Vizija proroka Izaije: Gospodin sabire i spašava svoj narod. Sabire se Izrael sa svih strana, onako raspršen u sve krajeve zemlje, desetkovan, izmučen, sa svim svojim slijepima i hromima. Gle, čudo spasenja! Ono što je ljudima nemoguće, Gospodinu nije – On je Bog sabiratelj i spasitelj! Kadar je iz ostatka učiniti narod, sabrati raspršeno, oživjeti umrlo, izliječiti hromo, kljasto, sakato, slijepo. Takvog Boga, Boga sabiratelja, spasitelja i ozdravitelja pokazuje nam danas Božja Riječ. Isus čitavim svojim životom očituje upravo takvog Boga. To je Bog koji ljubi i spašava čovjeka, koji ga podiže i liječi. I u današnjem Evanđelju to se lijepo očituje. Susret Isusa i slijepca! Isus ga liječi i vraća u život i na taj način očituje spasiteljsku blizinu Božju, koja svakog čovjeka želi susresti i spasiti. Za Boga Spasitelja ne postoji bezizlazna ljudska situacija u kojoj on ne bi mogao djelovati. Samo ako čovjek hoće, ako ga čovjek treba, ako u Isusu prepoznaje tu blizinu Božju koja ga želi zahvatiti i spasiti, kako je
to učinio taj slijepac. On je u Isusu vidio jedinu šansu svoga ozdravljenja. Zato je neumoran, viče, ne da se smesti, utišati. Isus ozdravljajući ga to lijepo ističe: Idi, vjera te je tvoja spasila!
Čovjek se Bogu spasitelju otvara po vjeri, povjerenju u njega za svoj život! I za nas je Isus šansa našeg ozdravljenja i spasenja, blizina Božja, koja nas želi podići i spasiti, ozdraviti i ojačati. Od nas se traži vjera, to povjerenje da nam on to može učiniti, da može izliječiti naše sljepoće, naše nemoći, uzetosti, da nas može oživjeti. Svaka je Euharistija takav susret, takva šansa!