SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

KRALJEVSTVO LJUBAVI OBJAVLJENO MALENIMA

Isuse, ljeto je i vrijeme za godišnje odmore. A ti zoveš da se u tebi i s tobom odmorimo. Oprosti kad pomislimo da se ljeti možemo i od tebe odmoriti i kad zaboravimo na urednost molitve i svete mise. Ti uporno zoveš: “Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti!” Dolazimo k tebi, Gospodine Isuse, da nas odmoriš i prihvatiš. Samo je u tebi mir, samo je u tebi odmor duše i tijela.

Umor je sastavni dio našeg života. Brzo nas svlada umor u međuljudskim odnosima, u razočaranjima s ljudima, zbog nerazumijevanja i neprihvaćanja. Izliječi nas, Isuse, od te muke i odmori nas da bismo bili sposobni otvoriti se ljudima oko nas i da se ne umorimo čineći dobro. Umorni smo i zbog nas samih. Razočarani smo zbog neuspjeha, zbog neostvarenih odluka. Puni smo muke i jada zbog ponovljenih slabosti. Sve nas to muči i opterećuje. Umorni smo, Isuse, i od nas samih. Dolazimo ti da i tu napraviš reda, da nas odmoriš kako bismo mogli prihvatiti sami sebe, kako bismo mogli prihvatiti svoj život, svoje ograničenosti, svoje slabosti i činiti tvoju volju u okviru onoga što mi možemo. Obnovi nas i odmori nas, Isuse, da krenemo opet u život s novim poletom i radošću.

Umorni smo, Isuse, od tereta života naših dana. Umorni smo jer neprestano slušamo loše vijesti, jer čitamo o ljudskim tragedijama i katastrofama, jer nas pune političkim napetostima, jer čujemo oko sebe klevete i ogovaranja. Umorni smo zbog neprestane skrbi za sutra, zbog brige za radno mjesto. Umorni smo, Isuse, od škole i ispita, od upisa i prijavnih uvjeta. Tvoj poziv nam je kao melem na ranu. Da, Isuse, doći k tebi znači naći odmor i mir.

Ne znam, Isuse, kako ćeš ti sve to riješiti. Često mislim da si i ti kriv za mnogo toga. Neke mi stvari izgledaju nepremostivima. Ali, govoriš da je to Bog sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Želim jednostavno prihvatiti tvoj zov, želim jednostavno vjerovati i povjerovati. Želim se osloniti na tvoju riječ i na tvoje obećanje. Ako to ti kažeš, Isuse, to onda tako mora biti. Zoveš k sebi, jer si krotka i ponizna srca. Zoveš jer imaš srce, jer možeš svakoga razumjeti. Zoveš k sebi jer znaš čuti svakoga, jer u svom umoru ne misliš na sebe, nego na druge, na nas. Sam si, Isuse, često bio umoran, a nisi imao kamo glavu nasloniti, nisi imao mjesta gdje bi se sakrio i odmorio. Tek po noći znao si potražiti Oca i u molitvi i osami odmoriti svoju dušu. Nauči nas, Isuse, odmarati se u tebi, s tobom. Nauči nas, Isuse, kako doći k tebi, kako se rasteretiti svakog tereta u tebi koji si došao da na sebe uzmeš sve naše boli i patnje.

fra Zvjezdan

VIŠE ĆEMO VOLJETI LJUDE AKO NAJVIŠE VOLIMO ISUSA

Gospodine, tko je tebe dostojan? Čini mi se da je za sve nas najistinitija molitva ona prije pričesti: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, ali reci samo riječ i ozdravit će duša moja!” Čini mi se da je na ovoj zemlji nemoguće biti dostojan tebe, a posebno je nemoguće biti dostojan tvoga dara, sakramenta tvoje ljubavi, tvoga predanog tijela i prolivene krvi. Zaista, nisam dostojan, ali te neizrecivo trebam!

A tek kad čitam ovo evanđelje danas, Isuse, vidim koliko ima razloga da se prepoznam nedostojnim tebe. Nabrajaš osobe koje su po naravi bliske svakom ljudskom biću: otac, majka, sin, kćer… Želiš da se prepoznam i usporedim u svjetlu te naravne ljubavi i pripadnosti. Ti, Isuse, želiš biti ispred svih ljudi, na prvom mjestu po čistoj ljubavi, po životnom opredjeljenju, po predanju. Znam da te ne ljubim dovoljno. Osjećam također da te ne ljubim onako konkretno i jasno kako to činim u odnosu prema meni dragim osobama, mojim bližnjima. U usporedbi s takvom konkretnom ljubavlju imam osjećaj da si ti, Isuse, katkada jako daleko od mene. Zapravo, da sam ti ja jako daleko.

Ti želiš da te ljubim više. Više od svih drugih ljudi, više od svih drugih stvari, više od svega na svijetu, više i od samog života. Zapravo ti, Isuse, želiš da mi ti budeš sve, da budeš moj život. Tako si i Šimuna Petra pitao: “Ljubiš li me više?” Moram priznati, Isuse, da mi ti nisi na prvom mjestu, da ima osoba koje više “obožavam” nego tebe, da o nekim ljudima katkada više ovisim nego o tebi. Moram ti priznati, Isuse, da mnoge stvari više želim, o mnogočemu više sanjam i maštam, nego o tebi. Mnogo toga mi je više na srcu nego ti. Želim živjeti, želim imati sve, želim uživati život, a često to činim bez tebe, katkada i protiv tebe, žrtvujući pritom i svoj odnos prema tebi. Ne shvaćam uvijek, Isuse, svu važnost i jasnoću tvoje zahtjevne riječi: “Ako tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga naći!”

Isuse, nisam tebe dostojan. Ali te trebam, trebam te kao gladan kruha, žedan kapi vode, prozebao sunca. Trebam te, Isuse, jer bez tebe zaista nema života. Nisam dostojan i ne znam kad ću biti, ali ti si, Isuse, u svojoj dobroti htio prihvatiti malenost ove naše ljudske naravi; molim te da sada prihvatiš i nedostojnost ovog mojeg bića, mojeg tijela, moje duše. I dođi, Isuse, pod krov moj pa će ozdraviti moje biće, ozdravit će moja duša! Gospodine, nisam dostojan, ali dođi! Želim da osjetim da si mi ti i otac i majka, brat i sestra i sve na svijetu. I vjerujem ti, Isuse, da ću svoje najbliže istinski voljeti tek kad ti budeš na prvom mjestu. U tebi i po tebi moći ću nesebično ljubiti i njih.

fra Zvjezdan

BOJTE SE ZA DUŠU, NE ZA TIJELO

Bilo bi dobro, kad bismo riječi današnjeg evanđelja primijenili na svoj život. Riječ koja se tri puta ponavlja u današnjem tekstu je: “Ne bojte se!” Osluškujmo Isusa kako tu istu riječ u našim okolnostima sada primjenjuje na nas.

“Ne bojte se ljudi! Previše ste ovisni o onome što će ljudi reći, što ljudi misle i očekuju od vas. Bojite se njihovih kritika i reakcija. Strepite pred javnošću kao da je ona nezabludiva i sveznajuća. Ne bojte se ljudi. Nisu oni mjerodavni za sve. Nisam li vam ja dao riječ života? Okrenite se prema meni i istražujte ono što će se meni sviđati, što odgovara mojoj riječi. Budite hrabriji kad treba založiti se za ono što je Božje. To je vrlo često u suprotnosti s onim što žele ljudi, što očekuje svijet oko vas. Ne bojte se onih koji vam mogu nauditi tijelu. Kao da je glavni izvor straha i panike među vama ljudima upravo mogućnost da vam netko ne naudi, da vam se ne ugrozi radno mjesto, da vam netko ne umanji zasluženu plaću. Bojite se da ne ispadnete pred svijetom smiješni, da vas ne proglase nazadnim. Bojite se onih koji vam mogu nauditi dobru glasu, vašem zdravlju i materijalnim interesima. Nažalost, ne bojite se toliko mogućnosti da izgubite poštenje, nevinost, istinoljubivost.

Ne borite se radikalno protiv laži, zablude, zavodljivosti ovoga svijeta. Kao da se ne bojite za svoju dušu, za čisto srce, za vjeru. Kao da vam je konkretnije prisutna materijalna sigurnost nego li vječni život i stanje milosti. Ponovno vas zovem: Bojte se onih koji vam žele naškoditi duši; bojte se onih koji vas žele uvući u mrežu nemorala i laži. Bojte se onih koji vam pune srce bestidnim programima. Bojte se onih koji vam žele otupjeti potrebu za molitvom, čežnju za nedjeljnom euharistijom i za svetošću dana Gospodnjega. U takvim nastupima je i đavao prisutan, neprijatelj čovjeku od početka, otac laži i ubojica ljudi. Bojte se onih koji vam žele uništiti istinski život i uvući vas u prokletstvo grijeha i zla.

Za sve drugo: ne bojte se! Imate na nebu Oca. On se brine za vas. Ništa vam se ne može dogoditi bez njegove volje. Vjerujte u njegove planove ljubavi s vama i sačuvajte mir srca i duše. Njemu ste dragocjeniji od svakog drugog stvorenja koje je stvorio.

A u svijetu u kojem živite ne bojte se. Ja sam pobijedio svijet. Ja se nisam bojao mišljenja ljudi. Da sam se bojao ne bih ništa učinio. Činio sam sve u svjetlu ljubavi i poslušnosti. Otac je stalno bio sa mnom. Najvažnije mi je bilo ostvariti njegovu volju. Bojao sam se jedino da ne povrijedim njegovu neizrecivu ljubav.”

fra Zvjezdan

Kao priprema za blagdan sv. Antuna Padovanskog, u našoj franjevačkoj crkvi u Zemunu se već decenijama obavlja pobožnost Trinaest utoraka. Ove godine smo, u okviru tih trinaest utoraka, poslednja tri posebno svečano obeležili. Imali smo goste koji su predvodili sv. mise i prigodnim propovedima doprineli svečanijoj pripravi proslave ovog blagdana. Svetu misu i propoved, 23. 5.  imao je fra Franjo Ninić, župni vikar u Tuzli (Franjevački samostan i župa sv. Petra i Pavla). Tog jedanaestog utorka istovremeno smo proslavili i imendan našeg pater Željka. Naš hor se potrudio da svojim pevanjem čestita imendan našem patru. Nakon mise usledila je zajednička večera uz obavezni smeh, šale i pesmu. Članica naše zajednice prof. Marijana je napisala duhovite stihove koji su govorili o našem patru a koje smo otpevali sa velikim zadovoljstvom! Sledećeg, dvansestog utorka, sv. misu je predvodio fra Sandro Tomašević iz Sigeta (Novi Zagreb) a trinaesti utorak gost nam je bio, nama već poznat i drag, fra Franjo Tomašević iz Iloka.

Uoči samog blagdana sv. Antuna imali smo trodnevnicu u okviru koje smo, osim duhovnog, imali i kulturna događanja. Prvog dana trodnevnice misu je predvodio vlč. Darko Rac iz Bačinaca, nakon mise  na programu je bio koncert duhovne muzike – Duo Orion. Izvođači su bili prof. Megumi Tešima Kàlmàn – violina i prof. Ljiljana Arsenović – klavir a kao gost Vlastimir Laki Dabović, tenor. Koncert je bio vrlo uspešan i odlično primljen od strane publike. Voditelj programa bila je prof. Marijana Ajzenkol čiji su odlični i vrlo interesantni komentari učinili koncert još uspešnijim. 

Drugog dana, nedelja 11. 6. na programu je bila monodrama ”Bosanska kraljica” u izvođenju glumice Ivane Milosavljević iz Tuzle, članice “Teatar Kabarea” iz Tuzle. Oba ova kulturna događaja bila su izvanredno posećena.

Trećeg dana je nakon svete mise bilo klanjanje koje je vodio, kao i sv. misu, fra Anto Barišić

Sam blagdan sv. Antuna proslavili smo misama: u 7,30h predvodio je vlč. Aleksandar Ninković, u 9h fra Anto Barišić, u 11h vlč. Marko Kljajić, župnik Surčina, i naveče sveČanu sv. misu u 18h,  predvodio je zemunski župnik i dekan vlč. Jozo Duspara. Po završetku svečane mise usledio je blagoslov dece i ljiljana. Sve ove dane velika pomoć u sviranju, pevanju kod sv. misa, nam je bio naš dragi Zlatko iz Tuzle, koji je svojom vedrinom a pre svega znanjem, dao veliki doprinos!

Već tradicionalno, blagdan sv. Antuna okuplja vernike svih konfesija, tada smo svi jedno u molitvama dragom svecu da nas zagovara kod našeg nebeskog Oca. Nakon sv. mise u 18h svi vernici su pozvani na agape u našu samostansku baštu, gde ih je dočekalo ugodno iznenađenje – tamburaši. Sveti Antun, i danas, okuplja ljude svih konfesija, svih nacija i dokazuje kako je moguće okupiti sve različitosti kad se to čini u ime našeg Stvoritelja.

Marija Galun

napomena: Foto priča o Danima sv. Antuna  je u meniju foto

BEZ ISUSA SMO KAO OVCE BEZ PASTIRA

Gospodine Isuse! Hvala ti za sve što činiš kao Dobri pastir svojih ovaca u tijeku svoga zemaljskog života. Hvala ti što si imao sućuti, pažnje i neizrecivo puno ljubavi prema svojima i dao si život svoj za one koje ti je Otac povjerio.

Hvala ti, Isuse, što nisi mogao ostati ravnodušan prema svim potrebama svojih učenika i naroda koji je oko tebe stajao. Ipak, Isuse, danas ti na osobit način želimo reći hvala što si svoju blagoslovljenu prisutnost htio produžiti u vrijeme i prostor, i to ne samo u nedohvatljivoj tajni svoje proslavljene uskrsne novosti, nego u novosti svoje ljubavi kojom se i danas nama daješ u opipljivim i vidljivim znakovima s garancijom da si ti iza svakog tog znaka i da se ti kriješ u svakom tom znaku.

Zato ti, Isuse, danas zahvaljujemo na kruhu i vinu i na svakom kruhu i vinu naših oltara. To je hrana za mnoštvo, za narod, za one koji su tvoji, nad kojima si se ti jednom zauvijek sažalio i ostavio si svojoj Crkvi taj dragocjeni dar da njime raspolaže u sve dane do svršetka svijeta. Hvala ti na znaku vode, kojim i danas pereš ljude i na taj ih način preobražavaš u djecu nebeskog Oca, u članove tvoje Crkve, čiste od istočnog grijeha i sposobne da na sebi nose pečat tvoga Duha. Hvala ti na svemu tome, Isuse, koji si želio svojoj Crkvi ostaviti takve znakove svoje prisutnosti.

Ipak, Gospodine Isuse, na osobit ti način danas želimo zahvaliti na daru svetog reda, na pastirima Crkve, na svećenicima i službenicima tvoga naroda. Hvala ti što si u krhku posudu ljudskog bića sakrio tajnu svoje neizrecive ljubavi. Hvala ti, Isuse, što si se usudio svoju dobrotu sakriti i otkrivati kroz znak ljudske osobe, kroz lik svećenika, čovjeka, pomazanika, izabranika duše tvoje, brata i suputnika ljudi. Hvala ti, Isuse, što si se usudio u osobu slabog ljudskog bića staviti sebe, jer si povjerio čovjeku neizrecive tajne svojih sakramenata. Čovjek po tom sakramentu smije raspolagati neizrecivim darovima i drugima ih dijeliti. Hvala ti, Isuse, na pastirima Crkve, koji to mogu i smiju biti samo zato, jer si im ti, Dobri pastiru, dao punomoć i snagu za tu službu u tvome narodu i jer si ti imao dovoljno povjerenja u svakog nositelja te neizrecive vlasti i službe.

Molimo te, Isuse, za sve svećenike, za župnike i ispovjednike, za djelitelje tvojih tajni i predvoditelje euharistijskih slavlja, za sve pastire tvoje Crkve. Osobito budi bliz svojom ljubavlju ovogodišnjim mladomisnicima koji će zakoračiti u život samoprijegornog darivanja i ljubavi. Daj da tvoji službenici jednako rasipno i velikodušno daju, kao što si i ti činio u svojem zemaljskom životu. I neka te u njima i kroz njih mnogi otkriju u svojoj sredini.

fra Zvjezdan

Sv. Antun Padovanski (1195.-1231.), „svetac svega svijeta“ bio je suvremenik sv. Franje, u čiju je zajednicu Manje braće ušao. Osobite su mu značajke: bio je samozatajan, a kad je otkriven postao je poznat kao veliki teolog i propovjednik. Dapače, činio je čudesa, osobito obraćajući nevjernike, te je zbog te sposobnosti da preobrati krivovjerce i nevjernike prozvan „maljem heretika“. Što to znači „malj heretika“ i što nama govori to Antunovo svojstvo danas?

U ono doba širila su se manihejska krivovjerja pod raznim imenima Valdenza, Albigenza, Patarena, Katara. Svetu i oduševljenu riječ sv. Antuna pratio je Gospodin izvanrednim znakovima, rijetkim čudesima. Sjeverna Italija i južna Francuska bile su polje svečeva djelovanja. Na tisuće bi se zgrnulo oko njegove propovjedaonice, tako te je često pod vedrim nebom naviještao riječ Božju. Bezbroj ih je obratio što u propovijedi, što u ispovjedaonici, što u razgovoru.

Očito je žar kojim je propovijedao protiv krivovjeraca te uspjeh koji je polučio obrativši čitava mnoštva na pravu vjeru bio razlog zašto je dobio taj nadimak „malj heretika“.

Zanimljivo je razmotriti što znači riječ „hereza“. Mi to danas prevodimo kao krivovjerje ili kriva vjera, no u izvornom grčkom jeziku riječ „hairesis“ znači „izbor“. Očito se taj termin ustalio za krivovjerje zato što su kršćani smatrali da je put heretika – krivi izbor, a mi smo pozvani učiniti i neprestano činiti u životu pravi izbor, odnosno prave izbore. Tu dakako ne mislimo na političke izbore, premda su i oni važni za naš kršćanski autentični život, nego mi ovdje prvenstveno mislimo na izbor koji je svaki dan pred nama, jer nas život stavlja pred različite dileme i od nas se traži da znamo izabrati pravi put. Izabrati nekada nije lako, kad nam se kao privid nudi dobro što je zapravo zlo. Ipak, da bi se izbor mogao smatrati dobrim za nas vjernike uvijek je pravi i jedini kriterij – Isus Krist!

Tko izabere Isusa, taj je sigurno učinio pravi izbor za svoj život, a tko ga odbaci, sigurno je učinio krivi izbor. Uskrsnuli Gospodin neprestano nas poziva da se opredijelimo za pravi izbor, da izaberemo njega i time svoj vječni život, život uskrsnuća. Kad ovih uskrsnih dana slušamo evanđeoske izvještaje koji nam govore kako su žene i apostoli susretali Uskrsnulog Gospodina, nameće nam se sama od sebe tema izbora. Krist uskrsnuli izabrao je poslije svoje pobjede nad smrću svoje prijatelje kojima se ukazao; on nije pošao uvjeravati svoje neprijatelje da je živ, nije otišao ni Herodu ni Pilatu ni velikim židovskim svećenicima, nego Petru, Ivanu, Mariji Magdaleni, apostolima i svojim učenicima. Njih on uvjerava o novosti života koju je započeo svojim uskrsnućem. Ali ne samo da je on izabrao njih, nego on ih zove i da oni izaberu njega: zove Tomu da dotakne njegove rane, zove Petra da triput ispovijedi svoju ljubav prema njemu – da iskupi tako trostruko zatajenje, on sam poučava svoje učenike koji se žele razbježati, kad im se pridružuje na putu u Emaus, on naslovljuje svoje učenike riječju „dječice“. Isus šalje apostole da propovijedaju, ali prije oni trebaju potvrditi svoj životni izbor za njega, nakon njegova uzašašća oni su pozvani na molitvu s Marijom, da ustraju u iščekivanju obećanog Duha Branitelja, da bi tako osposobljeni bili kadri naviještati njegovo Evanđelje.

Takav je upravo bio sv. Antun. Iz te odgovornosti za druge, za svoje bližnje, on nije štedio ni sebe ni njih, nastupao je odlučno i s puno žara pobijajući laži i obrazlažući istinu, nudeći spasenje svima koji su spremni poći za Gospodinom. Papa Pio XII. proglasio ga je stoga „naučiteljem Crkve“.

Kad se mi danas pitamo, kako postupiti s onima koji izvrću istinu, kako se postaviti prema onima koji ne žele čuti ni Boga ni čovjeka, tada smo stvarno u muci je li potrebno upotrijebiti sve sile ili taktizirati, je li bolje biti izravan ili diplomata pa govoriti u rukavicama. Očito sv. Antun je u tome primjer da se treba reći istina, i to otvoreno, pa čak i ako se netko osjeti prozvan, ali kada se istina Evanđelja govori otvoreno, ona se mora uvijek iznositi s ljubavlju, sa željom da se drugima služi i pomaže, a ne da ih se ponizuje niti im se čini bilo kakvo nasilje.

A o tome kako se živi vjera u Krista svjedoče nam riječi samog svetog Antuna koji kaže: „Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka progovore djela. Prepuni smo riječima, prazni djelima. Stoga nas stiže prokletstvo Gospodnje koji prokle smokvu na kojoj ne nađe ploda, nego samo lišća. ‘Zakon je propovjedniku’, veli sv. Grgur, ‘da ono što propovijeda provodi u djelo’.

Molimo sv. Antuna da ostvarimo to zajedništvo s Kristom, da najprije izaberemo Krista i da ostanemo vjerni tom izboru čitav svoj život, da se hrabro zalažemo za istinu utemeljenu na vjeri da se hranimo poput sv. Antuna Kristom, kruhom živim i istinskim. Amen.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački