SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

Zbivanja oko Bogojavljenja su zbivanja rasta i otkrivanja vjere. Sve što smo slavili kroz ove božićne blagdane ima smisla samo ako u njima otkrivamo Božje otkrivenje. Svi su ljudi tražitelji Boga jer su tražitelji ljubavi i vječnosti. A ovo su baš vlastitosti Boga: Vječna Ljubav! Vodi nas unutarnja svijest za ‘našom zvijezdom’. Time se nama otvara vizija naše budućnosti. Pošli smo za svojom zvijezdom. Roditelji su nam pomogli da se uzdignemo iznad uskoga vidika i da pogledamo preko polja i dolina prema našoj ‘zvijezdi’. Svi smo mi na svojem životnom putu susreli razne ‘učitelje’ i razne ‘herode’. Svatko je svoje učio i pokazivao na neku ‘zvijezdu’.

Čuli smo i ‘svećenike’ i ‘pisce’ i ‘političare’. Čuli smo i danas slušamo razne religije i razne putove prema našoj budućnosti. Na našem životnom putu zna se dogoditi da nam se ‘izgubi naša zvijezda’. Mnoge gradske ‘zvjezdice’ odvele su nas od naše zvijezde. Mnogi su na životnim putovima izgubili vjeru, svu zvijezdu vodilju, i hvala Bogu, opet su je pronalazili. Trebalo je imati strpljenja sa samim sobom i s drugima. Bilo je potrebno proživjeti vrijeme ‘prosvjetljenja i triježnjenja’.

I pojavili su se ljudi čista srca (pastiri) i ljudi poštena uma (mudraci) koji su nas vratili našoj ‘zvijezdi’. Pomogli su nam otkriti Boga u Isus Kristu. Pomogli su nam otkriti smisao našeg postojanja i življenja. Tko god pravi od sebe Boga taj neće u Isusu otkriti Boga. Bahati i napuhani ne otkrivaju Boga, to je stara mudrost. Uvijek ima onih kojima hoće iz srca i uma istrgnuti božansku istinu. Uvijek su sva lica iz Biblije prisutna s onima kojima je potrebno prepoznati ih. Novo obraćenje. – ‘Novo’ pronalaženja Boga – poslije ‘jaslica’ jest trajno nalaženje. ‘Prvi’ Bog kao da se ‘gubi’ (nije vezan uz razloge i mišljenje) i nalazi se ‘odraslog’ Boga koji biva oslonac postajanju i življenju. [više] about BOGOJAVLJENJE – SV. TRI KRALJA

NASTANIO SE MEĐU NAMA

Bože, Oče svemogući, postojiš ispred svega i u svemu. Stvorio si svijet. Na početku je bila tvoja Riječ, druga božanska osoba. Izgovorio si je da nastane sve što je nastalo. Što god vidimo, sve što promatramo, u svemu se krije tajna tvoje Riječi, tvoje stvarateljske volje. U svemu otkrivaš svoju dobrotu koju rasipno razdaješ svojim stvorenjima.
Ništa nije postalo slučajno. Iza svega se krije tvoja ljubav, tvoja volja. Izgovorio si svoju Riječ da postane sunce i more, zrak i voda. Sve što volim, sve o čemu životno ovisim proizlazi iz tvoje jedinstvene Riječi. Izgovorio si svoju Riječ i postao je čovjek, svaki čovjek, moj bližnji, moji najdraži i konačno ja sam. Po toj Riječi i u njoj sve je dozvano u postojanje.
Ništa nije slučajno. Sve je u planu tvoje ljubavi. A izraz te vječne ljubavi tvoga srca jest Riječ. Da bismo spoznali tebe, da bismo otkrili ljepotu tvoje ljubavi tvoja je Riječ tijelom postala. Utjelovila se da bi stanovala među nama.
Bože, Oče Riječi, Oče svega stvorenoga, hvala ti za jedinstvenu Riječ, za jedinorođenoga Sina tvoga. Po njemu i u njemu došao si k nama. U njemu si nam se objavio. Otkrivamo svu ljubav neba prema nama. U njemu si nas pozvao na zajedništvo božanske naravi. Postadosmo posinjena djeca tvoje ljubavi. Imamo pristup k tvome srcu. Smijemo te zvati Ocem.
Po tvojoj Riječi dozvani smo u život. Po istoj utjelovljenoj Riječi preporođeni smo na nov život djece Božje. U krštenju smo iskusili dar novoga stvaranja. Izgovorene su riječi, imena osoba Presvetoga Trojstva, uz polijevanje vode i dogodilo se čudo preporođenja. Po Riječi kruh i vino postaju i danas tijelom i krvlju istoga Sina tvojega, Isusa Krista. Snažna tvoja Riječ djeluje i danas, stvara i čini sve novo, hrani ovaj svijet i uzdržava ga. Tvoja Riječ djeluje u nama i uzdržava nas na životu hranom živoga kruha.
Hvala ti, Bože, Oče svemogući, što si nas svojom Riječju pohodio i što nas njome neprestano susrećeš. Neka i naše riječi molitve i pouzdanja dopru do tvoga prijestolja i neka ih tvojoj dobroti prikaže tvoja Riječ, Sin tvoj koji sjedi tebi zdesna da nas zagovara.

fra Zvjezdan

Sveta Obitelj: Poziv na hrabrost života (Lk 2,41-52)

Isuse, rodio si se u vrijeme dok je Palestina bila okupirana i u teškim iskušenjima. Zato te molim:
Pomozi našoj domovini. Znam, Isuse, nisi ni svojim sunarodnjacima mogao pomoći na političkom i vojnom planu. Tu si bio tako slabašan i nejak. Ipak, pomozi nam onako kako će to za nas biti najbolje, kako je to tvoja sveta volja. Tvoja će pomoć za nas sigurno biti spasonosna. Isuse, rodio si se u vrijeme kad je to bilo opasno za tebe. Herod te nije želio. Bio si nepoželjan. Htio te je uništiti. Zato si morao bježati u Egipat. Podijelio si sudbinu tolikih izbjeglica. Zato te molim:
Pogledaj na nevolju tolikih s kojima si htio dijeliti sudbinu. U našoj domovini ima još uvijek onih koji ne mogu na svoje ognjište. Budi im blizu. Pogledaj ih, Isuse! Svakog dana obilaze socijalne urede, karitativne centre, crkve i župne urede. Svakog dana traže pomoć i savjet. Isuse, budi im blizu i pomozi im. Neka nađu brojna otvorena srca koja će ih razumjeti, koja će im otvoriti svoja vrata, koja će im pomoći. Neka se što prije svi vrate na svoja ognjišta da bi mogli nastaviti svoj redoviti mirni život. Neka njihova žrtva bude kod tebe blagoslovljena te urodi plodom dobra i mira za našu domovinu. Pomozi im, Isuse! Isuse, rodio si se u obitelji i među ljudima koji su zbog tebe trpjeli. Betlehem je zakukao od žalosti nakon tvog bijega u Egipat jer je Herod naredio masakr nad nevinim malim bićima toga grada. Htio je ubiti tebe! Toliki su stradali. Zato te molim:
I u naše vrijeme često slušamo ili čitamo o ubojstvima. Čovjek kao da postaje zvijer. Ljudi su naudili drugima, uništavaju se i pretvaraju se u neljude. Čovjek počinje uživati u mučenju i ubijanju drugoga. To je njegovo poniženje. Posebno se zauzmi za naš narod da u njemu više ne bude ubijanja nerođene djece. Isuse, budi nam blizu i spasi nas. Isuse, ne dopusti da se čovjek spusti tako nisko. Ne dopusti da ikada više bilo koji čovjek bude nasilno lišen života. Isuse, spasi nas od nas samih. Svima nam budi blizu.Isuse, rodio si se u jednoj običnoj siromašnoj obitelji. Zato te molim:
Ne dopusti da siromaštvo i patnju smatramo prokletstvom. Ne dopusti da sve što trpimo bude izgubljeno. Daj da otkrijemo milost i blagoslov i u onome što nas osiromašuje. Ti si sam htio biti siromašan i blaženima si nazivao one koji su siromašni, one koji tuguju, one koji plaču, one koji trpe nepravdu, one koji su progonjeni, one koji tvore mir, one koji praštaju i koji su čista srca. Sve su to blaženici tvoga srca, tvoje ljubavi. Daj, Isuse, da shvatimo ljepotu i tajnu toga blaženstva. Daj da otkrijemo blagoslov nasilnog osiromašenja naše domovine tijekom ratnih godina, jer si nas time obogatio osobama, solidarnošću, ljubavlju, ljudima, bližnjima. Daj da se osjetimo obogaćeni poradi tvoga obećanja: jer onima koji tebe ljube sve okrećeš na dobro. Neka nas sve što trpimo vrati i približi tebi!
fra Zvjezdan

Jučer smo slavili Isusovo rođenje, utjelovljenje Božje Riječi i pjevali, a danas čujemo upozorenje: „Čuvajte se ljudi!“ Htjeli smo nastaviti slavlje, a Crkva odijeva crveno ruho jer je prolivena krv jednog pravednika. Ljudska je mržnja jednoga od Isusovih učenika poslala u smrt samo zato što je svjedočio istinu. Kao da su se sile zla, na vijest da se rodio Spasitelj, podigle protiv života. Veliko svjetlo baca velike sjene. Na tople osjećaje božićnih melodija, odjednom šokantno hladni tuš. Nakon idilične topline tihe i svete noći dočekala nas je tipično kainovska gesta nasilja. Sinoć je bilo otvoreno nebo za dolazak anđela i njihovu pjesmu o miru, a danas se otvara nebo pod kojim pljušti kiša kamenja – ubijaju Stjepana.

Liturgija oslikava naš svijet: nisu svi ljudi dobri; za tren povrijede jedni druge, ugrožavaju jedni drugima život. Sveta raspoloženja u njima izazivaju srdžbu i bezbožne porive. Sin Božji se u takvom svijetu morao roditi u štalici, a nevini je mladić životom platio svoju propovijed. Svečane božićne pjesme na čas utihnu da se čuje Stjepanovo pitanje: Znate li vi što znači vjerovati u Isusa koji se rodio u Betlehemu? Što znači ispovijedati božićnu istinu da je Isus pravi Bog i pravi čovjek? Znate li da vas to može koštati života? Jeste li svjesni da je vjera više od  osjećaja i dobrog raspoloženja, više i od lijepih božićnih pjesama. Svaki koji se odluči za Krista, mora ići vjerno za njim i biti spreman na žrtvu. Božić nije samo blagdan za pjesmu i slavlja nego obuhvaća čitava čovjeka, sve razine života, čak i umiranje.

Stjepan je bio jedan od sedmorice muževa na dobrom glasu, novoizabranih đakona, čuvar crkvenih dobara, prva pomoć i zaštita sirotinje i udovica, navjestitelj Božje riječi. Pun milosti i Duha Svetoga revno je propovijedao Krista čineći djela milosrđa. Svjedočio je istinu svojim sunarodnjacima, tumačio im Božju prisutnost u svijetu. Bog je bio prisutan s Abrahamom u Kaldeji, s Josipom u Egiptu, s Mojsijem na Sinaju, ali njegova se prisutnost ne veže za nacionalne granice. Bog želi biti prisutan u svim narodima. Crkva propovijeda da Bog želi spasiti sve ljude po Isusovoj smrti i uskrsnuću. To Židovi nisu mogli slušati, pa su mu se javno suprotstavili. Nisu imali pravih argumenata, pa ih je Stjepan oštro ukorio tvrdeći da su „tvrde šije, neobrezanih srca i ušiju“, da se opiru Duhu Svetom, da su izdajice i ubojice. To je prevršilo svaku mjeru. Neuki ne vole savjete, mržnja ne podnosi ljubav; pograbili su kamenje i kamenovali ga. Mislili su da ubijanjem brane sveti zakon koji kaže: Ne ubij! Podigavši oči prema nebu, Stjepan je vidio Božju slavu, Isusa s desne njegova Oca. To mu je nadahnulo molitvu: „“Gospodine Isuse, primi duh moj!“ Progovorila je vjera i Stjepanu zajamčila život usred smrti. Zasjalo je svjetlo u gustoj tami, otvorilo se nebo nad krvoprolićem. Blaženo gledanje nadahnulo je još jednu zadivljujuću gestu: Stjepan umire praštajući: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“ Učenik slijedi učitelja. Isus je naime svojim ubojicama molio oproštenje.

Divno je živjeti Isusovim životom, govoriti njegovim duhom, umirati s njegovim riječima na usnama. Takva smrt ne može biti uzaludna, mora donijeti plodove čudesne milosti. Doista, Stjepanova je smrti obratila Savla, mladića koji je čuvao odjeću Stjepanovih ubojica. Savao je mrzio i progonio kršćane, a onda se čudesno obratio i postao gorljivi propovjednik iste vjeru koju je do tada progonio. Možda je Stjepan praštajući izmolio Pavla Kristovoj Crkvi. Onaj tko prašta budi dva blagoslova: jednim usrećuje sebe, a drugim onoga kome je oprošteno. Kršćani ne bi trebali imati neprijatelja. Oni znaju da su svi ljudi braća i da neprijatelji, ako i postoje, trebaju najviše ljubavi i praštanja kako ih neprijateljstvo i mržnja ne bi udaljili od Boga i vječnog spasenja. Praštanjem aktiviraju čudesnu moć preobrazbe…

izvor: www.uss.hr

U malom djetetu na slami Bog je osobno radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa, te ušao u naše obitelji, i u našu osobnu povijest. Njegovo je ime Emanuel, Bog s nama. On je jedini Spasitelj jučer, danas i uvijeke.
Dragi vjernici,
sretan Božić želi vam vaš fra Željko Paurić.

Isuse, promatram te u jaslicama.

Kraj tebe je Marija, ponizna službenica Gospodnja. Čini sve što Bog od nje traži. Prepoznaje te kao dar s neba, ljubi te kao svoje rođeno dijete. Daj da te poput nje i mi znademo prepoznati kao čisti dar neba i da ti otvorimo srce kao najbliskijem prijatelju. Sveti Josip se najmanje spominje. A ipak on, pokrenut nebeskim nadahnućima, čini sve što je potrebno za tvoju sigurnost na zemlji. On ti čuva život od svih ugroženosti, on te hrani radom svojih ruku. Posveti, Gospodine Isuse, svaki naš rad i neka bude u službi ljubavi, tebi na slavu.

U svim jaslicama po našim crkvama uz tvoj lik otkrivam i dvije životinje. To su vol i magarac. Prorok Izaija govori: ‘Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve – Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije” (Iz 1,3). Daj, Isuse, da ja razumijem. Daj da te ja prepoznam. U liku djeteta krije se sva ljubav neba, krije se Gospodar svijeta. Želim ti se pokloniti u liku malenog djeteta i prepoznati te kao svoga Gospodara.
K tebi hrle pastiri. Priprosti ljudi. Vjeruju u anđele i u ukazanja. Slušaju nadahnuća i nije im teško pokrenuti se. Oni nemaju što izgubiti. A poruka govori o nečem jedinstvenom. Kada su došli k tebi nisu se razočarali. Vidjeli su majku i dijete, vidjeli su Mariju i tebe. Bili su ushićeni, ispunjeni radošću. Svima su o tome govorili. Pastiri su tvoji siromasi. Siromašne nazivaš blaženima. Tim blaženstvom želiš ispuniti i nas, i mene. Daj, Isuse, da se uz tvoje jaslice i ja mogu prignuti, sniziti, postati kao dijete. Daj da se znam radovati ljepoti jaslica, idili Betlehema. Daj da uz tebe, Isuse, koji si htio postati djetetom, i ja budem dijete. Ne dopusti da se pravim važan. Daj da vjerujem u jednostavnost tvoje ljubavi, u objavu Božju koja se daruje u tako običnom prizoru.

Isuse, promatram te u jaslicama. Bespomoćan si, dijete si, upućen na druge. Tu su oni koji te najviše ljube. Želiš na taj način biti s nama u svemu jednak. Želiš s nama dijeliti siromaštvo i ugroženost života. Dobri Isuse, daj da te i ja tako mogu osjetiti, daj da od tebe naučim svu mudrost života. Ne mogu bez drugih, ne mogu bez svoje obitelji, bez zajednice, bez prijatelja. U konačnici, Isuse, ne mogu bez tebe. Klanjam ti se. Daj da i ja mogu svima pripovijedati o tebi, o Božiću, o jaslicama i o malenosti.

fra Zvjezdan