Poštovani i dragi fra Željko,
ljubljeni zlatomisniče!
Pedeset godina Vašeg svećeništva je ispunjeno, pet desetljeća Vašeg misništva je proteklo kao dio Vašeg svakodnevnog života na slavu Božju i dobro vjerničkog puka i pola stoljeća velikodušnog rada i ljubavi Dobrog pastira u Vašem liku ostvareno je. Zlatni jubilej je to što mnogi ne dožive, a Vama je Božja dobrota ovaj milosni dar podijelila i sa darom svog svećeništva ste punih pedeset godina posvetili Ljubavi i ljubavi prema bratu čovjeku. Punih pet desetljeća, kao svećenik po redu Melkizedekovu, u službi ste Božje ljubavi i ljubavi prema ljudima, ne samo vjernom čovjeku nego ljudima svih svjetonazora. Pola stoljeća, koliko svetih misa, koliko duhovnih razgovora i koliko poticaja, koliko tihih molitava u osami gdje ste bili samo Gospodin i Vi, koliko briga za vjernike, koliko briga za ljepotu liturgije, koliko briga za bolesnike i njihove duhovne potrebe, koliko zauzetosti za mlade i njihovo usmjeravanje ka vječnoj Ljubavi. Koliki su po Vašim rukama, koje ste nesebično dali Gospodinu, primili milost krštenja, milost opraštanja grijeha, milost i radost ženidbenog veza, kolike ste ispratili do ovo zemnih počivališta, kolikima ste bili duhovni vođa, koliko hodočašća vodili, koliko ljudi međusobno upoznali i povezali, a što se ne bi ostvarilo da nije bilo Vas. Toliko toga ste učinili kao čovjek koji je uzet iz naroda da prinosi nekrvne žrtve i hvale Bogu za puk i u ime puka Božjeg. I to svih pedeset godina istim žarom, istom zauzetošću, istom radošću bilo zgodno ili nezgodno vrijeme.
Na svemu tome smo danas veoma zahvalni. Naša zahvala najprije ide trojedinom dobrom Bogu da Vas je obdario tim i takvim darom. Zlatomisnički dar je dar neba, dar koji je dan osobno Vama, ali to je i dar nama vjernicima koji smo imali priliku i zgodu upoznati Vas i biti dio malog stada koji ste kao Dobri pastir vodili s tako velikom ljubavlju i nesebičnom žrtvom. Za taj Vaš osobni dar zlatomisništva svemogućem, trojedinom Bogu, zajedno s Vama zahvaljujemo svim srcem i mi vjernici okupljeni oko franjevačke crkve sv. Ivana Krstitelja u Zemunu, ali i sa svima onim drugim vjernicima širom Lijepe naše koji su bili dionici milosrdnog dara zlatomisništva. Radosni smo i zahvalni da smo i mi zemunci bili od Boga privilegirani da smo imali tako divnog, zauzetog, milostivog, strpljivog ali odlučnog svećenika u našoj sredini.
Bogu ide naša zahvala za ovu zlatnu obljetnicu misništva. Ali naša zahvala ide i Vama jer ste smogli snage i energije, zauzetosti i ljubavi, vremena i upornosti da za svakog od nas imate strpljenje, razumijevanje, jednaku ljubav i jednaki smisao da nas usmjeravate ka pravim životnim vrijednostima.
Prije pola stoljeća vjerojatno nitko nije mislio da će vanjska proslava zlatomisništva biti planirana na 13. nedjelju kroz godinu u godini C. U evanđeoskom ulomku koji se naviješta na tu nedjelju vidimo i Vas, dragi zlatomisniče. Možda će netko reći pa nigdje se u tom ulomku evanđelja ne spominje zlatomisništvo, svećeništvo, službenik crkve, misnik. I formalno takvi će biti u pravu. Ali samo kratko pogledajmo u taj ulomak Lukinog evanđelja. Isus ide u Jeruzalem, ali kako evanđelje kaže, šalje svoje glasnike da tamo priprave sve što je potrebno. Pa, pedeset godina, pet desetljeća Vi ste jedan od tih glasnika koji je tako revnosno kroz pola stoljeća u tolikim dušama pripravljao putove da u ta srca, u te duše dođe Gospodin. Pet desetljeća ste glasnik Božje ljubavi i milosrđa koji neumorno i zauzeto radi i brine za sve što je potrebno za konačni slavni dolazak Ljubavi. Nadalje evanđelje kaže da je Isus ka Jeruzalemu krenuo “svom odlučnošću“. Pa i Vi ste taj tko je prije pet desetljeća sa svom odlučnošću, beskompromisno krenuo put svećeništva, dajući sve svoje ljudske snage i sposobnosti na raspolaganje Božjoj ljubavi radi spasa onih kojima ste bili poslani kao duhovni sin svetog Franje i službenik Crkve. Isus je krećući prema Jeruzalemu znao što ga tamo čeka – slavni ulazak, izdaja, muka, križ, razapinjanje ali odlučno ide ka tome. Vi, dragi zlatomisniče, prije pola stoljeća niste znali kuda će Vas sve voditi putovi Gospodnji, niste znali što Vas na tim putovima sve čeka, kakvi će oni biti, ali krenuli ste s dubokom vjerom i pouzdanjem u Božju providnost i svemogućnost. To ste učinili odlučno, hrabro jer ste bili nadojeni Njegovom ljubavlju te niste odbili poziv slijedi me. I eto, ti putovi su išli širom Lijepe naše: Karlovac, Zagreb, Bjelovar, Osijek, Cernik, … Prije pet desetljeća sigurno niste ni sanjali da ćete čitavih deset godina biti svećenik u dijaspori – u maloj, ali životnoj zajednici vjernika u Zemunu, da ćete biti misnik u kapelicama samostana časnih sestara. Isus je na putu ka Jeruzalemu želio biti i u samarijskom selu, no tamo ga ne primiše. Pa zar i Vi niste slični Kristu jer i Vi ste, nažalost bili u prilikama kada Vas negdje neki nisu prihvaćali i primali, tjerali – idite iz grada jer nisu dovoljno razumjeli veličinu ljubavi. No to Vas nije pokolebalo, to Vas nije obeshrabrilo već ste i dalje jednakom odnosno još jačom ljubavlju prihvaćali sve ljude, razgovarali sa svim ljudima pa i onima drugačijih svjetonazora, a sve to u ljubavi, strpljivosti, toleranciji pokazujući da Bog ljubi sve ljude. Idući ka Jeruzalemu Isus poziva druge da ga slijede uzimajući svoj križ, žrtvujući sebe i svoj živit da bi ostvarili i dobili puninu života. I Vi ste dragi zlatomisniče, to u punini živjeli pedeset godina kao svećenik, pozivali ljude koje ste susretali da slijede Božji poziv. Činili ste to ne samo riječju već djelom – uživo primjerom, žrtvujući sebe i svoj život. Konačno Krist nas poziva da svoju ruku stavimo na plug i zaoremo na njivi Gospodnjoj što ste Vi tokom pola stoljeća činili i niste se okretali za sobom već ste u svim sredinama gdje ste bili napravili prave duboke brazde koje danas donose svoje plodove. Niste se obazirali na ono što ste uradili i ono što je za Vama već čvrsto gledate naprijed jer Vaš cilj je vječni Jeruzalem gdje ne želite doći sami nego mnoge dovesti sa sobom.
Dobro osjećamo da ste se tiho, u nutrini svojega srca, radovali planiranom trenutku kada će se poslije pedeset godina za oltarom zapjevati „Slava Bogu na visini“, ali je očito da je dobri Bog u svojoj svemogućnosti odredio da to bude nekom drugom prilikom, a ne danas u Samoboru. Duboko vjerujemo da će to biti tamo i onda kada to bude najbolje i najljepše. Da bi to što lakše dočekali ovim želimo čestitati na zlatomisništvu, na pedesetoj obljetnici misništva i polustoljetnoj službi svećenika. Ove čestitke upućujemo danas kada ste planirali zlatomisničko slavlje da bi pokazali da smo i u ovim trenucima kada Vam virus zahtjeva da budete sami, u izolaciji, da znadete i osjetite da i sada ima onih koji misle na Vas i mole se za Vas da kada bude prilika Vi na zlatomisničkom slavlju svečano i s ponosom u zahvalnosti zapjevate „Slava Bogu na visini“, a potom da Vam stisnemo ruku i svom toplinom i srdačnošću još jednom osobno čestitamo. Želimo brzo ozdravljenje i molimo da potom svim srcem i svom ljubavlju i svom snagom kao i do sada krenete prema dijamantskom jubileju svog misništva.
Na mnoga ja ljeta!
Zemun, 26. lipnja 2022.
Vjernici okupljeni oko franjevačke crkve
sv. Ivana Krstitelja u Zemunu
u ime vjernika potpisuje Josip Ujčić
