Evo nas na kraju liturgijske godine i taj kraj obilježavamo blagdanom Krista kralja! Ne bez razloga. To je s toga što u njemu prepoznajemo i vjerujemo dovršitelja ove naše povijesti. On je Alfa i Omega, Početak i Svršetak, Prvi i Posljednji. Kad kažemo da u Njemu prepoznajemo Kralja, onda je to samo slika, koja želi reći da on ima središnje mjesto ne samo u ovoj našoj ljudskoj povijesti već i u čitavoj egzistenciji, kao i to, da je Otac u Njemu i po Njemu utemeljio u ovom našem svijetu novi Božji svijet, Kraljevstvo Božje. No neka nam o današnjem danu progovori Božja Riječ:
Knjiga Samuelova nam govori o pomazanju Davida za kralja. Čitamo je danas razmišljajući o Isusu, sinu Davidovu na kojem se ispunilo proroštvo da će mu Bog dati prijestolje Davida oca njegova i da kraljevstvu njegovu ne će biti kraja. U današnjem blagdanu vidimo ispunjenje toga.
Poslanica Kološanima govori kako nas je Otac po ljubavi svojoj izbavio iz vlasti tame i prenio u kraljevstvo Sina ljubavi svoje a što znači da ovaj blagdan nije samo Kristov dan već i naš dan i naš blagdan! Pavao ističe zatim u čemu je Kristovo prvenstvo: on je Prvorođenac prije svakog stvorenja i čitava kreacija konvergira prema njemu jer „sve je po njemu i za njega stvoreno“, a On je prije svakog stvorenja. I u Crkvi on ima središnje mjesto jer je Glava tijela Crkve, jer u njemu prebiva sva punina.
Evanđelje nam pokazuje Krista na križu. Želi od nas udaljiti svaku pomisao o Isusovom ovozemaljskom, političkom kraljevstvu. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, ovozemaljskih kategorija. Premda upravo ponižen umire, u ljudskim očima bijedan i izrugan, sa svom sigurnošću govori razbojniku koji je s njim raspet: „Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“ Taj razbojnik vjeruje da je On kralj, zato mu i govori: Sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo! U ovome svijetu kraljevstvo je Kristovo u srcima ljudi, u svim onima koji su mu povjerovali i skupa s Njim grade novi Božji svijet! Da li je to prisutno i u tvojem srcu!?
