čovjek se jedanput mora suočiti sa svojom odlukom o  prianjanju Bogu i njegovoj Riječi ili ne! Mora biti suočen s vlastitom odlukom izbora – sa svojim  o p r e d j e l j e n j e m! Pred takav izbor stavlja Jošua u Sihemu čitav narod: …izaberite danas kome ćete služiti! Gospodinu ili bogovima! Narod se opredjeljuje za Gospodina! On u njemu prepoznaje svojega Boga i poklanja mu svoje opredjeljenje: mi ćemo služiti Gospodinu, jer On je Bog naš! Na takvu se odluku nadovezuje današnji pripjevni psalam: Kušajte i vidite, kako je dobar Gospodin!

Dramatičnu situaciju opredjeljenja opisuje nam i današnje Evanđelje. Isus je završio svoj govor o Kruhu s neba koji daje život svijetu. To je On, njegovo Tijelo i Krv! Mnoštvo je pokolebano, sablažnjeno, „tvrd je to govor, tko ga može slušati“. Mnogi otpadaju. Isus ih opominje da to mogu razumjeti samo snagom Duha, uzaludna je tu njihova ljudska logika. No, unatoč tome,  mnogi otpadaju i „nisu više išli s Njime“. Od svojih apostola Isus traži opredjeljenje: Da možda i vi ne kanite otići? Oni se opredjeljuju za Isusa i njegovu Riječ. Petar u ime sviju progovara: Gospodine kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

Imaš li ti u sebi želju i snagu da Isusu pokloniš svoju vjeru, svoje povjerenje, povjerenje svojega života?!

Današnje Evanđelje počinje istim riječima, kojima je prošle nedjelje završilo: Ja sam kruh živi, koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje – za život svijeta. To je središnji proglas cijele Isusove euharistijske besjede! Isus tvrdi, da je on „kruh živi jer je sišao s neba. S neba je sišla i mana, koja bijaše sjena, a on (kruh) je istina“(Augustin).

Na taj se proglas nadovezuje odmah i drugi: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Isus tvrdi, da je naš vječni život ovisan o blagovanju njegova tijela i krvi; a blagovanje, da je garancija uskrsnuća. Zato pričesnici već jesu – uskrsnici!

Na kraju Isus uspoređuje pričesnike sa samim sobom: Kao što je mene poslao Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj, koji mene blaguje, živjet će po meni. Isus, jer je Sin Božji, živio je i na zemlji po Bogu! Tako i pričesnici, jer blaguju Isusovo tijelo, žive po Kristu! Kristoliko! Ovom je usporedbom Isus želio u ljudima izazvati glad za blagovanjem svoga tijela i krvi  u čestoj pričesti. Bez pričesti, naime, niti možemo živjeti po njemu, niti imati uskrsnu budućnost!

Proroka Iliju čeka dugi put kroz pustinju do brda Horeba. Na tom ga putu čudesno hrani Božja ruka. Snagom te hrane, on će biti kadar prevaliti težak i mukotrpan put. Danas čitamo taj odlomak u odnosu na poruku Evanđelja. Isus obećava svojoj zajednici kruh života. To je kruh – govori On – koji s neba silazi. Tko od njega jede, ne umire nikada. To je kruh života i životne snage. I Isusova je zajednica na putu! I to je put kroz pustinju, poput onog Ilijinog, put prema „Božjoj gori“, prema svojoj domovini koja je na nebesima. Na tom se putu Isusova zajednica hrani čudesnim kruhom s neba koji joj daje Otac preko svoga Sina. Krijepljena tom hranom ona poput starog izraela koji blaguje manu u pustinji, ostvaruje svoj „Izlazak“.

I svaki je čovjek ovdje na zemlji putnik. Želi li svladati „putovanje pustinjom do Božje gore“ mora se hraniti kruhom života! Treba se vjerom otvoriti Isusu i uzeti dar kruha, koji on pruža. To je kruh života, kruh okrepe, kruh uskrsnuća – to je  E u h a r i s t i j a. Zašto su Isusovi učenici često tako malo ljudi pričesti?

Prošle smo nedjelje započeli čitati 6. glavu Ivanova Evanđelja – Isusov veliki govor o Euharistiji koji je održao u zbornici Kafarnauma! U tom govoru Isus razlaže otajstvo Euharistije. Ona je Kruh s neba! Narod traži Isusa jer mu je učinio čudo umnoženja kruha, jer je jeo i nasitio se! Isus bi ih htio diči na još višu razinu života. Da ne čeznu samo za materijalnim kruhom, čije blagovanje ponovno rađa glađu, već za Kruhom, koji daje život – a to je kruh koji će On – Isus – dati svijetu. To je kruh za život svijeta! Slušaocima se odmah na te riječi rađa asocijacija na putovanje pustinjom, na manu kojom ih je Jahve hranio. I Isus ih upozorava da je to bilo djelo Očevo a ne Mojsijevo, i da je to bila samo slika, navještaj punine: pravi je Kruh Onaj, koji s neba silazi i daje život svijetu. Mana nije davala besmrtnost, život. Ona je bila samo zemaljska pomoć za utaženje materijalne gladi!

Tko ne bi želio vječno živjeti? Stoga je Isus još više zainteresirao svoje slušaoce. Pitaju ga odmah što trebaju činiti da bi postigli taj kruh koji daje vječni život. Odgovor je samo jedan: vjera! Da vjeruju u Sina! Samo po vjeri u Sina čovjek može blagovati kruh života! I sada Isus jasno i nedvosmisleno očituje slušaocima tajnu toga Kruha: JA SAM KRUH ŽIVOTA, tko dolazi k meni neće ogladnjeti! Isus iz Nazareta, Sin Božji – ON JE KRUH ZA ŽIVOT SVIJETA!

Kruh je današnje nedjelje u središtu naše pažnje! Bog umnaža kruh za ljude, jer ih ljubi! Prvo nam čitanje prikazuje proroka Elizeja, kako s dvanaest ječmenih kruhova hrani i nasićuje stotinjak ljudi. Evanđelje je ostvarenje toga u punini! Isus hrani pet tisuća ljudi s pet ječmenih hljebova i dvije ribe! Na taj način očituje da je Bog onayj koji daje život svijetu i da Bog želi da ljudi žive! Današnji psalam pokazuje Boga kako otvara svoju veliku ruku, da bi iz nje svi blagovali, sve živo, i to do sita, do mile volje.

U poruci Božje riječi valja kruh shvatiti i u širem značenju od onog fizičkog, materijalnog! Tako je to i u našem životu! Kruh označava život! Boriti se za kruh, znači boriti se za život! Dati nekome kruh u ruke, znači dati mu, omogućiti mu da živi! U tom smislu treba danas shvatiti i Božju Riječ. Bog je onaj koji nam omogućava da živimo, On nas ljubi i želi da živimo! Čudo umnoženja kruha svaki se dan događa po našim poljima i njivama, gdje od jednog zrna pšenice nastaje trideset. Bez tog čuda Božjeg umnoženja kruha ne bismo mogli živjeti!

Oče, „oči sviju u tebe su uprte, Ti im hranu daješ u pravo vrijeme. Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo.“ (Psalam 145)