Sedma vazmena nedjelja

Današnji tekst Ivanova Evanđelja donosi nam Isusovu velikosvećeničku molitvu, koju Isus izgovara i upućuje Ocu neposredno nakon zadnje večere i neposredno prije svoje agonije. On moli i preporučuje Ocu sve svoje učenike, i ove koji ga sada okružuju i one koji će po vjeri u njegovu riječ to postati kasnije. Danas se u toj Isusovoj molitvi prepoznajemo mi. Isus moli za ljubav i jedinstvo svojih učenika. Po tome će oni biti odraz onoga zajedništva i ljubavi koje vlada između Oca i Sina. Na taj način oni će i svijetu navijestiti ljubav i zajedništvo. Danas nas pogađa ova Isusova molitva u smislu ispitivanja savjesti, jer među nama ima tako malo ljubavi i tako malo zajedništva. Rastrgani smo ljubomorama, svađama, zarobljeni sebičnošću i sebeljubljem.

Djela apostolska stavljaju pred nas đakona Stjepana u trenutku kad daje svjedočanstvo za Isusa. To je svjedočanstvo života i krvi ali i svjedočanstvo ljubavi i opraštanja neprijateljima.

Njegove riječi jako podsjećaju na Isusove riječi na križu: Oče oprosti im jer ne znaju što čine. Stjepan umirući pod kamenjem svojih neprijatelja moli: Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh. Stjepan stoga danas stoji pred nama kao konkretno ostvarenje Isusove zapovijedi ljubavi i poziva nas da ga slijedimo. Da i sami budemo ljudi ljubavi i opraštanja. Možda to već danas ili još danas moramo učiniti!

Ovaj smo tjedan proslavili Isusovo uzašašće. Danas nam Ivan u Otkrivenju poručuje da će On  ponovno doći, jer on je i Omega, Posljednji, Svršetak ove naše povijesti, a Crkva je ona koja ga neprestano zove  i čeka zajedno s Duhom koji je s njome na putu prema svršetku. Taj Isus je naša budućnost, naš život. On nas već sada poziva da dođemo k Njemu, da upravo kod Njega utažimo svoju žeđ za životom, jer je samo On kadar to učiniti. On vodu života daje zabadava, treba samo doći i zahvatiti! I ti si pozvan, dođi i zahvati tu vodu života! Isus je i tvoja budućnost! Dođi, On ti to sve nudi zabadava.

Be Sociable, Share!
Duhovna misao

Božja prisutnost

Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni – u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.