Nakon što se pod misom čitalo današnje evanđelje, rodoslovlje Isusa Krista, jedna žena šapne drugoj koja je sjedila u klupi do nje:”Blažena vremena kad su muškarci rađali!”
Kad čujete rodoslovlje sigurno razmišljate kakva su to čudna imena, ili pak razmišljate da sljedećem djetetu nadjenete jedno od tih imena. U svakom slučaju, kao da nemaju neko osobito značenje – samo puko nabrajanje imena. Oni koji malo bolje poznaju stari zavjet ili koji su ga pročitali, neka imena svakako ostavljaju odjek u našim ušima. No ostaje pitanje, koji je smisao ovog rodoslovlja i zašto ga Matej, a i Luka spominju u svom evanđelju. Kako bi došli do odgovora potrebno je analizirati ova imena. Ono što ovo rodoslovlje čini drugačijim od tipičnih rodoslovlja tog vremena jest spomen 5 žena. Za ono vrijeme, znamo da žene nisu bile važne što se tiče nasljedstva i prenošenja obiteljskog imena. U patrijarhalnom društvu onog vremena, a i danas su uvriježene neke značajke patrijarhalnog društva, muškarci su ti koji su se računali, a žene su uvijek bile negdje po strani. Kao da nisu bile važne. Kao da je Abraham mogao podići obećano potomstvo bez Sare, ili Adam bez Eve ili bilo koji drugi patrijarh bez svoje žene.
Zbog toga nam ovo rodoslovlje otvara novu perspektivu. Razbija šablone i uvriježene standarde i uvodi nešto novo. I upravo su žene u ovom rodoslovlju ono što otkriva bit Isusove poruke i cijele povijesti spasenja. Prve četri žene spomenute u rodoslovlju su ili poganke (za židove nečiste i u nemogućnosti spasenja) ili pak života sumnjiva morala, dakle žene koje su zbog svoga načina života u nemogućnosti spasenja. Tamara je počinila incest, Rahaba je bila prostitutka, a Batšeba preljubnica. Na kraju kao kruna dolazi Marija po kojoj upravo dolazi spasenje, svjetlost svijeta, radosna vijest, izlazak iz tame i ropstva grijeha.
Matej evanđelista nam po ovom rodoslovlju (koje nije povijesno ispravno) želi reći da Bog nikoga ne isključuje iz svojega plana spasenja. Da Isus itekako želi sa svima biti povezan – sa najvećim grešnicima kao i sa najvećim svecima. Svatko se može naći u Isusovom rodoslovlju. Budući da je Bog predvidio da čak i grešnici budu u krvnom srodstvu s njegovim sinom Isusom, koliko li je uzvišenije i dragocjenije duhovno srodstvo s Isusom, onih koji prihvaćaju Isusa i koji žele biti povezani s Isusom. Zato ne smijemo nikoga osuđivati, ni odbacivati jer nikada ne možemo znati koji je plan našega Gospodina s tom osobom. Kao što su zasigurno mnogi osuđivali i ove grešnike iz rodoslovlja Isusova, a nisu ni slutili da će iz njihova korjena izići spas cijelome svijetu.
No, budući da danas slavimo Marijin rođendan, posvetit ćemo se njenom životu. Kako ćemo to učiniti kada nemamo ni jednu službenu biografiju Isusove majke? Kada se njeno Ime spominje samo nekoliko puta u evanđeljima. I kada se spominje u evanđeljima, to je uvijek u odnosu prema njenom sinu Isusu. Ni jednom se ne spominje zasebno ili kao glavni lik evanđelja, uvijek u sjeni njezinog sina Isusa. Njezin život se miješa i polako nestaje u životu Isusovu. Njezin život je život skrovitosti i život koji se potpuno preobrazio u život Isusa Krista.
Zato je današnji blagdan poziv da živimo po primjeru Marijinu. Da budemo nasljedovatelji Kristovu na takav način da se i naš život jednostavno izgubi u životu Kristovu. Da s Kristom postanemo jedno. Da zajedno sa sv. Pavlom možemo reći – ne živim više ja, nego Krist živi u meni. To je onaj životni put poniznosti i služenja na koji smo pozvani primjerom Isusovim, ali i primjerom njegove i naše majke Marije. Neka nam Marija koja je sama za sebe rekla da je službenica Božja, a bila je i službenica ljudi bude primjer i uzor u našem okruženju u kojem služenje, strpljivost, poniznost i blagost nemaju nikakve vrijednosti. Gdje vlada zakon jačega i gdje se probijaju oni sa širim ramenima; gdje se čovjeka cijeni i poštuje po titulama koje ima, a ne po poštenju i iskrenosti – neka nam Marijin primjer služenja Bogu i drugima bude orijentir na putu koji vodi k spasenju.
fra Petar Horvat
