Ovaj broj je uz 21. nedjelju kroz godinu (B). Kompletan listić možete pregledati i/ili preuzeti ovdje: TJEDNI LISTIĆ br. 658.
21. nedjelja kroz godinu (B)
ISUS – RIJEČ ŽIVOTA
Isuse, tebi su prigovorili da je tvrda besjeda što je govoriš. A nitko nije govorio kao ti, nitko nije pogađao u srce kao što si to ti. Isuse. znao.
Govorio si jasno i otvoreno. Tvoja je riječ mogla nekoga i pogoditi, ali prije svega tvoja je riječ bila izvor života i radosti.
Ove su riječi Duh i život. O mnogim riječima ovisimo, mnogo toga nam se čini važno, a tako smo katkad gluhi za tvoju riječ.
Mnogi su te ostavili nakon tvojih riječi o euharistiji. Kada si govorio druge riječi. makar izgledale čudne i nesvakidašnje. ljudi su ih prihvaćali. Bile su to riječi ozdravljenja, čudesne riječi stišavanja oluje ili riječi oproštenja. Međutim, sada, dok govoriš o kruhu života, dok ljudima nudiš sebe kao hranu, oni to odbijaju. ne prihvaćaju. Čovjek od tebe, Isuse, želi ipak samo neku uslugu. ali ne želi potpuno prijateljstvo s tobom, ne želi se sjediniti s tobom. To je za nas ljude previše. Bojimo se toga i mi danas, kao i oni ljudi koje si onda susretao.
I danas nam postavljaš isto pitanje:
“Želite li i vi otići? Zar vas to sablažnjava? Zar ni vi danas ne prihvaćate moju ponudu ljubavi? Zar me ni vi ne razumijete? I vama danas nudim isti kruh po kojem ćemo biti jedno. Zašto se toliko bojite jedinstva sa mnom?”
Da, Isuse, i mi se danas bojimo. Pretvorili smo blagovanje tvoga kruha, svetu pričest, u običnu pobožnost. Mnogi se ni ne pričešćuju. A oni koji se pričešćuju kao da te ne shvaćaju. Zadovoljavaju se time da te prime kao pobožnu utjehu. Nikako da se sjedine s tobom. da počnu živjeti tvojim životom.
Gospodine Isuse, mi smo ovdje. Ne želimo otići. Ni mi nemamo kamo. Razočarali su nas drugi ljudi koji nam se nude kao prosvjetitelji, kao spasitelji čovječanstva. Nemamo kome otići. Ti nas još nikada nisi razočarao. Međutim, mi tebe jesmo.
Mi ne odlazimo. ali niti ne ostajemo duboko povezani s tobom. Mi se ipak izmotavamo. Pričešćujemo se, ali se ne hranimo tobom, tvojim životom. Poslije pričesti kao da se ništa ne mijenja. Neki bez razloga čak trče i više puta dnevno na pričest. kao da ne vjeruju u jedinstvenu snagu tvoje ljubavi koja ih može nositi u tom danu. Isuse, ne želimo otići.
Ali učini da ostanemo s tobom i uz tebe!
Učini nas pravim učenicima koji će se potpuno otvoriti tebi, prihvatiti tvoju ljubav i prijateljstvo kao temelj novoga života. Nahrani nas sobom!
fra Zvjezdan
Tjedni listić br. 657
Ovaj broj je uz 20. nedjelju kroz godinu (B). Kompletan listić možete pregledati i/ili preuzeti ovdje: TJEDNI LISTIĆ br. 657
20. nedjelja kroz godinu (B)
Tajna Prisutnoga
Osluškujmo Isusa:
Pitate se: Kako vam mogu dati svoje tijelo za jelo? Kako vam mogu dati svoju krv za piće? –
Zato što vas volim!
Znam koliko ste gladni života i što sve činite da biste održali svoj život. Silna potreba za jelom i pićem usađena je u vaše biće. Međutim, još više trebate podršku ljubavi. Tragate za smislom i prosite potvrdu za svoj život
od ljudi oko sebe. Ne nalazite uvijek ono što tražite. ili barem ne uvijek u dovoljnoj mjeri, koliko bi vama bilo potrebno. U svojoj vam ljubavi ja želim darovati sebe.
Otkrij tajnu moje ljubavi. Ja sam te htio od majčine utrobe; ja sam te sazdao i htio sam da ti budeš. Stvoren si po planu moje ljubavi. Trebaš mi da moje stvorenje bude potpuno. Prihvati moju ljubav da bi mogao prihvatiti svoj život.
Svoju ti ljubav darujem onako kako je možeš primiti. Postao sam čovjekom da bih mogao biti tebi blizu na tebi dohvatljiv način. . Darovao sam ti svoje vrijeme, posvetio sam ti svoj život. A kada je došao čas, predao sam za tebe svoj život, ispunio žrtvu križa.
Zar nije to hrana ljubavi? To je moje tijelo, predano za tebe; to je moja krv, prolivena za tebe. Nikada te neću prestati ljubiti. Zato ni moje predanje nikada neće prestati. Jednom darovano tijelo i prolivena krv ostaju trajan dar moje ljubavi za tebe.
Primi tu ljubav! Blaguj od tog dara!
Nasiti se istinom da je netko upravo za tebe bio spreman i živjeti i umrijeti. Zar nije to najdublja tvoja čežnja? Zar nisi uvijek želio osjetiti da je netko u potpunosti tebi na raspolaganju? Nije li izvor mnogih tvojih razočaranja trenutak kada si osjetio da je ljudska ljubav ograničena i da se može iscrpsti. Ovdje si na izvoru ljubavi koja nikada neće prestati. Čak i onda kada si duboko ponižen, ljut na sebe, kada pomisliš da nisi vrijedan ničije, pa ni moje ljubavi, ja te ljubim!
Vi se često među sobom svađate. Često se zatvarate jedni pred drugima. Ako ne možete pobjeći od najbližih, onda se upravo izjedate i zagorčavate si život.
Kada se vi tako često međusobno izjedate, zašto se čudiš kad ti ja kažem da ti želim dati svoje tijelo za jelo? Zašto ti se netko ne bi mogao dragovoljno dati da ga blaguješ, da se nasitiš u
korijenima svoga bića. Ja to želim da bi ti. nasićen mojom ljubavlju, prestao izjedati druge; ja to hoću. da bi nasićen mojom ljubavlju i ti mogao biti sposoban hraniti druge svojim životom, svojim vremenom, svojim srcem, svojom ljubavlju.
Bilo bi to divno! Tada bi svi bili sretni! Zato želim da često blaguješ moje tijelo, tj. od toga kruha.
fra Zvjezdan
UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE – VELIKA GOSPA
Marijino Uznesenje na nebo, svetkovina je koja je za nas radosna vijest. U Mariji, Isusovoj Majci možemo vidjeti i prepoznati cilj našega života, a i put do toga cilja. Taj cilj gledanja i prepoznavanja za mnoge ljude nije jednostavan. Ako posjetimo jednu bolnicu susrest ćemo ljude u slabosti njihova tijela. Mnogi od njih izmučeni su od jakih bolova. Susrećemo ljude koji imaju veliku muku ustati iz kreveta, i mogu ići jedino uz pomoć drugoga. Susrećemo ljude koji su izgubili snagu vida i sluha, te sposobnost govora. Nisu u stanju da se sami operu i obuku. Možemo vidjeti ljude koji ne mogu privući k ustima žlicu ili čašu vode, ne mogu se vlastitom snagom podignuti ili okrenuti u krevetu. Vidimo ljude koji su klonuli i istrošeni, kratko rečeno: približio im se kraj. Mnogi jedva mogu podnijeti te slabosti, te duševne i tjelesne nedostatke. Htjeli bi napustiti svoje slabo i nemoćno tijelo i umrijeti.
I što tada? Je li to trebalo biti? Može li to biti smisao života?
Marija je nakon svoga zemaljskog života tijelom i dušom uznesena od Boga u nebesku slavu, kaže nam članak vjere Crkve. To znači, da je Marija sa svom svojom egzistencijom i sa svime što je pripadalo njezinoj osobi, bila uznesena u nebo.
Njezino zemaljsko, prolazno tijelo bilo je preobraženo od Boga i nanovo oblikovano u nebesko, neprolazno tijelo.
U Mariji vidimo cilj našega života – i taj cilj je stavljen pred sve ljude. Jednom – ako Bog to smatra da je došao pravi trenutak, možemo i mi nakon ovoga našeg zemaljskog života, s tijelom i dušom biti uzneseni u njegovu nebesku slavu.
Bog će tada ovo naše tijelo preobraziti i nanovo oblikovati i naše novo tijelo će biti slavno i lijepo, ne više osjetljivo za bolesti i bolove, za starenje, umiranje i raspadanje.
Biti ćemo vječno mladi, moći ćemo vidjeti i gledati novim očima veličanstveni svijet Božji. Bog će nam darovati novu neprolaznu snagu. Neće više biti žalosti ni suza, nikakve muke ni patnje. Pjevat ćemo, plesati i biti sretni.
Sreća i radost nikada više neće biti pomućeni.
To je i to treba biti naš cilj: nebeska slava.
U Mariji također vidimo put, koji vodi cilju. Njezin put do cilja zove se vjera i ljubav. Marija je oboje učila: vjerovati i ljubiti.
Ona je učila slušati Boga, njemu bezuvjetno vjerovati i potpuno se predati njegovom vodstvu.
Ona je bezuvjetno izrekla svoj da njegovoj volji:”Tvoja volja, Gospodine, neka bude.” Marija je učila pouzdati se i potpuno predati beskonačnoj Božjoj ljubavi. I ona je učila vjerno i ustrajno živjeti prvu i najvažniju Božju zapovijed: ljubav prema Bogu i čovjeku.
Kao Mariji tako i nama Bog daruje vrijeme i daje nam da rastemo i sazrijevamo u vjeri i ljubavi.
Tako nam može i treba svetkovina Marijinog uznesenja u nebo biti jaki znak nade i utjehe, jer smijemo ići ususret novom rođenju koje će se dogoditi u nebeskoj slavi, gdje su Marija i svi savršeni.
fra Jozo Župić
19. nedjelja kroz godinu (B)
„JA SAM KRUH ŽIVOTA KOJI SIĐOH S NEBA.“
«Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac». Mi postajemo kršćani jer smo povučeni od Oca. Ja sam kršćanin jer sam privučen: privlači me Bog koji je dobar kao kruh, skroman kao kruh, neiscrpnom energijom hrani moj život, sve živote, sav život. On se daje i nestaje. Čak će i njegova djeca činiti kao On, bit će dobar kruh. Nema ništa ljepše nego kad se za nekoga kaže da je dobar kao kruh, a posebno kad na sprovodu nekog svećenika njegovi župljani kažu da je njihov župnik bio dobar kao kruh.
Glavna riječ današnjeg Evanđelja je «jesti». Tako jednostavna, svakodnevna, životna. Označava stotinu stvari, ali prva je živjeti. «Jesti» je pitanje života ili smrti. Bog je takav: vrlo jednostavan i ulazi u bit pitanja. Radi se o tvom životu. Tajna, krajnji smisao u vremenu i vječnosti je živjeti u Bogu. Ne samo postati dobar, ili postati još bolji, nego imati Boga u sebi, koji oblikuje moje srce, moje tijelo, dušu, koji me pretvara u Sebe. Sudjelovanje u Kristovom Tijelu i Krvi pretvara nas u ono što primamo.
Bog u meni: moje ga srce upija, On upija moje srce i postajemo jedno. I to je glavno značenje: donijeti nebo na zemlju, Boga u čovjeka, obilni život u ovaj moj mali život. Došao je donijeti puno više od oproštenja grijeha: došao je dati sebe.
Međutim, primanje Kristova tijela i krvi nije svedeno samo na obred pričesti. Tijelo Kristovo nije samo na oltaru, njegov Duh ispunja zemlju, Bog je odjeven čovječanstvom do te mjere da je cijelo čovječanstvo tijelo Božji. Uistinu, ono što ste učinili jednom od ovih, učinili ste meni. «Jesti kruh Božji» je hraniti se Kristom i Evanđeljem, udisati taj čisti zrak, jesti taj dobri kruh, uvijek, neprekidno. Upitajmo se: s čime se mi hranimo? S čime hranimo srce i misli? Hranimo li se velikodušnošću, ljubaznošću, dobrotom? Ili se hranimo površnošću, kratkovidnošću, sebičnošću, netolerancijom, besmislom? Ako se hranimo lošim mislima, i mi postajemo takvi; ako se hranimo mislima iz Evanđelja, Evanđelje oblikuje naše razmišljanje, naše osjećaje, i mi postajemo ono što prebiva u njemu.
vlč. Ante Vidović, doktor kanonskog prava