Kad bismo htjeli sažeti poruku Riječi Božje ove nedjelje, tada bi to zacijelo bilo gostoprimstvo, gostoljubivost. Danas toliko deficitarna vrednota! Čovjek je postao potrošač, sve gleda kroz novac, koliko će gostoljubivošću izgubiti, potrošiti, što bi si za to mogao kupiti. I što idemo vremenom dalje, to kao da se više zatvaramo jedni od drugih, pa i najbližih. Možemo govoriti o gostoprimstvu i s negativne strane: mi nikome ne idemo, niti se ne odazivamo, da nas to ne bi obvezalo i stavilo u situaciju, da i sami pozovemo druge i ugostimo ih.
Danas su pred nama dva gostoprimca: Abraham i sestre Marta i Marija. Abraham je ugostio tri neznanca, koja nikad do tada nije vidio. Dovoljan mu je bio podatak da su putnici, da su potrebni. Prvo nam čitanje govori kako njegovo gostoprimstvo nije bilo škrto, „stisnuto“, proračunato već velikodušno. Tu je junac, maslo, mlijeko, svježe pečeni kruh. Važan je tu i mentalitet: Abraham smatra posebnom milošću Božjom, što mu je dopustio da smije ugostiti putnike.
Marta i Marija s radošću primaju Isusa u svoju kuću. Marta je sva zauzeta posluživanjem, pa joj je nekako i krivo što Marija sjedi do Isusovih nogu i sluša ga pozorno. Isus želi i njoj kazati koju riječ, pa govori kako je jedno jelo dovoljno, i da je još bolje slušati Riječ. Oba događaja imaju i svoju duboku poruku: svojim gostoprimstvom i gostoljubivošću uvijek ugošćujemo samoga Boga, što slijedi i iz Isusovih riječi: što god ste učinili…. meni ste učinili.
Kako je s tvojom gostoljubivošću? Koliko si kadar s drugima podijeliti svoje vrijeme, svoj stan, svoje jelo, svoje stvari? Da li ima kod tebe mjesta za drugoga? Možda se bojiš da ćeš što izgubiti? Vjeruj riječi Božjoj! Možeš samo dobiti!
