Nekategorizirano

Koncert duhovne muzike, zemunskog klavirskog tria “Orion”,  u sastavu Ljiljana Arsenović, klavir (orgulje), Dragana Đukić, violina i Mina Ćurčin, violina, održaće se 19. januara ove godine u 18 h u franjevačkoj crkvi Sveti Ivan Krstitelj u Zemunu.

Poznatim i rado slušanim kompozicijama uz prigodne tekstove i radost druženja, nadamo se da ćemo doprineti prazničnom raspoloženju.

U sklopu božićnih blagdana nedjelja Krštenja Isusova zauzima dosta važno mjesto. Ona se nadovezuje po svojem sadržaju na blagdane Božića i Bogojavljenja.

Događaj krštenja Isusova spada u red Bogojavljenja. Tu je najme po prvi puta Bog obznanio svojim glasom i svojim Duhom da je Isus Krist njegov ljubljeni Sin. Nad Kristom u rijeci Jordana po krštenju zaorila se Riječ Očeva i Duh se Sveti pojavio u vidljivom obliku. Ta slika i te riječi otkrivaju u Isusu njegovo božansko porijeklo i njegovo pripadanje Ocu. Krštenje je Isusovo prema tome još jasnija objava Boga usred svoga naroda u vidljivoj osobi Isusa Krista.

Krštenje Isusovo spada nadalje u blagdane božićnog sadržaja. To je krštenje osnov i vjerna slika i pralik svakog kršćanskog krštenja. Krštenje je prozvano u starom vjerničkom shvaćanju prve Crkve novim rođenjem. Dok, dakle,  slavimo u okviru Božića jedno rođenje koje se tiče svakog od nas u otajstvu Isusova dolaska, dotle nas danas Crkva poziva da u tom istom svjetlu promatramo i svoje novo rođenje, tj. krštenje. Krštenjem mi postajemo na sliku Sina Božjega djecom Božjom. U svakom se krštenju jednako tako ostvaruje isto zajedništvo života i pripadnosti, o kojem je bilo riječi kod krštenja Isusova. Krštenjem mi postajemo nositelji Duha Božjega tako da i nad nas, doduše nevidljivo ali ipak stvarno, silazi snaga odozgo, Duh Sveti. Prema tome danas na blagdan Isusova krštenja mi zapravo slavimo i blagdan svoga krštenja. Time se mi spominjemo i našeg novog rođenja, rođenja na život djece Božje u svjetlu i istini.

Krist je svojim rođenjem došao ostvariti na najsavršeniji način punu poslušnost prema Ocu i predati se u ljubavi ljudima. U tome se i krije otajstvo njegova spasenja. Po krštenju on nas poziva da i naš život postane svakodnevno poslušno bogoštovlje i predana ljubav.  Bog kao Otac htio bi zauzeti više mjesta u našem pokrštenom životu, jer će tako onda i svi ljudi oko nas biti nama prisutniji u vidu istinite ljubavi i služenja svim ljudima.

Sve više blijede svjetla  i sjaj božićnih i novogodišnjih dana. Blagdansko se raspoloženje polako stišava. Iznenađuje nas čak neka umornost i težina prvih dana nove godine.

Svi ti dojmovi pritišću svakoga od nas. Svi se mi bojimo uhodane svakidašnjice. Blagdani kao da nas izbace iz redovitog tijeka života, u kojem ima tako puno tjeskobe i brige, a izgleda jako malo iskrene radosti.

Opasnost za nas kršćane postoji da u takvom novonastalom raspoloženju zaboravimo na poruku Božića, na radost što su je pastirima navijestili anđeli u božićnoj noći.

Ta poruka, to je poruka optimizma, radosti! Ona ne bi smjela zamrijeti u našem životu, u našim srcima. Zato nam Crkva danas na drugu nedjelju po Božiću želi opetovati bitne istine Božića: RIJEČ JE TIJELOM POSTALA I NASTANILA SE MEĐU NAMA!

Iz Evanđelja svetoga Ivana ova istina ponovno nas ispunja radošću i nadom. Bog sam, Riječ Božja udarila je svoj šator među ljudima, nastanila se među nama. Kao što je Bog pratio Izraelski narod u Starom zavjetu, tako je u daleko temeljitijem i dubljem smislu Bog postao prisutnim među nama po Sinu svome!

Utjelovljenjem Isusa Krista Bog je na jedinstven način prihvatio našu povijest, umiješao se u naš život, postao temeljem našega bića.

Da to ne zaboravimo, da ne bi izblijedjela ta osnovna istina Božića o Bogu koji se nastanio među nama, zato se u našem narodu udomaćio običaj da upravo uz božićne blagdane Božji blagoslov donesemo u naše domove.

Jer Bog se utjelovio da ostane prisutan u našim domovima, u našim obiteljima, u našim srcima. Blagoslov kuća, domova, stanova i obitavališta vjernika htio bi nam ucijepiti u srce uvijek utješnu činjenicu: RIJEČ JE ZA NAS TIJELOM POSTALA I NASTANILA SE U NAŠEM DOMU! I tu želi zauvijek ostati.

Svim vjernicima ove naše crkve i mjesta okupljanja na molitvu čestitam Novu 2014. godinu.

Neka Bog bude s nama, podrži što je dobro, ispravi što nije do kraja bilo kako treba, uzdrži u nama osjetljivost za sve što je plemenito i što odgovara zahtjevanosti Evanđelja.

Neka Gospodin pomogne da ova nova godina bude proživljena u zdravlju i radosti, uspjesima i ostvarenjima, u vjeri i nadi!

Fra Željko Paurić

Svake godine prvu nedjelju iza Božića slavimo blagdan sv. Obitelji. Bog je htio uči u ovaj svijet kroz obitelj, kao jednu od temeljnih vrijednosti čovjekove egzistencije. Htio je roditi se u obitelji, rasti u obitelji i biti okružen obiteljskom ljubavlju. To je ujedno i temeljna zakonitost svakog ljudskog života: svaki se čovjek rađa u obitelji, tu ga okružuje ljubav oca majke, obitelj je prostor njegova rasta, njegovih prvih koraka u svijet, mjesto njegove sigurnosti. Dvije su temeljne vrijednosti zbog kojih slavimo današnji blagdan: sveta je Obitelj stavljena kao uzor svim našim obiteljima po zajedništvu ljubavi i po vršenju volje Božje. Josip prihvaća Boga i sve Božje planove iako često vrlo malo razumije, Marija je „službenica Gospodnja“ koja želi „neka bude“ kako to Bog hoće, a sin Isus čitavo će svoje biće staviti u vršenje volje Očeve, to će biti njegova „hrana“ kojom će se svaki dan hraniti.

Stoga je danas dan svake ljudske obitelji. Prije svega da se prepozna kao vrijednost. Svi smo mi potekli iz obitelji i činimo obitelj. Danas je dan posebnog prepoznavanja te činjenice. Da se sjetimo obitelji iz koje smo potekli, svojeg oca i majke, svoje braće. Da si posvijestimo činjenicu da i mi činimo jednu obitelj: možda sam, otac, majka, dijete u toj obitelji. Da li je to naše zajedništvo, zajedništvo ljubavi? To je posebno važno danas, kad je ljudska obitelj rastrgana ritmom vremena, potrošačkim mentalitetom, raznim otuđenjima koja sa sobom donosi ova civilizacija! Da li je moja obitelj prebivalište Božje po ljubavi koja u njoj struji, po vršenju volje Božje? Kako lijepo odnose u obitelji ističu današnja čitanja. Ljubav, opraštanje, prihvaćanje drugoga, slavljenje i zahvaljivanje, molitva i poticanje, briga za drugoga i poštivanje svačijeg dostojanstva oca i majke, sina i kćeri, – sve su to vrijednosti na koje nas potiče danas Riječ Božja. To su ujedno i pravila svakog pravog obiteljskog života.

Sjetimo se danas i svih onih koji su izgubili svoju obitelj: koji žive sami, kojima je umro bračni drug, svih rastavljenih, napuštenih, ostavljene djeca, svih kojima manjka toplina i ljubav obitelji. Molimo danas za njih. A sebi postavimo samo jedno pitanje: kakav sam član obitelji kojoj pripadam?

„Slava na visini Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“. Te riječi svetog Evanđelja Crkva  čita na Božić s posebnom radošću slaveći rođenje Spasitelja  našega Isusa Krista.

U toj radosti Crkve svima vama dragi vjernici, prijatelji i dobročinitelji naše crkve i samostana želim  SRETAN BOŽIĆ!  Neka taj  svima tako dragi blagdan unese u dušu svakoga od vas svjetlo svoje istine, utjehu u svim vašim patnjama, tjeskobama i teškoćama, sveti mir, međusobnu ljubav, te učvrsti vjeru i nadu  u neprevarljiva Božja obećanja.

 fra Željko Paurić