Ovdje možete preuzeti kompletan listić. Listić je uz 11. NKG (B).
11. Nedjelja kroz godinu (B)
Dobri Isuse!
Sjeme klija, raste. Ni ratar na zna kako. Prepušta se tijeku vremena i zakonu života što si ga ti utkao u biljke. Ja bih htio znati kako; htio bih vidjeti plodove svoga truda svakog dana; htio bih pratiti rast svojih mogućnosti i tako iz dana u dan živjeti u nekoj sigurnosti. Ti mi to ne daš. Jamčiš mi svoju zaštitu i pomoć; daješ mi sve što je potrebno za život. Ali tajnu života zadržao si za sebe. Dovoljno je da živim u tebi i iz tebe. Katkad nas iznenadi sjeme riječi. Katkad tako mala riječ može učiniti čudesne stvari. Imamo iskustva u našim ljudskim odnosima. Nikada ne možemo predvidjeti zakonitosti djelovanja pojedinih riječi. Često bez neke posebne namjere izgovorimo riječ, misao, a ona odjekne duboko u srcu nekoga tko je čuo. Odjekne dublje i plodonosnije nego što smo to sami pomišljali! Često neoprezno izgovorena negativna riječ prouzroči silna razaranja u duši našeg bližnjega. Ni tu nismo u stanju pratiti sve što je riječ u mogućnosti proizvesti. Tvoja je riječ, Isuse, životvorna. Nijednu riječ nisi izgovorio u prazno. Zato su ljudi visjeli o tvojoj riječi. Osjećali su da izlazi iz tvog srca, da iza svake svoje riječi stojiš ti čitavim svojim bićem i da se mogu povjeriti svjetlu te riječi. Zato su tvoje riječi bile kratke, jednostavne, ali su pogađale ljudska srca.
Da, Isuse, upravo je tvoja riječ bila malena, sićušna kao gorušičino zrno, kao sitno sjeme. Međutim, razrasla se u srcima slušatelja i postajala je stablom. Na tom stablu, na zajednici tvojih apostola kojima si tumačio svoje prispodobe, gnijezdit će se drugi koji će ih slušati, ptice nebeske tvoga kraljevstva, mi, koji danas na apostolsku riječ vjerujemo, koji njihovo vjerovanje ispovijedamo. To je to silno stablo, sposobno ugnijezditi čitav svijet! Takvo je tvoje kraljevstvo! Za njega se ne treba bojati. Ono će rasti, makar ne znamo kako! Omogući svojom dobrotom svakome od nas da se nađemo u tom kraljevstvu, na tom razgranatom stablu, privučeni tvojom riječju.
fra Zvjezdan
Tjedni listić br. 174
Ovdje možete preuzeti kompletan listić. Listič je uz 10. NKG (B).
10. Nedjelja kroz godinu (B)
Isusovo najbliže srodstvo
Uz evanđelje koje smo slušali na današnjim misama (Mk 3,20-35):
Pred nama je prebogat, a tako doista u najkraćim potezima sročen Markov odlomak. Naznačimo nekoliko pojedinosti.
Prvo, kuća, koja se u Markovu evanđelju češće spominje, kuća je Šimuna Petra u Kafarnaumu (Mk 1,29). Kao neko ishodište Isusova djelovanja, lijepo označuje Crkvu Božju koja nastavlja djelo Isusovo u svijetu.
Drugo, mladi Učitelj postaje već „znak osporavan“ (Lk 2,34). Nije jasan ni svojima najbližima, a kamoli onima drugima. „Izvan sebe je“ možda hrvatski bolje: „Nije pri sebi“. U Ivana će se oba stava udružiti u riječ: „Đavla ima pa mahnita!“ (10,20). Isus nikada nije otprve jasan. Izmiče svakom nastojanju da se njime „ovlada“. Njegova riječ, a nadasve njegova osoba otkriva se onima koji mu stalno, sve više i više, otvaraju i svoje srce i svoju dušu, sav svoj i javni i privatni život.
Treće, Isus u jednomu povlađuje svojim kritičarima: Istina je, on se došao pobiti s Đavlom. No onda svakako nije – od Đavla.
Četvrto ,„grijeh protiv Duha Svetoga“ ovdje označuje stav potpune, konačne oporbe protiv Krista, uza svu očevidnost da je Bog uza nj i u njemu i da je on – Sin Božji. Takav grijeh Bog „ne može“ oprostiti jer takav čovjek neće oproštenja. Uza sve to, postoji divna molitva Crkve: „I buntovne naše volje prikloni sebi!“
Peto, ovaj napeti Markov odlomak završava predivnom slikom. Majka ga se njegova zaželjela. S njom dođoše njegovi najbliži. Isus, naoko nepažljiv prema samoj majci, proširuje na svoje odane učenike čast najbližega srodstva. Ove se Isusove riječi premalo vrednuju u današnjem kršćanstvu. Isus je došao da osnuje novu, prisnu obitelj koja nadilazi krvne veze. To jest – takva bi morala biti – Crkva i svaka crkvena zajednica. To je ono „potomstvo Ženino“, ono novo Božje čovječanstvo koje je prorokovano u Praevanđelju.
Današnja dakle čitanja u velikom luku povezuju početke čovječanstva i prvi grijeh sa spasenjem po Kristu i nadvladavanjem Zloga te ocrtavaju proces spasenja koji se događa u kršćanima.
Već je nakon Adamova grijeha naznačen i plan pobjede. Kao što je ondje bila žena koja je podlegla napasti Stare zmije, tako će se u djelu spasenja pojaviti žena čiji će Potomak zmiji satrti glavu (1. čitanje).
Isus Krist je taj Potomak. Njegovim dolaskom i djelovanjem Sotonino je kraljevstvo načeto. Ali se Sotona ne da. Želi Isusa dovesti – ovaj put optužbom njegovih suvremenika – u savez sa sobom. Isus je ipak jači. On će mu „oplijeniti kuću“, oteti ljude ispod njegove vlasti i započeti oblikovanje nove obitelji onih „koji vrše volju Božju“. Tko toga ne priznaje, opire se – neoprostivo – Duhu Božjemu po kojem se sve događa (evanđelje). AMEN!
Iz knjige: „Sjeme je riječ Božja“, Bonaventura Duda
Deseta smotra franjevačkih zborova 30. svibnja 2015. na Trsatu
no images were found
Deseta smotra franjevačkih zborova 30. svibnja 2015. na Trsatu
Na desetoj smotri franjevačkih zborova na Trsatu učešće ju uzeo i naš mali zbor, zbor franjevačke crkve u Zemunu. Ovo je bilo naše četvrto učešće na ovim smotrama. Naše prvo pojavljivanje bilo je 2012. u Našicama. Sećanja me vraćaju na taj događaj: ne znajuči kako sve funkcioniše pojavili smo se u odeći u kojoj smo putovali – vrlo pristojno ali… Svi ostali horovi bili su posebno odeveni za tu priliku i kod nas se javila mala zbunjenost i zebnja koju je naš pater Žjeljko odagnao svojom mudrošću, hrabreći nas i govoreći “važno je kako ćete pevati”. Sledile su smotre u Kloštar Ivaniću 2013. i u Vukovaru 2014. godine. Trudili smo se da, sa više ili manje uspeha, na najbolji način predstavimo našu zajednicu. Kako sam na početku rekla ove godine smotra se održala na Trsatu a u okviru proslave 300 godina od krunisanja trsatske Gospe. Za nas iz Zemuna to je bilo malo dalje pa je bilo potrebno da na put krenemo dan ranije. Krenuli smo u petak 29. 5. ujutro. Okupili smo se na vreme i krenuli puni radosti. Plan nam je bio da prvog dana stignemo do Karlovca sa zadržavanjem u Krašiću. U Krašiću smo obišli muzej A. Stepinca a nakon toga slavili sv. Misu u crkvi izuzetne akustike što je nama pevačima bio poseban doživljaj. Bili smo prijatno iznenađeni kad smo ugledali naše stare znance iz Zagreba gospođu Đurđu, gospodina Jozu, njihovu ćerku Ivanu i unuku koji su došli da sa nama provedu nekoliko trenutaka. U Karlovac smo stigli oko 18 h. Na pragu samostana srdačno nas je dočekao gvardijan fra Igor i članovi njihovog pevačkog zbora. Sledio je obilazak grada, zajednička večera, noćenje. Svako od nas je bio gost na spavanju kod nekog od članova domaćeg zbora. Ujutro, u subotu, krenuli smo autobusom, zajedno sa našim domaćinima, na put za Trsat. Smeh i šale odjekivali su autobusom, bili smo jedno, išli smo istom cilju, ne da se takmičimo već da svojom pesmom slavimo Boga. Na početku događanja bila je zajednička euharistija a zatim smotra horova. Učestvovalo je 24 hora i svaki se trudio da na najbolji način predstavi soju zajednicu. Mi smo se ovog puta ozbiljno pripremali i uistinu dali maksimum. Po zavšetku smotre sledio je zajednički ručak a zatim povratak zajedno sa našim dragim karlovčanima. Ponovo smeh i radost u autobusu sa ljudima koje poznajemo samo jedan dan ali koji su nam otvorili svoja srca i svoje domove. Svraćamo u Karlovac u samostan gde nas dočekuju župnik fra Franja i časne koje su nam pripremile kafu i okrepu. Tople reči koje nam je pre polaska uputio gospodin župnik fra Franja, zajedničko fotografisanje i “dođite nam opet”, zatim naš odgovor “ne, dođite sad vi kod nas” pa mahanje, to je ono što ostaje kao poslednja slika na našem polasku iz Karlovca. Šta reči na kraju? Bili smo deo jednog lepog događanja, ostvarili nove kontakte, nova poznanstva. Vratili smo se u naš Zemun puni pozitivne energije i nadam se sa osećajem da ljubav koju smo primili na ovom putu, a primili smo je obilato, podelimo sa ostalim članovima naše zajednice.
Marija Galun
Cijelu foto galeriju uz ovu vijest možete pogledati OVDJE.