Nema govora više o ‘gore’ ili ‘dolje’. To su samo slike. Kristov ulazak na nebo upućuje prema definitivnom usmjerenju ljudske postojanosti. Cijeli Kristov život upućuje na to. Današnja postojanost prima svoje osmišljenje iz onostranosti, ako se to tako uopće može reći.
Ulazak u nebo označuje ispunjenu ljubav…, a ispunjena ljubav čovjeku može biti samo darovana. U čovjekovoj je mogućnosti da mu ljubav bude ostvarena, ali je u njegovoj nemogućnosti da to sam ostvari. U Kristu je čovječanstvu ponuđena ta mogućnost. To nije prognoza, nego ono što se dogodilo s Isusom Kristom to će se svakom dogoditi ako bude živio Isusovim životom. Nebo i Krist jedno su te isto. Sjedinjenje s Bogom.
U darivanju-predanju je šansa stjecanja vječnosti. Što je za nas zadržano to je izgubljeno. Darovano je postalo Kristovo i time postalo vječno. I Krist darovani postao je vječni Krist. On se pretočio u ljubav. Gospodine, neka sada ovaj svijet prođe – mi ga nudimo, ne da nestane, nego da počne bivati novi. Biti za sebe, znači biti u vremenu – umrijeti… Osama je pakao, predanje i ljubav su vječni. Krist se uzdiže od ovoga svijeta i stvara novi svijet.
On postaje Kozmički Krist. Time postaje osmišljeno uskrsnuće – ne više u stari život ni u stari svijet, nego uzdignuće iznad svega (kvalitativno). S Kristom – njegovim ‘uzašašćem’ – otvara se vrata novo svijetu. A da bi nam se dogodilo kao Isusu potrebno mu je vjerovati, jer oni koji mu nisu vjerovali nisu ni razumjeli njegove riječi, koji su ga vidjeli bez vjere nisu ga prepoznali, oni koje je on dotakao nisu ozdravili. ‘Bolje je za vas da odem…’. Sad više Isus nije vezan za ovo ili ono mjesto.
O je poslije Uzašašća posvuda. On je postao ‘Kozmički Krist’ kako reče Mathiu Fox. On je postao uskrsli Čovjek. U sebe je sintetizirao cijelo čovječanstvo i nastanio se u svim ljudima. Poslije Uzašašća Isus je sa svim ljudima. Svih je boja i nacija, svih kultura. On je blizak svima koji se opredjeljuju za ljubav kao bit življenja.
Marijan Jurčević, OP
