Veli današnje evanđelje (Lk 2, 16-21): Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Samo je Marija svojim čistim srcem mogla shvatiti i razumjeti što je značio dolazak pastira. Oni su bili, kao što je poznato, krajnje siromašni. Ništa nisu posjedovali, nego su kao najamnici čuvali tuđa stada. Sin se Božji rodio skroman i siromašan, u tome trenutku siromašniji i nezaštićeniji i od samih pastira. U ljudskim je očima to maleno dijete bilo posve nevažno, očima ovoga svijeta to je dijete bilo daleko od svake veličine. Bili su već tada spremni narugati mu se i odbaciti ga. Ali evo, ti Božji siromasi, ti pastiri, prepoznali su ga. Doista ovdje se u potpunosti pokazuje ono što će kasnije Pavao zapisati: lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom (1 Kor 1,27-29). To je Božji naum. Bog i danas tako postupa unatoč svih silnih, mudrih jakih i moćnih. I to je Marija razumjela. Znala je da Bog prebiva u skrovitu i poniznu srcu. Znala je ona da Bog gleda u srce. Veli Pismo: Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gosodin gleda što je u srcu (1 Sam 16,7). Zato nije žudjela ni s kraljevskim odajama, ni za klicanjem naroda, ni za poklonom svjetskih velikaša, ni za počasnim mjestom koje bi ona trebala zauzeti… Ona je bila sretna da je neznatna službenica Gospodnja, da čini ono što je njemu milo. Dovoljno joj je bilo da se uklapa u Božje planove i namisli. Zato se od srca radovala tim siromasima koji su je pohodili, jer je u njihovim očima i srcima prepoznala čistu radost i veliku vjeru u Boga koji pohađa siromahe.
dr. Zvonko Pažin
profesor liturgike na KBF-u u Đakovu