Danas slavimo rođendan svetog Ivana Krstitelja, o kojemu Isusova usta rekoše: Među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana (Lk 7,28). Uz Svetu Bogorodicu, i njezina sina Isusa, Ivan Krstitelj je jedini svetac, čiji i zemaljski rođendan Crkva svečano slavi; a ne samo nebeski, kao kod drugih svetaca.
Spremajući se za službu, da Gospodinu pripravi put u srca ljudi, Ivan je najprije činio sve, da sebe pokori Bogu i da Bogu pripravi što ravniji put u svoje srce i dušu. Živio je strogim pustinjskim životom, posve sam – bez šatora, bez spremišta, bez posluge, bez ičega svoga. Bogatstvo njegovo bijaše – srce i duša, spremni za Boga! Bio je sin svećeničkog roda, kome pripadaju zlatne haljine i dio žrtvene hrane, a imao je odjeću od devini dlake i kožnat pojas oko bokova – kao pustinjski Beduini – hrana mu bijahu skakavci i divlji med (Mt 3,4), a napajao se na siromašnom pustinjskom izvoru. Tako se Ivan godinama spremao za preteču Sinu Božjemu, koji je već bio na vidiku.
Kad se Ivan rodio, granulo je sunce radosti u Izraelu, i jarkim sjajem obasjalo Elizabetu, kojoj Gospodin obilno iskaza dobrotu. S njom su se radovali susjedi i rođaci. Radost je odvezala i svezani Zaharijin jezik, da po prvi put izmoli: Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov (1, 68s). Ona i nas vodi, kad god čitamo ovo evanđelje – preludij božićne radosti – k onome, koji je Radost svijeta – Isusu Kristu.
Danas je blagdan naše crkve jer je posvećena svetom Ivanu Krstitelju.
