SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

Sveta Obitelj: Poziv na hrabrost života (Lk 2,41-52)

Isuse, rodio si se u vrijeme dok je Palestina bila okupirana i u teškim iskušenjima. Zato te molim:
Pomozi našoj domovini. Znam, Isuse, nisi ni svojim sunarodnjacima mogao pomoći na političkom i vojnom planu. Tu si bio tako slabašan i nejak. Ipak, pomozi nam onako kako će to za nas biti najbolje, kako je to tvoja sveta volja. Tvoja će pomoć za nas sigurno biti spasonosna. Isuse, rodio si se u vrijeme kad je to bilo opasno za tebe. Herod te nije želio. Bio si nepoželjan. Htio te je uništiti. Zato si morao bježati u Egipat. Podijelio si sudbinu tolikih izbjeglica. Zato te molim:
Pogledaj na nevolju tolikih s kojima si htio dijeliti sudbinu. U našoj domovini ima još uvijek onih koji ne mogu na svoje ognjište. Budi im blizu. Pogledaj ih, Isuse! Svakog dana obilaze socijalne urede, karitativne centre, crkve i župne urede. Svakog dana traže pomoć i savjet. Isuse, budi im blizu i pomozi im. Neka nađu brojna otvorena srca koja će ih razumjeti, koja će im otvoriti svoja vrata, koja će im pomoći. Neka se što prije svi vrate na svoja ognjišta da bi mogli nastaviti svoj redoviti mirni život. Neka njihova žrtva bude kod tebe blagoslovljena te urodi plodom dobra i mira za našu domovinu. Pomozi im, Isuse! Isuse, rodio si se u obitelji i među ljudima koji su zbog tebe trpjeli. Betlehem je zakukao od žalosti nakon tvog bijega u Egipat jer je Herod naredio masakr nad nevinim malim bićima toga grada. Htio je ubiti tebe! Toliki su stradali. Zato te molim:
I u naše vrijeme često slušamo ili čitamo o ubojstvima. Čovjek kao da postaje zvijer. Ljudi su naudili drugima, uništavaju se i pretvaraju se u neljude. Čovjek počinje uživati u mučenju i ubijanju drugoga. To je njegovo poniženje. Posebno se zauzmi za naš narod da u njemu više ne bude ubijanja nerođene djece. Isuse, budi nam blizu i spasi nas. Isuse, ne dopusti da se čovjek spusti tako nisko. Ne dopusti da ikada više bilo koji čovjek bude nasilno lišen života. Isuse, spasi nas od nas samih. Svima nam budi blizu.Isuse, rodio si se u jednoj običnoj siromašnoj obitelji. Zato te molim:
Ne dopusti da siromaštvo i patnju smatramo prokletstvom. Ne dopusti da sve što trpimo bude izgubljeno. Daj da otkrijemo milost i blagoslov i u onome što nas osiromašuje. Ti si sam htio biti siromašan i blaženima si nazivao one koji su siromašni, one koji tuguju, one koji plaču, one koji trpe nepravdu, one koji su progonjeni, one koji tvore mir, one koji praštaju i koji su čista srca. Sve su to blaženici tvoga srca, tvoje ljubavi. Daj, Isuse, da shvatimo ljepotu i tajnu toga blaženstva. Daj da otkrijemo blagoslov nasilnog osiromašenja naše domovine tijekom ratnih godina, jer si nas time obogatio osobama, solidarnošću, ljubavlju, ljudima, bližnjima. Daj da se osjetimo obogaćeni poradi tvoga obećanja: jer onima koji tebe ljube sve okrećeš na dobro. Neka nas sve što trpimo vrati i približi tebi!
fra Zvjezdan

Jučer smo slavili Isusovo rođenje, utjelovljenje Božje Riječi i pjevali, a danas čujemo upozorenje: „Čuvajte se ljudi!“ Htjeli smo nastaviti slavlje, a Crkva odijeva crveno ruho jer je prolivena krv jednog pravednika. Ljudska je mržnja jednoga od Isusovih učenika poslala u smrt samo zato što je svjedočio istinu. Kao da su se sile zla, na vijest da se rodio Spasitelj, podigle protiv života. Veliko svjetlo baca velike sjene. Na tople osjećaje božićnih melodija, odjednom šokantno hladni tuš. Nakon idilične topline tihe i svete noći dočekala nas je tipično kainovska gesta nasilja. Sinoć je bilo otvoreno nebo za dolazak anđela i njihovu pjesmu o miru, a danas se otvara nebo pod kojim pljušti kiša kamenja – ubijaju Stjepana.

Liturgija oslikava naš svijet: nisu svi ljudi dobri; za tren povrijede jedni druge, ugrožavaju jedni drugima život. Sveta raspoloženja u njima izazivaju srdžbu i bezbožne porive. Sin Božji se u takvom svijetu morao roditi u štalici, a nevini je mladić životom platio svoju propovijed. Svečane božićne pjesme na čas utihnu da se čuje Stjepanovo pitanje: Znate li vi što znači vjerovati u Isusa koji se rodio u Betlehemu? Što znači ispovijedati božićnu istinu da je Isus pravi Bog i pravi čovjek? Znate li da vas to može koštati života? Jeste li svjesni da je vjera više od  osjećaja i dobrog raspoloženja, više i od lijepih božićnih pjesama. Svaki koji se odluči za Krista, mora ići vjerno za njim i biti spreman na žrtvu. Božić nije samo blagdan za pjesmu i slavlja nego obuhvaća čitava čovjeka, sve razine života, čak i umiranje.

Stjepan je bio jedan od sedmorice muževa na dobrom glasu, novoizabranih đakona, čuvar crkvenih dobara, prva pomoć i zaštita sirotinje i udovica, navjestitelj Božje riječi. Pun milosti i Duha Svetoga revno je propovijedao Krista čineći djela milosrđa. Svjedočio je istinu svojim sunarodnjacima, tumačio im Božju prisutnost u svijetu. Bog je bio prisutan s Abrahamom u Kaldeji, s Josipom u Egiptu, s Mojsijem na Sinaju, ali njegova se prisutnost ne veže za nacionalne granice. Bog želi biti prisutan u svim narodima. Crkva propovijeda da Bog želi spasiti sve ljude po Isusovoj smrti i uskrsnuću. To Židovi nisu mogli slušati, pa su mu se javno suprotstavili. Nisu imali pravih argumenata, pa ih je Stjepan oštro ukorio tvrdeći da su „tvrde šije, neobrezanih srca i ušiju“, da se opiru Duhu Svetom, da su izdajice i ubojice. To je prevršilo svaku mjeru. Neuki ne vole savjete, mržnja ne podnosi ljubav; pograbili su kamenje i kamenovali ga. Mislili su da ubijanjem brane sveti zakon koji kaže: Ne ubij! Podigavši oči prema nebu, Stjepan je vidio Božju slavu, Isusa s desne njegova Oca. To mu je nadahnulo molitvu: „“Gospodine Isuse, primi duh moj!“ Progovorila je vjera i Stjepanu zajamčila život usred smrti. Zasjalo je svjetlo u gustoj tami, otvorilo se nebo nad krvoprolićem. Blaženo gledanje nadahnulo je još jednu zadivljujuću gestu: Stjepan umire praštajući: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“ Učenik slijedi učitelja. Isus je naime svojim ubojicama molio oproštenje.

Divno je živjeti Isusovim životom, govoriti njegovim duhom, umirati s njegovim riječima na usnama. Takva smrt ne može biti uzaludna, mora donijeti plodove čudesne milosti. Doista, Stjepanova je smrti obratila Savla, mladića koji je čuvao odjeću Stjepanovih ubojica. Savao je mrzio i progonio kršćane, a onda se čudesno obratio i postao gorljivi propovjednik iste vjeru koju je do tada progonio. Možda je Stjepan praštajući izmolio Pavla Kristovoj Crkvi. Onaj tko prašta budi dva blagoslova: jednim usrećuje sebe, a drugim onoga kome je oprošteno. Kršćani ne bi trebali imati neprijatelja. Oni znaju da su svi ljudi braća i da neprijatelji, ako i postoje, trebaju najviše ljubavi i praštanja kako ih neprijateljstvo i mržnja ne bi udaljili od Boga i vječnog spasenja. Praštanjem aktiviraju čudesnu moć preobrazbe…

izvor: www.uss.hr

U malom djetetu na slami Bog je osobno radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa, te ušao u naše obitelji, i u našu osobnu povijest. Njegovo je ime Emanuel, Bog s nama. On je jedini Spasitelj jučer, danas i uvijeke.
Dragi vjernici,
sretan Božić želi vam vaš fra Željko Paurić.

Isuse, promatram te u jaslicama.

Kraj tebe je Marija, ponizna službenica Gospodnja. Čini sve što Bog od nje traži. Prepoznaje te kao dar s neba, ljubi te kao svoje rođeno dijete. Daj da te poput nje i mi znademo prepoznati kao čisti dar neba i da ti otvorimo srce kao najbliskijem prijatelju. Sveti Josip se najmanje spominje. A ipak on, pokrenut nebeskim nadahnućima, čini sve što je potrebno za tvoju sigurnost na zemlji. On ti čuva život od svih ugroženosti, on te hrani radom svojih ruku. Posveti, Gospodine Isuse, svaki naš rad i neka bude u službi ljubavi, tebi na slavu.

U svim jaslicama po našim crkvama uz tvoj lik otkrivam i dvije životinje. To su vol i magarac. Prorok Izaija govori: ‘Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve – Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije” (Iz 1,3). Daj, Isuse, da ja razumijem. Daj da te ja prepoznam. U liku djeteta krije se sva ljubav neba, krije se Gospodar svijeta. Želim ti se pokloniti u liku malenog djeteta i prepoznati te kao svoga Gospodara.
K tebi hrle pastiri. Priprosti ljudi. Vjeruju u anđele i u ukazanja. Slušaju nadahnuća i nije im teško pokrenuti se. Oni nemaju što izgubiti. A poruka govori o nečem jedinstvenom. Kada su došli k tebi nisu se razočarali. Vidjeli su majku i dijete, vidjeli su Mariju i tebe. Bili su ushićeni, ispunjeni radošću. Svima su o tome govorili. Pastiri su tvoji siromasi. Siromašne nazivaš blaženima. Tim blaženstvom želiš ispuniti i nas, i mene. Daj, Isuse, da se uz tvoje jaslice i ja mogu prignuti, sniziti, postati kao dijete. Daj da se znam radovati ljepoti jaslica, idili Betlehema. Daj da uz tebe, Isuse, koji si htio postati djetetom, i ja budem dijete. Ne dopusti da se pravim važan. Daj da vjerujem u jednostavnost tvoje ljubavi, u objavu Božju koja se daruje u tako običnom prizoru.

Isuse, promatram te u jaslicama. Bespomoćan si, dijete si, upućen na druge. Tu su oni koji te najviše ljube. Želiš na taj način biti s nama u svemu jednak. Želiš s nama dijeliti siromaštvo i ugroženost života. Dobri Isuse, daj da te i ja tako mogu osjetiti, daj da od tebe naučim svu mudrost života. Ne mogu bez drugih, ne mogu bez svoje obitelji, bez zajednice, bez prijatelja. U konačnici, Isuse, ne mogu bez tebe. Klanjam ti se. Daj da i ja mogu svima pripovijedati o tebi, o Božiću, o jaslicama i o malenosti.

fra Zvjezdan

SUSRET PUN RADOSTI

Anđeo je došao k Mariji i upravio joj je pozdrav:
“Zdravo, Marijo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Zdravo, ti koja si Bogu najdraža, ti koja si
zamilovana od Gospodina!
Zdravo, Marijo, koja nikada nisi ni jednim grijehom Boga uvrijedila!
Zdravo, Marijo, koja si Bogom ispunjena!
Zdravo, Marijo, koja blistaš ljepotom samoga neba! Zdravo!
Raduj se, Marijo, i otvori se tajni Božje ljubavi. Onaj koji je neprestano u tvome srcu po tvom
se predanju vjere želi nastaniti u tebi po neizrecivom daru neba.
Raduj se, Marijo, jer će tvoja radost biti hrana čitavome svijetu.
Raduj se, Marijo!
Ne boj se, Marijo, jer si našla milost u Boga!
Ne boj se tajne koja nadilazi ljudsku pamet, koju čovjek ne može shvatiti.
Ne boj se, Marijo, veličine Božje ljubavi.
Ne boj se, Marijo, Boga koji te je izabrao da po tebi ostvari planove svoje ljubavi.
Ne boj se, Marijo!
Našla si milost kod Boga. Bogu ti značiš radost. Bog ti se raduje. Bogu si tako neizrecivo važna
da mu je drago kad te gleda, kad te vidi. Marijo, Bog je razlio svoju ljubav i u tvoje srce, na
tvoje biće. Bog se usuđuje s tobom krenuti u pustolovinu ljubavi!
Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga!
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha
Svetoga i povika iz svega glasa:
“Blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje!”
Blagoslovljena bila, Marijo, jer blagoslov nosiš svijetom. Gdje god stupi tvoja noga, razlijeva
se blagoslov neba. Puna si Boga koji je tvoje srce, tvoju utrobu, učinio plodnim darom neba.
Blagoslovljena bila, Marijo, jer će se po tebi radovati svi naraštaji.
Blagoslovljen plod utrobe tvoje. To je izvor i tvog blagoslova!
Blagoslovljen bio Bog i neka bude slavljen i proslavljen u svima i na svakom mjestu.
Blagoslovljen bio Isus koji je htio boraviti pod tvojim srcem.
Blagoslovljen plod komu si ti darovala čitavo svoje biće i poslužila mu kao šator susreta.
Blagoslovljen taj plod koji će nahraniti svu glad čitavoga svijeta. [više] about 4. Nedjelja Došašća (C)

Što nam je činiti?

Gospodine, s Ivanom Krstiteljem bio si sigurno jako zadovoljan. On je vjerno tvoju prenosio poruku i pripravljao ljude za tvoj dolazak. U tome je bio izravan i jasan. Ljudi su mu dolazili s temeljnim pitanjem: “Što nam je činiti?” Davao je svakome odgovor po kojem se taj mogao ponašati i živjeti. I mnogi su se opredijelili za život obraćenja i pokore i iščekivali su tvoj dolazak. Bez te priprave, Isuse, riskiramo da te ne prepoznamo, da ne uočimo ono bitno. Međutim, Gospodine, i pored Ivanovog pozivanja malo je ljudi kasnije krenulo za tobom. Malo se ljudi okrenulo k tebi i svoj život vezalo uz tebe. Bilo je tu tek nekoliko učenika koji su poslušali Ivanov poziv i krenuli za tobom. Drugi te nisu tako jasno otkrili niti prepoznali.
I mi trebamo nešto učiniti. Svake godine o došašću taj se izazov ponavlja. Može se dogoditi da te ni mi ne otkrijemo u onom svjetlu u kojem ti želiš doći i pohoditi svoj narod. Moguće je da i mi propustimo životnu priliku. I nama je nešto činiti. To je program obraćenja, program novoga života, program promjene svega čime bismo mogli staviti u pitanje tvoj dolazak i svoju spremnost da te dočekamo.
Ivan je sve učinio za tebe, izložio se je, bio je vjeran svojim riječima, revnovao je za tvoj zakon, riskirao je i svoj život. Mučenički ga je za tebe darovao. On je zaista sve učinio! A ipak, on sam u svojoj skromnosti govori da nije dostojan ni da ti odriješi remenje na obući. Nije dostojan najponiznije službe koju je u ono vrijeme rob činio svome gospodaru. On te već prepoznaje u sili i slavi. Pokazao te je ljudima i svojim učenicima izgovaraj ući proročke riječi: “Evo Jaganjca Božjega!”

Mi još nismo sve učinili. Još nismo spremni. Možda te zato, Gospodine, niti ne prepoznajemo kao Jaganjca Božjega, kao onoga koji je život svoj dao za nas, kao onoga koji nas je svojom prolivenom krvlju spasio od uništenja, od propasti. Možda zato jer ne činimo sve što možemo, ne otkrivamo te kao blagoslov i kao spasenje. Srce kao da nam je još uvijek zatvoreno za svu svjetlost i snagu kojom želiš obasjati naš život svojim otkupljenjem.

Isuse, što nam je činiti? Kršteni smo tvojim krštenjem. To je krštenje Duhom. Ivan govori i o krštenju ognjem. Je li zaista u nama, po tvojoj milosti, spaljeno sve što ne pripada tvojem svijetu, što ne pripada kraljevstvu Božjem? Katkad se bojimo tog ognja kojim krstiš. Međutim, snagom tvoje Riječi na djelu je tvoj Duh Sveti kojim si ti sam bio pomazan i po kojem si ostvarivao svoja spasiteljska djela i svoje poslanje. To je sila Duha Svetoga koji se pojavio nad apostolima na Duhove u obliku ognjenih jezika, kao oganj, oganj ljubavi, oganj kojim ti, Isuse, izgaraš za sve nas.

Dođi, Gospodine Isuse, i spali tim ognjem sve što je u nama ustajalo. Nismo dostojni odriješiti remenje na tvojoj obući, Isuse! Još puno manje nego tvoj sluga Ivan. Ali, pouzdajemo se u snagu tvoje milosti, u silu kojom si nas obdario u trenutku krštenja. Vjerujem da snaga toga sakramenta i danas djeluje u našim dubinama i da je potrebno već ovog došašća otvoriti se toj milosti koja je duboko pohranjena u našoj duši. Dođi, Isuse, i spasi nas!

fra Zvjezdan