DATI SVOJ DOPRINOS, UVIJEK BITI MISIONAR, U OSOBNOM ŽIVOTU, BILO GDJE NAS GOSPODIN POZIVA DA MU SLUŽIMO!
Sv. Ante veliki je redovnik i veliki svetac.
Kao što znate on je suvremenik sv. Franje: dakle živio je otprilike prije 800. godina. Rođen je u Lisabonu, u Portugalu, 1195; a umro je u Padovi, u Italiji, 1231. godine. Najprije je bio redovnik Augustinac; a potom – zbog želje da živi stroži redovnički život – 1220. godine postaje franjevac, oduševljen – kao mnogi mladi u to vrijeme kao i tijekom stoljeća, porukom i osobnošću Brata Franje. Umro je u Padovi sa samo 36 godina života koje je živio potpuno u službi Bogu i Crkvi.
Velika je svjetlost ižarivila iz njegove osobe: svjetlost svetosti, nauka, obzirnosti za najsiromašnije i ostavljene. Već za života po njem su se dogodila brojna čudesa; a ona su se nastavila i nakon smrti. Zato je brzo proglašen Svetim od pape Grgura IX, koji ga je upoznao još za života. Tako se tijekom stoljeća njemu s vjerom utjecao kršćanski puk, da bi tražio milost i zaštitu, posebno u trenucima velikih potreba. Kao što znate, sv. Ante nije samo Svetac i Crkveni naučitelj (Doctor Evangelicus); nego je između ostalog i zaštitnik siromašnih i potlačenih, trudnica, putnika, ribara, mornara, onih koji traže izgubljene stvari.
Njemu se i mi danas utječemo, s povjerenjem i nadom. Njemu iznosimo naše tjeskobe i poteškoće, ali i naše želje i naše čežnje. Njemu preporučamo naše živote, živote naših obitelji i naših zajednica, na poseban način njemu povjeravamo Crkvu u Bosni i Hercegovini, koja se danas suočava s ne malim izazovima. U vjeri i pobožnosti prema Njemu – potkrijepljenoj brojnim pomaganjima koja je kroz osam stoljeća i ovdje pružao – sigurni smo da i danas neće presahnuti njegov zagovor, po kojem imamo mnoge milosti i mnoge blagoslove.
Proteklih dana, razmišljajući o našem susretu i ovom slavlju, kao Biskup Crkve Božje, postavio sam si prije svega jedno pitanje, koje držim važnim za svakoga od nas. Što nas danas sv. Ante može poučiti? Odgovor je bio jednostavan: kao svaka velika Sveta osoba, može poučiti puno, štoviše jako puno.
A onda, kao Predstavnik Svetoga Oca, razmišljajući o konkretnoj stvarnosti Crkve u Bosni i Hercegovini, između ostalog me impresionirao jedan vidik njegove osobe: on je bio Svetac nadahnut velikim misionarskim duhom. Sjećate se? Bilo je u Coimbri u Portugalu. Bio je mladi redovnik, krenuo prijeći put teologije i filozofije. Imao je 25 godina. Godine 1220. stigla su u Coimbru tijela petorice franjevaca umorenih u Maroku, gdje su bili misionari po Franjinu (nalogu) poslanju. Bio je to događaj koji je promijenio njegov život. Suglasjem Poglavara, i on postaje franjevac, te odmah traži i dobiva dopuštenje otputovati kao misionar u Maroko. Isusova riječ „Bit će te moji svjedoci, sve do nakraj zemlje“ snažno je odjeknula u njegovu životu. On je shvatio da misionarska dimenzija nije jedan od izbora (opcija) za Crkvu. On je dobro shvatio kako se neka zajednica ne može zvati istinski kršćanskom ako ostaje zatvorena u samoj sebi, i ako ne širi vlastiti pogled vjere na obzorje Crkve i svijeta.
Dobro je znano, kako se hrvatski narod tijekom stoljeća isticao i misionarskom revnošću. Čini mi se važnim nastaviti taj put, podupirući naše misionare, i moleći za misije. Osobito bi želio naglasiti kako je važno da i danas svatko od nas izrazi Bogu svoju raspoloživost kao što je to učinio sv. Ante, raspoloživost naviještati Evanđelje do nakraj zemlje.
Ima još jedan zanimljiv vidik misionarskog duha sv Ante. Sigurno se sjećate što se zbivalo s njim, one davne 1220. godine. Na žalost on se razbolio čim je pošao iz Lisabona; i to mu je već pomoglo uvidjeti da je Providnost imala neki drugi plan s njim. Štoviše, brod na koji se ukrcao pogodilo je veliko nevrijeme; tako da (čini se) fra Ante nikada nije došao do Maroka, nego se našao na Siciliji, gdje je u nekoliko mjeseci ozdravio.
Ove okolnosti su mu omogućile da produbi jedan važan vidik misionarske duhovnosti, koji mi se čini jako aktualnim (suvremenim) za nas, u kontekstu stvarnosti u kojoj se mi danas nalazimo. A to je: misionarski duh se može živjeti ne samo idući u daleke zemlje, nego i ostajući na našem tlu.
Zatim se dogodila jedna druga promjena u njegovu životu: on je shvatio da ga Gospodin želi misionarom među kršćanskim narodima, a ne među poganima. Postao je vatren govornik, pozivajući riječju i primjerom na vjernost Isusovim zapovijedima, te da svatko učini osoban doprinos za rast Kraljevstva Božjeg.
Dati svoj doprinos, uvijek biti misionar, u osobnom životu, bilo gdje nas Gospodin poziva da Mu služimo. Ovo je velika pouka za nas danas, za nas kao pojedince i kao narod.
Poznajete bolje od mene poteškoće s kojima se moramo suočiti izvan i unutar obzorja našega naroda. Izvanjske poteškoće: ekonomska kriza, teškoće u pronalaženju radnog mjesta, broj Hrvata koji je u opadanju, nesigurna budućnost, posljedice nedavnoga rata. Ali postoje i unutarnje poteškoće Crkve i našega naroda: mislim na mnoge osobe koje se u svom životu sve više dopuštaju voditi ljudskim kriterijima, umjesto duhovnim životom, mislim i na praktični sakramentalni život koji je u opadanju, mislim na smanjen broj svećeničkih i redovničkih zvanja, mislim na ranu rastave braka, što pogađa i kršćanske obitelji.
Svojim primjerom, sv. Ante nam kazuje kako je vrijeme da se i mi osjećamo misionarima u našim zemljama. Poziva nas da hranimo vjerom, ljubavlju i nadom naše živote. Govori nam da smo i mi kao i on pozvani dati svoj doprinos u našoj Crkvi i našem narodu. Moramo dobro iskoristiti primljene talente. Ne trebamo očekivati od drugih rješenje naših problema. Ne možemo prenositi na druge ono što Gospodin traži od svakog od nas.
Ovo je moja želja, kojoj pridružujem žarku molitvu. Ovo je poruka koji povjeravam svakome od vas, kao pouku ove velike svetkovine. Sv. Ante nas uči da je danas nužno obnoviti zauzetost u kojoj će svatko sa svoje strane, dati doprinos velikodušnošću, predanošću i radošću. Neka nam njegov moćni zagovor da svjetlost i snagu kako bi bili „sol zemlje i svjetlo svijeta“, vjesnici i svjedoci Radosne vijesti u današnjem svijetu. Amen.
Propovijed nuncija D’ Errica na svetkovinu Svetog Ante na Humcu
Humac, 13. lipanj 2009.
