admin

Iz poruke za Dan života 2025. koji se obilježava u nedjelju, 2. veljače.

Ovogodišnja poruka Vijeća HBK-a za život i obitelj za Dan života koji obilježavamo u nedjelju 2. veljače 2025. smješta se u kontekst aktualne jubilejske godine koju je papa Franjo proglasio želeći da nada svima ispuni srce. Porukom se također želi podsjetiti i na 30. obljetnicu objave enciklike Evangelium vitae, „Evanđelje života“ u kojoj je sv. papa Ivan Pavao II. ukazao na trajno poslanje Crkve da ljudima svih vremena navijesti evanđelje života, to „vrelo neugasive nade i prave radosti za svaku epohu povijesti.“ (EV 2).
„mi vjernici trebamo biti prvi u zagovaranju društvenoga povezivanja, štoviše, saveza koji će biti sposoban otklanjati pogubnost individualizma, ogorčenosti i bezosjećajnosti.“ Usto, ističu da smo „kao kršćani pozvani javno se usprotiviti svemu što je u suprotnosti s dostojanstvom ljudske osobe“, potvrđujući pritom „potrebu zalaganja za poštivanje i vrjednovanje braka kao zajednice muškarca i žene i obiteljskoga zajedništva kao vrela milosti“. Podsjetili su, nadalje, da se „samo s povjerenjem u Gospodina stječe hrabrost rađanja i odgajanja novih naraštaja, za život Crkve i naroda“.
Budući da neki vjernici nisu posve svjesni toga poslanja korisno je podsjetiti da mladenci u slavlju sakramenta svete ženidbe primaju i posebni ženidbeni blagoslov u kojem svećenik ili đakon moli Gospodina: „Podaj im,.. i da svoju djecu odgoje u školi evanđelja te ih tako priprave na vječni život.“ Oni na tome putu prema vječnosti nisu sami, što na kraju svoje enciklike o vrijednosti i nepovredivosti ljudskoga života potvrđuje sveti papa Ivan Pavao II. kada nas poziva da dok s pouzdanjem putujemo prema »novom nebu i novoj zemlji« (Otk 21,1) kao narod hodočasnika, kao narod života i za život, upravimo pogled prema Mariji koja nam je »znak pouzdane nade i utjehe«.

Crkva nam pred oči stavlja i svetoga Josipa, najizvrsnijeg uzora očeva, kao i druge uzore poput svetih supruga Ljudevita i Zelije, roditelja svete Male Terezije, koji su svojim životima posvjedočili kako biti vjerodostojni hodočasnici nade i promicatelji kulture života.

Ohrabreni njihovim primjerom s pouzdanjem u Božju providnost o Danu života odlučimo se s vrela Evanđelja života danomice crpsti neugasivu nadu i pravu radost. Služeći u ljubavi bližnjima i Bogu, naviještajmo i svjedočimo današnjem svijetu i čovječanstvu Evanđelje i Nadu života, koje izviru iz poruke i srca Isusova života.

U Požegi, 26. siječnja 2025.
mons. Ivo Martinović, požeški biskup
predsjednik Vijeća HBK-a za život i obitelj

ISUS JE NAŠA SLOBODA

Isuse, na tebi je Duh Gospodnji. Očitovalo se to već kod tvoga krštenja na Jordanu. U vidljivom je obliku goluba Duh Sveti sišao nad tebe. Tako su te mogli prisutnici prepoznati kao Pomazanika Gospodnjega. To znači da si ti Krist, tj. Mesija, očekivani Spasitelj svijeta. Danas ti i mi dolazimo puni povjerenja.

Siromašni smo, Gospodine. Pune nas svakojakim vijestima. Opterećeni smo izjavama i obećanjima. Nitko nam, međutim, ne može osigurati spasenje, potpuno otkupljenje i život u punini. Ti nam dolaziš kao blagovjesnik. S tvojih usana teče najljepša riječ koja srce ispunja radošću. Dolaziš samo onima koji su spremni čuti takvu vijest. Očisti nas, i isprazni, Gospodine Isuse, od svega čime nas pune moćnici ovoga svijeta i daj da nam srce bude dovoljno siromašno i potpuno čisto za tvoju Blagu vijest. Sužnji smo, Gospodine, vlastitih ideologija, različitih navika kojima robujemo. Sužnji smo porocima i strastima koje nam ne dopuštaju da osjetimo unutarnju slobodu. Sužnji smo vlastitog uvjerenja da ne možemo biti bolji, da smo preduboko potonuli. Došao si, Gospodine, proglasiti sužnjima oslobođenje. Onda je to obećanje koje se i nas tiče, nada od koje očekujemo novi život. Došao si vratiti vid slijepima. Bilo je mnogo onih kojima si, Gospodine Isuse, za svoga zemaljskog života vratio vid. Bilo je čak slijepih od rođenja. Ti si na njih položio ruku i oni su progledali. I svi su se divili. Međutim, farizejima govoriš da su i oni slijepi. To je sljepoća duha, srca. To je tvrdoća koja ih zatvara za tvoju riječ. Isuse, i mi smo katkada zaslijepljeni vlastitim nazorima i uvjerenjima. Često ne želimo mijenjati svoje poglede. A ipak ne vidimo dobro. Često ne prepoznajemo svijet onako kako ga ti gledaš, ne vidimo ljude kako ih ti vidiš. I nama je potreban vid. Vrati nam pravi vid kojim ćemo moći ispravno gledati. Daj da prepoznamo u svojoj sredini tebe, izvor svakog svjetla.

Gospodine, pusti na slobodu potlačene. Posebno te molim, Gospodine, da pustiš na slobodu sve koje smo mi zarobili, kojima mi ne dajemo slobodu. Ima puno zarobljenih srdaca, imamo puno krutih stavova o ljudima oko nas, a koje ne želimo mijenjati, ima osoba o kojima imamo krivo mišljenje. Oni su u nama zarobljeni. O mnogima mislimo da se više ne mogu promijeniti. Mi im ne dopuštamo slobodu promjene i oproštenja. Pusti, Gospodine, na slobodu sve potlačene u nama samima i daj da u srcu osjetimo čistoću i mir.

Proglasi, Gospodine, godinu milosti! Čekamo da se u našoj domovini dogodi konačan i pravedan mir i da nastupe godine blagostanja. Od tebe očekujemo pomoć. Očekujemo godinu tvoje milosti. Neka dođe što prije ta godina milosti kad više neće biti zlobe ni laži, kad se više neće činiti zlo bližnjima i kad će među ljudima zavladati mir i ljubav. Neka dođe godina milosti i oproštenja. Neka dođe jubilarna godina sveopćeg pomirenja među ljudima. Neka dođe, Gospodine, kraljevstvo tvoje!

fra Zvjezdan

PRVO ZNAMENJE

Gospodine Isuse, nalazimo te u svim ljudskim situacijama. Blizu si ljudima u žalosti i bolesti. U današnjem evanđelju otkrivamo te usred radosnog događaja, na svadbi u Kani Galilejskoj. I ti želiš s prijateljima koji su te pozvali podijeliti taj radosni trenutak. Okružen si svojim učenicima, a tu je i tvoja majka Marija.

Ovo je tvoj prvi izlazak u javnost. Raduješ se ljudskoj radosti. Ne želiš da ta radost bude pomućena, da bude narušeno svadbeno raspoloženje. Zato si i došao na ovu svadbu. Svatovi su smatrali da će im biti ljepše ako i ti budeš s njima. Još ni ne znamo prave razloge zbog kojih si se ti zatekao u Kani Galilejskoj. Međutim. gledajući iz naše današnje situacije smijemo o tome i drukčije razmišljati.

Ti si, Isuse, na toj svadbi i radi nas. To je zapravo tvoja svadba. Pored mladenaca koji se spominju, ti si zapravo jedinstveni Zaručnik svoje Crkve, Zaručnice. Mi te smijemo prepoznati kao ljubljenog Zaručnika koji svoj život posvećuje za svoju Zaručnicu u svim vremenima, u svakom njezinu članu. Ova je svadba zapravo predznak one jedinstvene svadbe gdje će se Jaganjac i Zaručnica na neizreciv način susresti u sigurnosti vječnog zagrljaja. To je vizija nebeske svadbe. Međutim, prepoznajemo te, Isuse, i kao onoga koji je prisutan kod svake svete mise. I sveta misa je svadba, gozba ljubavi, mjesto neizrecivog susreta. Ona je to u znaku, ali nije li svadba u Kani Galilejskoj prvo znamenje tog susreta, takve radosti? Tako nam evanđelist Ivan svjedoči. Ti si pred učenicima na toj svadbi učinio prvo znamenje i povjerovaše u tebe tvoji učenici.

U svakoj se misi događa pretvorba. Ovdje je u Kani od vode postalo vino. Učinio si čudesan znak svoje ljubavi i pažnje prema mladencima. Izvukao si iz neprilike njih same i sve one koji su ih voljeli. Na svadbenom stolu, zbog tvoje intervencije, nije ponestalo vina radosti. Trebalo je samo “učiniti sve što ti kažeš”. Taj nam je recept dala tvoja majka Marija. Kad se čini sve što ti kažeš, osigurana je radost i punina života na svim stolovima i gozbama ljudskog zajedništva. Gdje god se ljudi okupljaju u tvoje ime, ondje neće ponestati vina radosti. Ta je preobrazba. pretvorba vode u vino. bila neizreciva. Darovao si sustolnicima “najbolje vino”. To je vino tvoje ljubavi.

Kod svake mise događa se pretvorba. Za tim stolom otajstvenog zajedništva ljudi međusobno i zaručničke zajednice s tobom, svojim Zaručnikom, ti uvijek iznova vino ljudskog truda pretvaraš u dar svoga života, u dar svoga predanja. Ono postaje tvojom. krvlju. To postaje sakrament. tj. čudesan znak tvoje prisutnosti. Ono u Kani bio je samo prvi “znak”, znamenje koje je učenike navelo da povjeruju. Ovo kod svete mise je stvarnost tvoje neizrecive ljubavi koja nam se daruje u znaku. u sakramentu tvoje Zaručnice Crkve. Hvala ti, Isuse, za onaj znak, koji postaje znamenom tvoje stvarne prisutnosti. Ona je i nama danas darovana. Smijemo te prepoznati i uživati u radosti današnje svete mise.

fra Zvjezdan