PUT NENASILJA
Današnje evanđelje ne uklapa se u Božićno ozračje. U njemu je riječ o otporu na koji su naišli prvi kršćanski vjerovjesnici navješćujući Isusovo evanđelje. Božić ne simbolizira samo Kristovo rođenje u nama. Ono nam kaže više: da život u ljubavi Božjoj nije život kakav svijet smatra poželjnim i truda vrijednim. Božić simbolizira nerazumijevanje svjetovnih nazora, moć vladajućih, patnju siromašnih i poniženih. On simbolizira sudbinu onih koji nisu od ovoga svijeta. Nakon samo nekoliko dana, tama je počela progoniti svjetlo koje je sjalo na umirućem licu Stjepana. A ipak to nije razlog obeshrabrenja za sve one koji iskrena srca ljube Krista i Njega slijede.
U današnjoj Zbornoj molitvi Crkva moli: “… da poput Stjepana umijemo i neprijatelje ljubiti, te moliti za svoje progonitelje.” Prvi su kršćani imali povjerenja u put nenasilja. I oni su bili vjerodostojni u svojoj spremnosti da trpe, da se ne osvećuju, da praštaju. Kada se 313. kršćanstvo ‘združilo’ s političkom moći, put nenasilja sve se više zaboravljao. Od tada kršćani vode bezbrojne “pravedne ratove”.
Odlučujuće pitanje na blagdan svetog Stjepana glasi: koliko se mi kršćani usuđujemo slijediti put nenasilja u svagdašnjem životu? Koliko u nama ima duha nenasilja? Vjerujemo li da je ljubav naša najbolja zaštita? Žalosno je da neki kršćani imaju više povjerenja u put nasilja, isključivosti, uvjereni kako je agresivnost, polemičnost i nesposobnost dijaloga najbolja zaštita.
Priznajem, biti nenasilan znači određeni rizik. Drugi te doista može udariti i po drugom obrazu ili te izrugati, poniziti. To je put za jake i svjesne ljude koji dobro vide kako je spirala nasilja besmislena. To je put za one koji imaju povjerenja u «strategiju dobrote». Za ljude koji su svjesni snage nenasilja, snage koju Bog daje u takvim prilikama. Protiv svih vjerojatnosti, oni traže put mira i tamo gdje izgleda nemoguće. To je aktivna strategija koja hoće stvoriti nove odnose s protivnikom, oslobađajući ga od njegove logike nasilja i zločina. Biti nenasilan znači unaprijed vjerovati u ono što se jednom mora ostvariti ako čovječanstvo želi preživjeti prastare fraze o svetim i pravednim ratovima.
Premda su mnogi sveci učili o nenasilju i primjenjivali ga u životu, u prošlom su stoljeću najpoznatiji praktičari nenasilja bili Mahatma Gandhi i Martin Luther King. Njihovo je nenasilje bilo aktivno, disciplinirano, snažno oruđe koje je, zajedno s hrabrošću mnogih drugih ljudi, uspješno korišteno za slamanje stoljetnih primjera diskriminacije i dominacije. U njihovu nenasilju nije bilo ničeg ‹slabačkog› ili ‹kukavičkog›. Biti istinski nenasilan ne znači biti kukavica! Na svakoj razini, počevši od našeg vlastitog života pa do međunarodnih poslova, sve vrvi nasiljem i neljudskim postupcima, a mi – u ime nenasilja, ali često iz puke ravnodušnosti ili straha – reagiramo slabo i nedjelotvorno.
izvor: http://franjevci-split.hr
