Danas smo učenici jedne žene – u d o v i c e. Njezin se lik pojavljuje u prvom čitanju i Evanđelju. I u jednom i u drugom slučaju ona je siromašna, materijalno gotovo ništa nema osim pregršti brašna i malo ulja, odnosno dva novčića. I u jednom i u drugom slučaju je naglasak na s v e dati. Udovica toliko živi iz povjerenja u Boga, daje kadra sve dati, sve darovati. Evanđelje u svojem razmišljanju proširuje poruku. Tu je siromašna udovica stavljena nasuprot “mnogih bogataša, koji bacaju mnogo”. Udovica dolazi i baca s v e. Tako da Evanđelje jasno ističe kako nije naglasak na mnogo dati, već na sve dati. Jer mnogo dati, još uvijek u sebi uključuje jednu sigurnost, mogućnost oslonca, povratka ako se pokolebamo. Mnogo dati još uvijek znači ostaviti i za sebe, a sve dati isključuje mogućnost kompromisa. Evanđelje nam želi progovoriti i o relativnosti ljudskih sudova. Mi ljudi kadri smo jedni pred drugima učiniti lijep dojam, ispasti darežljivi, požrtvovni, pobožni, kadri smo staviti “šminku”, masku, učiniti lijepu fasadu. No, Bog nas drugačije vrednuje. On ponire u dubinu našeg srca. Jedini je on kadar prosuditi da li smo mnogo dali ili smo sve dali. Zato nas Gospodin opominje, da ne sudimo! Radije prosuđujmo sebe!