“Isus je nosio svoj križ” do stratišta, koje se na hebrejski zove Golgota. “Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu”. Sasvim objektivno izvješće, kao suhoparni činjenični opis. Osjećaji ne dolaze do izražaja. Nema opisa kako je to izgledalo kod svakog pojedinog. Nije trebalo nikome objašnjavati kako je to bilo grozno, mučno, neljudski.
Tada je bilo mnogo smrtnih osuda, često je bilo smrtnih kazna koje su danas Bogu hvala u mnogim zemljama dokinute. Među svim vrstama smrtne kazne najgroznije je bilo raspinjanje, pribijanje na križ. Isus je bio jedan od mnogih tisuća, koji su u rimskom carstvu umirali na križu: robovi, pobunjenici, revolucionari, zločinci. Kao jedan od njih umro je također i “kralj židovski”.
Je li se Pilat, rimski upravitelj a time i najmoćniji čovjek u gradu, tim natpisom želio narugati Židovima? Naljutiti ih? Ili prikazati Isusa kao luđaka i sanjara? Mi to ne znamo. Ali smijemo prihvatiti, da Pilatu, među mnogim smrtnim osudama, koje su mu se dopadale, ova mu nije tako brzo izlazila iz glave. Legenda kaže da ga je ta nepravedna osuda progonila cijeli život. Jer čovjek iz Galileje koji je pred njim stajao, bio je drukčiji. Razgovor s njim nikada nije mogao zaboraviti. Njegov pogled, njegove riječi. Pilat ga je pitao: “Ti li si židovski kralj?” Vjerojatno i podrugljivo i ozbiljno. Isus mu je odgovorio zagonetno: “Da, ja sam kralj”. Ali “kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta”. I kad on opisuje Pilatu svoje kraljevstvo, taj je zbunjen i zamišljen. Isus mu kaže: “Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu”. Nakon tog poznato Pilatovo protupitanje: “Što je istina?”
Da, što je istina? Ima li istine? Može li netko kazati da zna istinu, da ju posjeduje? Pilatovo sumnjičavo pitanje ide dalje, sve do danas. Isusov odgovor je on sam. O samom sebi je rekao: “Ja sam put, istina i život”. Je li to drzko, uobraženo? Je li to potpuno precjenjivanje sebe? Koji čovjek tako što može o sebi kazati?
Jedno je sigurno, da Isus ovdje jednostavno govori istinu: u njegovom životu nema loma između govorenja i djelovanja. Njegov život potpuno se slaže s njegovim riječima. To pokazuje on u tom što sasvim jasno ide svome cilju: svoj je život dobrovoljno predao kao zadovoljštinu, kao “otkupninu”. Tako je on razumio svoj nalog. Toj zadaći ostao je vjeran do smrti.
U hebrejskom riječ istina također ima značenje vjernosti. Istinski čovjek je također vjeran čovjek. Nevjernost i lažljivost su većinom kao brat i sestra. Kad Isus kaže da je on “Istina”, tim se kaže da je on vjernost u osobi. I tu vjernost po nalogu svoga Boga i Oca on je živio sasvim do kraja. I taj nalog je glasio: ljubiti nas ljude do kraja, iako to nismo zaslužili. To mislimo, ako danas ispovijedamo da je Isus na križu umro iz ljubavi za sve ljude.
Fra Jozo Župić