Tvrde su riječi pale preko ustiju starca Šimuna. Sigurno je tvrdoću tih riječi najbolje osjetila Marija. Isus će biti znak protivljenja i prianjanja. On će biti točka opredjeljenja. Kamen smutnje.
Uz mnogo diskrecije pokazuju nam Evanđelja kako je Marija bila tihi svjedok ovog proročanstva; svjedok koji se u tom momentu znao opredijeliti.
Krist je i danas znak protivljenja. No, višestruk je njegov znak danas. Sigurno i zato, što ga mnogi ljudi ne poznaju ili ga ne primaju, protive mu se. To je ostvarenje jednog sudbonosnog predskazivanja. No, ne bi li bilo možda bolje da taj znak „protivljenja“ radije prepoznajemo u svojoj sredini i u nama samima?
Krist se želi postaviti kao osovina povijesti, svijeta i čovječanstva u znaku opredjeljenja.
Pretpostavlja da smo se već u svojoj biti opredijelili za Krista. Krštenje je tome znak. Kod tog krštenja dana nam je zapaljena svijeća. To je znak „Svijetla na prosvjetljenje naroda!“ tj. Krista Gospodina.
Zato na Svijećnicu u vidu obnove našeg opredjeljenja za Krista ponovno dozivamo u pamet simboliku zapaljene svijeće. Zazivamo nad nju Božji blagoslov, kako bi je onda ponijeli svojim kućama. To je učinjeno u vidu obnove našeg oduševljenja za Krista i sve što je njegovo, kako bismo bili u skladu s Njegovim Evanđeljem uistinu „Svjetlo svijeta!“
