Evanđelje nas stavlja u dvoranu Zadnje večere. Slušamo odlomak Isusovog oproštajnog govora. Isus je svim srcem opredijeljen za poslušnost Ocu. To je večer njegova hapšenja i početka njegove muke. Stoga je ovaj govor za nas od testamentalnog značenja, to su njegove posljednje želje. Upravo u tom trenutku ostavlja nam svoju oporučnu želju, zapovijed ljubavi: „Ljubite jedni druge….“ i to ne kako god, već kao što on nas ljubi, a mjera te ljubavi je križ, darivanje života. Isus želi da njegovi učenici upravo po takvoj ljubavi budu prepoznatljivi svijetu. Temeljni znak raspoznavanja Isusovih učenika jest AGAPE – LJUBAV na način Isusov. Tertulijan izvještava, da je upravo ta ljubav bila ono što je svijet zgranulo, kad se kršćanstvo pojavilo. Svi su govorili: Gle, kako se ljube! Da li smo i danas po tome prepoznatljivi drugima?
Djela apostolska koja čitamo ovih uskrsnih nedjelja govore o mladoj pouskrsnoj zajednici. Današnji odlomak ima mnogo zanimljivih elemenata i poruka. Evo nekih: zajednica u Antiohiji svjesna je svoje obaveze naviještanja, i šalje svoje misionare Pavla i Barnabu u okolne krajeve, oni utemeljuju zajednice, postavljaju starješine, učvršćuju braću, bodre ih u vjeri, neumorni su na putu, na povratku sabiru Crkvu koja ih je poslala, da je izvijeste o svojem putu i radu. Prava slika Crkve, kakva se samo poželjeti može!
Knjiga Otkrivenja koju također čitamo ovih vazmenih nedjelja, stavlja pred nas svršetku svijeta, ove naše ljudske povijesti i novu budućnost Crkve. Bog stvara novo nebo i novu zemlju. U središtu toga zbivanja nalazi se Crkva prikazana slikom svetog grada, novog Jeruzalema. Ona je zajedništvo Boga i ljudi, prebivanje Božje s ljudima kroz svu vječnost! Stari svijet prolazi, nastaje novo, u kojem će iščeznuti svi tragovi boli, suza, trpljenja i smrti!Čitavo poslanje sadašnje Crkve na zemlji trebamo promatrati u funkciji tog svršetka!
