SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

Isus treba u nama rasti (Lk 3,1-6)

Ovo je vrijeme čekanja. Isuse, i inače mi uvijek nešto čekamo. To je naša stalna situacija. Čekamo bolji život, čekamo diplomu ili mirovinu, čekamo radno mjesto ili mjesečnu plaću, čekamo dolazak pisma ili glas prijatelja. Čekamo svršetak rata i prestanak strahota. Čekamo mir. Isuse, ovo je vrijeme čekanja. U ove dane imamo razloga da to čekanje još konkretnije izrazimo. Tako su hitne stvarnosti koje trebamo, kojima se nadamo. Ne vidimo ljudsko rješenje. Osjećamo sve više i više potrebu da zavapimo k tebi, Gospodine! Jer samo nas ti možeš spasiti, samo ti možeš učiniti da ljudi dođu k razumu. Od tebe, Isuse, očekujemo spasenje. Zato, Isuse, želim da svoje iščekivanje usmjerim na tebe. Osjećam da mi ne preostaje drugo nego čekati tebe, ići ususret tebi. Čekam toliko toga, nabrajam ti toliko toga i nikad ti neću moći sve reći, a ti mi poručuješ da je dovoljno da dođem k tebi, da se sjedinim s tobom. Dovoljno je tebe naći, tebe dočekati, tebe imati. Ti si sve, ti si spasenje, ti si život. Zato mi ne preostaje ništa drugo nego imati tebe, dočekati tebe. Zapravo osjećam da svi mi svoju energiju utrošimo u iščekivanje brojnih stvari, a ni ne mislimo da si ti punina i da u tebi kraljevstvo Božje ispunja sve druge želje.
Ti, Isuse, svojim dolaskom premašuješ i ono što se mi usuđujemo moliti. Ne bih htio zaboraviti, Gospodine Isuse, da je došašće i vrijeme tvoga čekanja. Sjećam se tvojih riječi: “Evo stojim na vratima i kucam… i čekam…!” I ti čekaš. Ovo je i tvoje vrijeme čekanja na moj, na naš dolazak. Ovo je vrijeme kada i ti želiš dočekati trenutak kad će ti svatko od nas otvoriti vrata, kad će ti svako srce otvoriti svoje tajne, kad će ti svatko od nas reći da si dobro došao i da možeš zakraljevati u tim tajnama moga ljudskog bića. Htio bih, Isuse, skratiti dane tvoga čekanja, kako bih još jasnije osjetio da i ti skraćuješ dane moga iščekivanja, mojih nadanja i mojih stradanja. Dobri Isuse, dođi, jer između tebe i mene više ne postoji nikakva prepreka. Dođi, Gospodine Isuse, i neka se u ovim danima došašća dogodi istinski susret između tebe i mene, tebe i tvojeg sluge koji će tek tada osjetiti puninu spasenja što samo od tebe može doći. Neću više gubiti vrijeme u tolikim čekanjima na različite vrednote života. Želim život u svojoj biti, život u svojim dubinama! Želim tebe, Isuse! Želim susret s tobom! To je onda i Božić i tvoje rođenje i tvoj ponovni dolazak! To je onda spasenje!
Čekam, Isuse, tebe! Ne želim gubiti vrijeme u svakojakim željama i u receptima kojima bih htio utjecati na tvoju volju. Ti, Isuse, bolje znaš što meni treba nego ja. Ti, Isuse, bolje znaš što je za moje dobro nego ja! Zato, dođi, Gospodine Isuse, i ostvari svoje spasenje i svoj dolazak u ove moje dane. Neka te i moja domovina Hrvatska dočeka i prizna!
fra Zvjezdan

VRIJEME  RADOSNE  NADE

“Bit će nevolja. Pokrenut će se sile zemaljske. Bit će znaci na nebeskim tijelima. Dogodit će se puno toga. Ali vi se ne bojte! Kad vidite da se to zbiva, podignite svoje glave. Približilo se vaše otkupljenje! Na vama je da idete ususret tim danima. Živite slobodno. Tko želi život svoj sačuvati, izgubit će ga. Međutim, tko život svoj izgubi, taj će ga naći.
Živite slobodno od ovih stvari koje prolaze. Prolazi obličje ovoga svijeta. Ne navezujte se za toliko toga što nema trajnosti. Ne gradite svoj život na materijalnim dobrima koja su tako privremena. Neka vam ne oteža srce u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama. To sve traže oni koji ne poznaju mene. Vi budite slobodni od toga. Radite, gradite s ljudima dobre volje ovaj svijet. Ali gradite ga na temeljima ljubavi prema bližnjemu; gradite ga na vjeri. Neka temeljne vrednote vašeg srca budu neprolazne.
Sve drugo otkinite od sebe. Sve što vas veže uz vaše navike; što vas želi zarobiti mislima da imate pravo na svoj život i na materijalne stvari; ono što je tako prolazno: sve to ostavite. Gradite za one vrednote koje ne propadaju.
Tako ćete spremno dočekati Sina čovječjega. Ići ćete aktivno ususret njegovu dolasku. Tada vas taj dan neće iznenaditi, budući da ćete biti spremni.
Oduševite se za siromaštvo. Gradite svijet ljubavi u kojem neće biti nasilja. Taj će svijet postajati novo nebo i nova zemlja i bit će otvoren preobrazbi koja je nužna za kraljevstvo Božje.”
Isuse, počinje novo vrijeme. Liturgijska je godina na početku. To je godina spasenja. Neka nam bude nova, neka nam bude na blagoslov. Otkrij nam tajne svoga kraljevstva. Daj da se naše srce oduševi za tebe, za ljubav.

fra Zvjezdan

KRIST KRALJ

JA SAM ROĐEN, JA SAM DOŠAO U SVIJET RADI OVOGA:
DA SVJEDOČIM ZA ISTINU

Isus je govorio u Otkrivenju da je Alfa i Omega. Alfa je prvo grčko slovo. Bog je u početku svega, svih stvari. Omega, posljednje grčko slovo: Bog je na koncu svega. Sve u njemu nalazi svrhu. Također se pjeva: Sve dolazi od njega, sve je u Njemu. Ovo je ono što se prvenstveno hoće reći blagdanom Krista kralja. Danas kada su sa svjetske pozornice otišli svi kraljevi i kraljevstva (ostalo još u Engleskoj, Belgiji, Švedskoj, Nizozemskoj, Španjolskoj, Danskoj – samo kao formalnosti), što li u našem doživljaju ono znači?
Skoro riječ ne znači mnogo, ali ako nešto znači onda je to neki monarhizam i vladanje odozgor. U svakom slučaju, ono što se misli pod kraljevstvom, očito, ne pripada Isusu Kristu. On se sam tih titula odrekao pred Pilatom. On je došao da služi, a ne da vlada. Njegov moto je ‘biti za druge’. Isusa su već za života i djelovanja htjeli zakraljiti. I bi zakraljen, skoro kad su pala kraljevstva. On je to uvijek vješto izbjegavao da ga se ne bi poistovjetilo s bilo kojom svjetovnom vlašću, da ga ne uvuku u politiku… On nije došao u svijet da bude konkurent bilo kojoj vlasti, iako su ga sve vlasti htjele ‘pridobiti’ za sebe i za svoju stranu. Često se željelo iskoristiti Isusovo ime da bi se pod tim imenom vladalo. Čak ga i Pilat želi ‘uvući’ među kraljeve, da bi ga zajedno s kraljevima i srušio. Ipak se u ljudskom rodu nije začeo uzvišeniji od Isusa Krista. Bog ga je začeo.
Nitko nije čovječanstvu potrebniji od njega, bez obzira na svjetska kraljevstva i vlasti svijeta. On je potreban ljudskoj nutrini. Čovjek, čovječanstvo trebaju Isusa kao svjetlo svojega životnog puta, kao novi život. On u ljudima budi, rasvjetljava božansku sliku. Svatko je od nas ta božanska slika, pa i kad nismo svjesni. Nečija je više ili manje zasjenjena, ali je božanska. I Isus dolazi da prepozna tu božansku sliku, a i da božanska slika u Isus prepozna svojega Boga. On je Alfa i Omega. Isusa trebaju očevi, djeca, mladi, svi ga trebaju, ali ne kao vlast nego kao spas. Kao Ljubav. Međutim, još su i danas prisutni svi oni koji ga hoće zakraljiti. Valjda, da bi u njegovo ime vladali. Stavljaju na njega krunu da je stave na sebe. Svi su danas prisutni kao i onda, svi su u nama prisutni. Iz toga je očito da nema ništa od njegova “kraljevstva”. On to izbjegava. Njega se upoznaje tek na njegovu putu. Ne na tronu, već u patnji, osuđenosti, siromaštvu, ljubavi – tako on ide ususret – tamo dolazi kao Spasitelj. Među takvima je njegovo kraljevstvo. [više] about 34. Nedjelja kroz godinu (B)

SIN ČOVJEČJI DOLAZI

Gospodine, puni smo straha. Uznemiravaju nas mnoge stvari, ispunjavaju nemirom. Sve je više ljudi koji trpe od nesanice, tjeskobe i straha. Strah nas je za sutra. Bojimo se zime koja je pred nama; kako će se tko izvući, koliko će stajati ogrjev, drva, ugljen ili slično? Je li osigurano dovoljno zimnice? Hoće li biti dosta novaca? Strah nas je, Isuse: kamo sve to vodi? Kako ćemo dalje? Nije li to znak da je blizu svršetak svijeta?
U evanđelju govoriš, Isuse, o strahotama, o čudnim znakovima, o pomicanju nebeskih tijela, o suncu koje više neće davati svjetla, o zvijezdama koje će se pokrenuti. Govoriš o znaku smokve i blizini ljeta. Vrijedi li to, Gospodine, i za ovo naše vrijeme? Toliko se toga poljuljalo, pokrenulo, uzdrmalo. Postavljaju se u pitanje osnovne vrednote na kojima se gradila ljudska sigurnost.

Gospodine, tako smo puni straha. Nije li to i zato što ne znamo čitati tvoje znakove i tumačiti vremena? Tvoje nam evanđelje poručuje: Kad to vidite, znajte: blizu je, na vratima! Nadalje, hrabriš nas: Kad to vidite, podignite svoje glave, jer je blizu vaše otkupljenje. Da, blizu je; blizu si, Gospodine! Vjerujem da su to znakovi koji žele upozoriti najprije svega na tvoju prisutnost, na sigurnost tvoje ljubavi i na prolaznost i nesigurnost ovoga svijeta.

Vjerujem da svi ovi znakovi žele usmjeriti naš pogled prema tebi, koji si jedini siguran i stalan, koji jedini ljubiš dokraja, koji želiš da se svi ljudi spase. Vjerujem da su sve ovo znakovi da si blizu, da si siromašan u euharistiji, da si strpljiv u sakramentu ispovijedi, da se saginješ do ubogih, ranjenih i bolesnih,
da se raduješ ljudskoj ljubavi, da daješ svoga Duha za život ovoga svijeta! Ti si blizu. Kad bi barem slični brojni znakovi sa svih strana mogli u našim vjerničkim srcima probuditi tu jasnu i uvijek vječnu istinu tvoje ljubavi!

fra Zvjezdan

DAR SRCA

Kako si dobar, Isuse! Vidiš sve što drugi ljudi ne mogu vidjeti, razabireš ono što izmiče ljudskom oku. Ne mogu te ljudi prevariti svojim blještavilom i prividnošću. Tako mi puno govori, dobri Isuse, ova zgoda sa siromašnom udovicom.

Rekao si: Ona je najviše dala. Ona je dala od onoga što joj je trebalo za život. Ona je riskirala svoj život da bi mogla u svojoj pobožnosti prinijeti svoj dar. Da, Isuse, ona je dala samu sebe. Nije škrtarila sa svime što ima. Nije imala puno, bila je siromašna. Upravo zato mogla je dati sebe, svoj život, tj. mogla je dati najviše. Jer – što ti daruju oni koji se cjenkaju s onim što misle da imaju? Očito je, Isuse, da bogataši to nikada neće shvatiti. Očito je da oni nemaju prilike da otkriju tajnu istinskog dara. Jer, oni mjere svojim ljudskim mjerilima, oni računaju svojim računalima, a ti gledaš u dubine ljudskih srdaca. Tebi ništa ne izmiče, sve vidiš i znaš. Želiš od svojih učenika siromaštvo srca, siromaštvo duše. Želiš njihovu potpunu oslonjenost na tebe, na tvoja obećanja. Želiš da ljudi vjeruju u ljubav tvoga i našega nebeskog Oca. To iskustvo bogataši nemaju jer imaju svoju plaću, jer misle da posjeduju sve sigurnosti svoga života. Oni su lišeni tog blagoslovljenog predanja u ljubav nebeskog Oca.

Pretpostavljam, Isuse, da i mene promatraš negdje na ulazu u hram, negdje u skrovištu moga srca. Osjećam tvoj pogled, pratiš me i ti ništa ne izmiče od onoga što ja radim i što ne radim. Nisam bogat i nemam mnogo. Siromašan sam. Nemam se čime pohvaliti pred tobom. Moja je vjera slaba. Moje pouzdanje malakše, moja je ljubav tako nepotpuna. Ne nalazim, Isuse, puno vremena za tebe. Nisam se potvrdio nekim velikim dobrim djelima. Osjećam da ima u meni više sebičnosti nego žrtve. Ne mogu se pohvaliti nekim velikim odlukama kojima bih učinio zaokret u svojem životu. Sve je to, Isuse, bijedno i slabo. Spasi me, Gospodine! Zauzmi se za mene i učini da ti i moj dar bude drag. Učini, Isuse, da konačno otkriješ da i u mojem daru ima predanja i ljubavi, da se i u mojem daru krije srce i duša. Učiš me, Isuse, po ovoj siromašnoj udovici da shvatim da je svatko sposoban darovati tebi ono što će te razveseliti. Svatko može darovati, ne toliko ono što ima ili nema, nego ono što jest, tj. svoj žitak. Upravo to se tebi sviđa! Neka ti, Isuse, i naš svakodnevni dar i svaka naša žrtva budu ugodni!

Dar je samo znak! Bitno se ne vidi očima! U sitnom znaku kruha, ti nam, Isuse, daruješ svega sebe! U tebi nam nebeski Otac daruje sve što ima, sav svoj žitak! Bog se zato ne da nadmašiti u ljubavi, u darivanju!

fra Zvjezdan

SVETOST DANAS

Blagdan Svih svetih je blagdan znanih i neznanih plemeniti ljudi. Blagdan svih onih koji su vjerovali u ljubav i plemenitost. Znani i neznani, slavni i neslavni, bogati i siromašni, bijeli i crni. Vrlo rano se ovaj blagdan slavio između Uskrsa i Duhova. Smisao je jasan: Svi sveti su pobjeda Kristova uskrsnuća u životu ljudi i prisutnost Duha Svetoga u njima. A od osmog stoljeća Svi sveti se počinju slaviti u Rimu prvoga studenog, a poslije devetog stoljeća u cijelom svijetu. Upozorava nas da više prepoznajemo plemenitost nego li zloću u ljudima.

Plemeniti prepoznaju plemenite! Blagdan Svih svetih je blagdan pobjede (trijumfa) dobra nad zlom. Također nam govori da je ljudski rod povezan živim lancem plemenitih srdaca koja su živjela i koja će živjeti. Što nam danas govori blagdan Svih Svetih? Da li znači neku vrijednost i neku normalnost? Ako se postavlja pitanje kršćanstvu tada se time postavlja u pitanje sama svetost. Možda je nastala kriva identifikacija forme i sadržaja svetosti unutar kršćanstva i općenitom poimanju sveca i svetosti. Čini se da je ovoga momenta u pitanju forma kršćanstva i forma njegove svetosti. Previše je kršćanstvo ‘protokolirano’, previše je postalo određena forma i dogma. [više] about 31. Nedjelja kroz godinu (B) – Svi sveti