Trideset i treća nedjelja kroz godinu

Liturgija stavlja pred nas razmišljanje  o  s v r š e t k u.  Ova naša povijest ide  prema svojem svršetku. Božja nam Riječ danas naviješta da će Bog dovršiti ovu našu povijest, On je njezin začetnik i dovršitelj.

Prorok Malahija govori o svršetku kao  o Danu. Taj će se Dan po proroku dogoditi, veliko dijeljenje svijeta na one, kojima će  „sunce pravde ogranuti“ i na one koje će „Dan koji se bliži spaliti“. Dan Božji, kad će Bog radikalno zahvatiti ovu našu povijest kao njezin dovršitelj bit će pobjeda nad zlom i puna afirmacija dobra. Taj nam Dan naviješta i pripjevni psalam ove nedjelja: „Gospodin dolazi suditi pucima po pravici“.

Poslanica Solunjanima također se bavi svršetkom, ali s posebnim osvrtom na sadašnji trenutak. Pavao se boji za Solunjane da se ne uspavaju čekajući Dan Gospodinov, da se ne uljene i da postanu neradnici. On potiče na rad i angažman okomljujući se na sve one koji jedu kruh bez rada! I te kako dobra poruka za nas danas! Mi kršćani i te kako imamo veliku motivaciju za rad i angažiranost, jer znamo da ova naša povijest nije besciljna, prepuštena samovolji, već da je usprkos svih ljudskih lutanja i vodi i dovršava Bog. Stoga bi daleko više trebali biti ljudi rada, zauzetosti, izbjegavati svako dangubljenje i ljenčarenje, jer Dan Gospodinov dolazi!

I Isus nam u današnjem Evanđelju govori o svršetku. On zapravo govori o dva svršetka i to propasti Jeruzalema i svršetku svijeta. Teško je točno razlučiti što se na što odnosi. Kao predznake Isus naviješta velike ratove, progone svojih učenika, velikih globalnih nedaća, potresa, epidemija, pojave novih Mesija. Svoje učenike opominje na postojanost, da se ne pokolebaju, kad sve to vide, da ne posustanu ili posumnjaju da Bog vodi ovaj svijet. Trebaju imati povjerenja, jer ni vlas im s glave neće propasti! Takvo vrednovanje povijesti i života naviješta nam danas Riječ Božja! A kako ti to sve vrednuješ?

Be Sociable, Share!
Duhovna misao

Božja prisutnost

Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni – u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.