SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

BOG PRAŠTA BEZ MJERE

Gospodine, koliko puta…..?
– koliko puta da oprostim bratu svome ako se ogriješi o mene?
– koliko puta prijeći preko neki riječi koje pogađaju i bole?
– koliko puta zaboraviti na djela koja još i danas peku jer su očita nepravda?
– koliko puta, Gospodine, reći čovjeku kraj sebe: opraštam ti?
– koliko puta smijem ispasti lud, biti izigran, biti ismijan?
– Gospodine, koliko puta i kako dugo takve ljude smatrati braćom?
– da li dva puta, tri puta, možda čak i do sedam puta?
Zar to nije dosta? Sedam puta dnevno, u istom danu; zar to nije hrabrost oproštenja? Zar nema i opraštanje svojih granica, Gospodine, a onda isto tako i svojih pedagoških zakona? Ako se tako olako dijeli oproštenje zar će se itko popraviti? Nastavit će činiti zlo, vrijeđati ljude oko sebe, jer prašta se tako lako i tako jednostavno!
Ti me iznenađuješ, Gospodine! Govoriš o brojci koja nadilazi svačiju hrabrost. Ona obeshrabruje i onoga koji se može ogriješiti o mene, jer ne može stići da me u jednom danu povrijedi sedamdeset puta sedam. To je više i od smjelosti grijeha i uvrede. Zar mi time možda želiš reći da je milosrđe i oproštenje jače od uvrede i grijeha? Nije li to govor kako je veća snaga skrivena u praštanju i ljubavi nego u podlosti i nepravdi? Ne govori li mi to o neizrecivoj snazi koja se krije u praštanju? Zato praštanje mora biti iznad svake mogućnosti ljudskog grijeha.
Možda mi zapravo time želiš reći, da je to samo tebi, samo Bogu moguće. Jer, čovjek takvog iskustva nema. Ali Bog ima. I moram se zamisliti, Gospodine. Koliko puta si ti meni oprostio? Koliko puta sam bio potreban tvoje riječi oproštenja, tvojeg milosrđa? Nije li moja najčešća molitva zapravo kajanje i molba za smilovanjem? Da, Gospodine, trebao sam te tako često i trebat ću te opet kao onoga koji mi prašta moje grijehe, moje opetovane grijehe, moje uvijek iste slabosti. I neprestano ti dolazim s jednom te istom molbom: o p r o s t i ! Da, Gospodine, oprosti mi. Opraštaj mi često, opraštaj mi i više puta dnevno. Mislim da se ovo neizrecivo praštanje izrečeno u brojci sedamdeset puta sedam odnosi zapravo jedino na odnos između tebe i mene! Oprosti mi i danas i svakog dana iznova. Oprosti mi za cijeli život bez garancije da te možda opet neću uvrijediti. Ne želim, Gospodine, ali ti jedini znaš kako sam sazdan. Hvala ti!
fra Zvjezdan

BRATSKA OPOMENA

Gospodine, hvala ti za ohrabrenje i ljubav. Ohrabruje me tvoje obećanje da ćeš biti uvijek s nama, da ćeš zasigurno biti prisutan gdje su samo dvojica sabrana u tvoje ime. Gdje se nađu dvije osobe i osjećaju se međusobno kao braća u tvoje ime, tu si i ti, Isuse, prisutan, tu si i ti kao treći brat. Ta sigurnost tvoje prisutnosti je divan blagoslov svake molitve. Ti sigurno nećeš nikada zakazati. Ti si vjeran svojoj riječi. Prisutan si i pun ljubavi u svakom zajedništvu tvojih učenika, vjernika.

Hvala ti, Isuse, što na taj način pokazuješ da si i meni brat i da si mi blizu. Osjećam na osobit način da si mi ti prvi i najbliži brat. Želim od tebe čuti ono što preporučaš svakom bratskom zajedništvu: opomena i spasenje. Snažno doživljavam tebe, Isuse, kao brata koji me opominje svaki puta kad se barem malo saberem na molitvu, kad smireno za koji trenutak stanem pred tebe. Odmah dolaziš, hrabriš, opominješ, tješiš, spasavaš. Takav si ti, Isuse, dobri brate, koji želiš steći svakoga od nas, koji želiš da se svi mi spasimo, da nitko ne propadne. Hvala ti, Isuse, za tu i takvu tvoju ljubav.

Da, ja sam taj brat koji često pogriješi. Hvala ti što me koriš i upozoravaš nasamo, u četiri oka. Hvala ti što to strpljivo radiš želeći da toliko toga ostane tajna između mene i tebe. Hvala ti na svoj tvojoj obazrivosti i dobroti. Da, Isuse, ja sam taj brat koji tako često zna pogriješiti. Zapravo, divim ti se, Isuse, što me poslije mnogih negativnih iskustava mojih padova još uvijek smatraš bratom, da me još uvijek takvim priznaješ i prihvaćaš. Nosim, Isuse, u sebi duboko iskustvo tvoje strpljivosti, milosrđa i dobrote. Hvala ti. Molim te, Isuse, daj mi milost da mogu na sličan način i ja biti brat svima oko sebe. Ne dopusti da netko kraj mene, zbog očitovane slabosti, prestane meni biti brat. Ne dopusti da nekoga isključim iz svoga srca zbog njegova grijeha ili pada. Daj mi ustrajnu i strpljivu ljubav kojom ću znati svakom čovjeku oko sebe pokazati da mi je brat, da mi je sestra. Ne daj da krivim postupkom mnogima zatvorima vrata dobrote i milosrđa.

Zato, Isuse, oslobodi mene, oslobodi sve nas od ogovaranja i klevetanja, od lažnih i uvredljivih jezika, od nestrpljivosti i tvrdoće srca. Oslobodi nas, Isuse, od osuđivanja i odbacivanja. Ne dopusti da ja ikoga osudim, da ikoga odbacim. Daj mi milost da znam takve slučajeve prepustiti Crkvi. A meni daj ljubav i strpljivost da zbog toga što sam obilno iskusio snagu tvojeg milosrđa svakom bratu znam iskazati milosrđe. Daj, Isuse, da težim za tim da brata steknem, a ne da ga izgubim. Neka mi spasenje mog brata bude neprestano pred očima, najviše na srcu.

fra Zvjezdan

Nakon što se pod misom čitalo današnje evanđelje, rodoslovlje Isusa Krista, jedna žena šapne drugoj koja je sjedila u klupi do nje:”Blažena vremena kad su muškarci rađali!”

Kad čujete rodoslovlje sigurno razmišljate kakva su to čudna imena, ili pak razmišljate da sljedećem djetetu nadjenete jedno od tih imena. U svakom slučaju, kao da nemaju neko osobito značenje – samo puko nabrajanje imena. Oni koji malo bolje poznaju stari zavjet ili koji su ga pročitali, neka imena svakako ostavljaju odjek u našim ušima. No ostaje pitanje, koji je smisao ovog rodoslovlja i zašto ga Matej, a i Luka spominju u svom evanđelju. Kako bi došli do odgovora potrebno je analizirati ova imena. Ono što ovo rodoslovlje čini drugačijim od tipičnih rodoslovlja tog vremena jest spomen 5 žena. Za ono vrijeme, znamo da žene nisu bile važne što se tiče nasljedstva i prenošenja obiteljskog imena. U patrijarhalnom društvu onog vremena, a i danas su uvriježene neke značajke patrijarhalnog društva, muškarci su ti koji su se računali, a žene su uvijek bile negdje po strani. Kao da nisu bile važne. Kao da je Abraham mogao podići obećano potomstvo bez Sare, ili Adam bez Eve ili bilo koji drugi patrijarh bez svoje žene.

Zbog toga nam ovo rodoslovlje otvara novu perspektivu. Razbija šablone i uvriježene standarde i uvodi nešto novo. I upravo su žene u ovom rodoslovlju ono što otkriva bit Isusove poruke i cijele povijesti spasenja. Prve četri žene spomenute u rodoslovlju su ili poganke (za židove nečiste i u nemogućnosti spasenja) ili pak života sumnjiva morala, dakle žene koje su zbog svoga načina života u nemogućnosti spasenja. Tamara je počinila incest, Rahaba je bila prostitutka, a Batšeba preljubnica. Na kraju kao kruna dolazi Marija po kojoj upravo dolazi spasenje, svjetlost svijeta, radosna vijest, izlazak iz tame i ropstva grijeha.

Matej evanđelista nam po ovom rodoslovlju (koje nije povijesno ispravno) želi reći da Bog nikoga ne isključuje iz svojega plana spasenja. Da Isus itekako želi sa svima biti povezan – sa najvećim grešnicima kao i sa najvećim svecima. Svatko se može naći u Isusovom rodoslovlju. Budući da je Bog predvidio da čak i grešnici budu u krvnom srodstvu s njegovim sinom Isusom, koliko li je uzvišenije i dragocjenije duhovno srodstvo s Isusom, onih koji prihvaćaju Isusa i koji žele biti povezani s Isusom. Zato ne smijemo nikoga osuđivati, ni odbacivati jer nikada ne možemo znati koji je plan našega Gospodina s tom osobom. Kao što su zasigurno mnogi osuđivali i ove grešnike iz rodoslovlja Isusova, a nisu ni slutili da će iz njihova korjena izići spas cijelome svijetu.

No, budući da danas slavimo Marijin rođendan, posvetit ćemo se njenom životu. Kako ćemo to učiniti kada nemamo ni jednu službenu biografiju Isusove majke? Kada se njeno Ime spominje samo nekoliko puta u evanđeljima. I kada se spominje u evanđeljima, to je uvijek u odnosu prema njenom sinu Isusu. Ni jednom se ne spominje zasebno ili kao glavni lik evanđelja, uvijek u sjeni njezinog sina Isusa. Njezin život se miješa i polako nestaje u životu Isusovu. Njezin život je život skrovitosti i život koji se potpuno preobrazio u život Isusa Krista.

Zato je današnji blagdan poziv da živimo po primjeru Marijinu. Da budemo nasljedovatelji Kristovu na takav način da se i naš život jednostavno izgubi u životu Kristovu. Da s Kristom postanemo jedno. Da zajedno sa sv. Pavlom možemo reći – ne živim više ja, nego Krist živi u meni. To je onaj životni put poniznosti i služenja na koji smo pozvani primjerom Isusovim, ali i primjerom njegove  i naše majke Marije. Neka nam Marija koja je sama za sebe rekla da je službenica Božja, a bila je i službenica ljudi bude primjer i uzor u našem okruženju u kojem služenje, strpljivost, poniznost i blagost nemaju nikakve vrijednosti. Gdje vlada zakon jačega i gdje se probijaju oni sa širim ramenima; gdje se čovjeka cijeni i poštuje po titulama koje ima, a ne po poštenju i iskrenosti – neka nam Marijin primjer služenja Bogu i drugima bude orijentir na putu koji vodi k spasenju.

fra Petar Horvat

SIN ČOVJEČJI TREBA TRPJETI

Dobri Isuse, došao si kao Spasitelj svijeta. Došao si otkupiti svijet od zla, izbaviti ljude od nevolje. A opet na ovom svijetu ima toliko neprilika, toliko patnje, tolika zla i nakon tvog djela otkupljenja. Ljudi još uvijek trpe, nevini stradaju, događaju se nesreće. Neprestano o tome čitamo u crnim kronikama naših glasila. Sve je to neshvatljivo. Zašto, Isuse? Zašto još uvijek toliko zla i patnje, toliko križeva i muka? Što ne valja? Što bi trebalo promijeniti da se svijet okrene na dobro. U čemu se sastoji tvoje djelo spasenja?

Ništa me ne iznenađuje, moj Isuse, reakcija svetoga Petra kad si govorio o svom hodu u Jeruzalem. Rekao si da će te tamo uhvatiti, osuditi, pogrditi, da će te ubiti i treći ćeš dan uskrsnuti. Izgleda da Petar nije svojim razmišljanjem niti došao do tog uskrsnuća jer mu se sve smračilo na pomisao da će te uhvatiti i ubiti. Tebi, Isuse, to se ne smije dogoditi. Ako se to s tobom dogodi, što će tek biti s nama? Što mi možemo očekivati od ovoga svijeta, ako su tebe, izvor svakog dobra, lišili života, raspeli na križ. Što mi možemo očekivati od ljudske pravde, ako su tebe ljudi tako nepravedno osudili i smaknuli?

Zašto sve to, Isuse? Što o svemu misliti? Želim biti tvoj učenik, a bojim se križa, ne shvaćam ga, otimam se njegovu doticaju. Želim biti tvoj učenik, Isuse, a svakog dana zakažem. Ti tražiš vjeru svakog dana, tražiš svakodnevno ustrajno i vjerno nošenje križa. Da, vjerujem da si nas došao spasiti, ali spasiti od besmisla, spasiti od neprihvaćanja i od očaja, spasiti od nevjere i mržnje. Došao si nas spasiti od naše vlastite zatvorenosti u vrtlogu naše gluposti i sebičnosti. Došao si nam pomoći nositi križ, kako ne bismo nikome svaljivali na leđa veći križ ili svoje muke. Došao si otkupiti svijet u našem srcu u nama samima, kako bi na svijetu bilo sve više ljubavi. Došao si kao Spasitelj, ali na svoj način, a ne kako bismo to mi htjeli.

Zato nas otkupi, Isuse, od nekog neljudskog spasenja, od nekog magijskog, scientističkog ili alkemijskog spasenja, od neke želje da spasenje shvaćamo isključivo u rješenju vlastitih problema i poteškoća. Daj nam, Isuse, shvatiti da je spasenje u tebi, da si ti Spasitelj, da je naš život i naša sreća upravo u tome da krenemo za tobom. I da nema pod nebom drugog spasenja niti drugog Spasitelja. Otkloni od nas svako površno spasenje, pa makar ono donosilo i olakšanje tijela. Ti jedini želiš da nas tvoje djelo spasenja zahvati čitave: duh, dušu i tijelo! Neka se na nama, Isuse, dogodi tvoje spasenje!

fra Zvjezdan

TKO JE ISUS ZA TEBE?

Isuse, ljudi i danas puno govore o tebi. Još uvijek te mnogi ne poznaju, ili misle da te poznaju. Još uvijek si mnogima prisutan na bilo koji način. Doduše, čudni su ti ljudski komentari, i nije mi neobično što i tebe, Isuse, zanima što to ljudi govore o tebi. Mnogi te samo površno poznaju. Vide te na slikama ili na raspelima i vjeruju da si postojao, da si bio dobar i da si činio dobro. Mnogi ni ne slute da si ti u osobnoj vezi sa svakim čovjekom i da se svakoga od nas tiče tvoje raspeće, tvoja smrt na križu. Za mnoge si, Isuse, samo povijesna osoba koja je u svoje vrijeme živjela i stavila pečat ovoj epohi, i ništa više. Mnogima si, Isuse, još i manje od povijesne osobe, gotovo legenda, mit, doduše ljudima potreban, ali u određenim nestvarnim visinama.

Mnogi te zamišljaju, Isuse, kao čudotvorca. Baš te takvog i traže. Žele da i danas u svakoj ljudskoj potrebi i nevolji napraviš čudo. Katkada mi se čini, Isuse, da te za ništa drugo i ne trebaju. Dobar si za čudesno pomaganje. Fantastičan si im kad osjete da ih primjećuješ i da ih ne puštaš čekati. Divan si kad se ponašaš upravo onako kako to oni žele.

Neki te neće, Isuse. Ne poznaju te, ili te slabo poznaju pa te odbacuju. Gotovo da mi je teško zamisliti da te itko može odbaciti tko te istinski poznaje, ali nažalost često čujem da te ljudi odbacuju, da ti okreću leđa i da te psuju. Mnogi na tako ružan način govore o tebi!

A ti, Isuse, pitaš i mene, i Petra, i apostole i sve nas: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”

Ti si, Isuse, za mene:

Bog i čovjek, sin Boga živoga, sin Djevice Marije!

Ti si Spasitelj svijeta, rodio si se za mene, došao si na ovaj svijet radi mene! Ti si ljubav Očeva, poslušan njegovoj svetoj volji!

Ti si, Isuse, Put! Put si moga života. Ti i mene zoveš da te slijedim, da krenem za tobom. Ti me pozivaš da krenem u život onako kako si ti činio. Želiš me učiniti svojim učenikom.

Da, ti si, Isuse, onaj za kojim je vrijedno ići, komu je vrijedno povjeriti u ruke svoj vlastiti život. Ti si, Isuse, smisao mog života. U tebi nalazi smisao i moja patnja i moja radost. Ti si, Isuse, neizrecivo dobar, sama dobrota!

Isuse, ti si za mene sve!

fra Zvjezdan

GOSPODINE, POMOZI MI!

Isuse, povukao si se u krajeve izvan ljudske vreve. Tamo nema Židova, poganski je to kraj. Imaš i ti pravo, Isuse, da se malo odmoriš. Nakon mnogih dana i tjedana zauzete aktivnosti i rada za dobro ljudi, nakon mnogih susreta i razgovora, pošto si tolike ozdravio i pomogao im, dolaziš, Isuse, sa svojim učenicima u ovaj pusti kraj da se odmoriš. Ali, i tu te poznaju i čekaju. Žena viče za tobom. Silno je prestrašena, jer gleda svoje vlastito dijete kako se muči, a ne može joj pomoći. Baš si joj dobro došao, Isuse. Ispada kako ti nemaš pravo na svoj odmor, na svoju osamu. Ne možeš ostati nezapažen, po strani. Otišao si od Židova jer si mislio da pogani još nisu čuli za tebe i da će biti mira. Međutim, žena viče!

“Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov! Kći mi teško opsjednuta!” Baš te je Duh poslao, Gospodine. Upravo mi ti trebaš. Samo ti još možeš pomoći!

Međutim, ti šutiš i ne reagiraš. Zašto, Isuse? Znaš kako je velika potreba ove žene, a nema joj niotkuda pomoći. Isuse, smiluj joj se!

Prepoznajem se, Isuse, u ovoj ženi. Sličnih situacija ima u životu svakoga od nas. Ima poteškoća, ima teških problema u kojima čovjek ne vidi izlaza. Tada si ti, Isuse, tu da čuješ i pohrliš u pomoć. Sam si, Isuse, rekao da dođemo k tebi kad smo opterećeni. Sam si nas pozvao k sebi kad smo žedni ili gladni istinskog kruha života. Sam si se ponudio, Isuse, da budeš Spasitelj u svim našim poteškoćama.

Zadivila te ustrajna vjera ove žene. Vjera ju je spasila. Vjerom je izmolila ono što je tražila. Njezina kći je slobodna od zlog duha. Osjećam, Isuse, da je upravo ta vjera problem u dubinama naših duša. Nemamo uvijek one vjere koja bi nas ohrabrila da zavapimo k tebi, da se ustrajno održimo u svojim molitvama. Brzo kapituliramo pomišljajući da ti nije stalo do nas. Klonemo na putu. Često te ni ne primjećujemo u svojoj blizini. U ono vrijeme nisi mogao proći svijetom nezapažen, a sada te ostavljamo po strani, ne opažamo te i ni ne slutimo koliko si nam blizu!

Isuse, nauči nas primati od tebe i kruh sa stola i mrvice od stola. Nauči nas, Isuse, od tebe očekivati i jedno i drugo, jer i mrvica sa tvog stola dovoljna je da nahrani gladne čitavoga svijeta. Svu si svoju ljubav stavio u kruh i razlomio si ga da bude za sve dovoljno. Više nije nitko udaljen od tvoga stola, svatko ima pravo na tvoju ljubav, svatko ima pravo doći k tebi i nahraniti se kruhom života. Smiluj se, Gospodine, posebno onda kad nam je vjera u pitanju i ojači nam vjeru!

fra Zvjezdan