SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

Isus je učenicima oprao noge. To nam može postati izazovom i pozivom. To je gesta istinskog služenja i ljubavi. Pokušajmo osluškivati Isusa. Čujmo što je Isus time zapravo htio reći svojim učenicima:

“Slijedite me na putu milosrđa. To je onaj uski put predane ljubavi i služenja. U duhu ovoga svijeta i prema nagnućima vaše slabe ljudske naravi u sebi nosite sklonost da gospodarite nad drugima, da se potvrdite nasiljem i silom nad onima koji vam I izgledaju slabiji. Ne popuštajte takvim napastima. Ne potvrđujte vlastitu veličinu otkrivanjem slabosti drugih. To nije moj put.

Svijet je oko vas pun osjetljivih bića koja trebaju ljubav. Obogatio sam ovaj svijet ljudima u kojima bih želio da prepoznaš svoju braću i sestre. Želim da u svjetlu moje ljubavi osjetiš kako po toj milosti i drugi mogu po tebi postati dionici iste sreće, osjetiti isto dostojanstvo. Omogući to svakome. Ne gledaj na svoje bližnje kao na sluge svoje samovolje, kao na podložnike za svoje stepenice do časti i vlasti. Prepoznaj ih kao one kojima ćeš ti poslužiti za njihovu sreću. Svaki puta kada nekome poniznim služenjem omogućiš da osjeti sreću i smisao života, prodrijet ćeš dublje u tajnu božanskog života.

Sjeti se kako sam ja svojim učenicima oprao noge. Učinio sam to svjesno i iskreno. Bilo je to istinsko pranje nogu, a ne samo obred ni ceremonijal. Sagnuo sam se do njihovih nogu, omogućujući im time doživljaj istinske vrijednosti na temeljima moje poniznosti. Nisam htio da mi oni budu utrta staza do mog Oca, nego sam ja njima htio biti put kojim će doći do radosti Kraljevstva. Nije čudo da ih je to iznenadilo. Doživjeli su svojevrsni stres. jer su znali da je pranje nogu ropski posao. Ja sam im pokazao kako to može biti posao ljubavi i kako se i pranjem nogu može otkriti istinsko dostojanstvo čovjeka pozvana na služenje i ljubav. Sagnuo sam se pred njima dajući im time do znanja da mogu raspolagati mnome kao što gospodar raspolaže svojim slugama. Jasno sam im pokazao da im se potpuno predajem na raspolaganje.

Pođi i ti za mnom. Počni činiti isto. Oko tebe ima dovoljno nesretnih i žalosnih, ima najbližih koji su sami i osjećaju bol osamljenosti. Ima onih kojima nema tko pružiti čašu hladne vode. Ne gubi vrijeme na dokazivanje da si jadan i siromašan, da si prikraćen i ranjen. Povij rane onima koji su oko tebe ranjeni i daruj radost onima koji su oko tebe žalosni. Tako će se otkriti tajna Kraljevstva. Omogući na taj način svakome u svojoj blizini da osjeti vlastito ljudsko dostojanstvo. Neka te se nitko ne boji. Naprotiv, neka u susretu s tobom svatko osjeti da je ljubljen. Tako će onda osjetiti i ono najbitnije za svakoga čovjeka: da je ljubljeno dijete Božje.

I shvati: to više nije neko velikodušno davanje milostinje ljudima oko sebe. To je otkidanje od vlastitog bića, darivanje sebe. Tada to nalikuje na predanje kojim sam i ja učenicima oprao noge, na predanje po kojem sam vlastiti život žrtvovao za tebe.”

fra Zvjezdan

CVJETNICA: POBJEDA KRIŽA

Nalazim se, Isuse, podno tvoga križa.
Klanjam ti se!
Klanjam se tvojoj ljubavi, klanjam se tvojoj boli.
Klanjam se, Isuse, tvojoj odanosti volji Očevoj, tvojem hodu pod križem dokraja.
Klanjam se, Isuse, tvojoj ustrajnosti kojom si htio djelo spasenja dovesti dokraja i umrijeti na drvetu križa.
Promatram, Isuse, tvoje izmučeno tijelo.
Oprosti mi, kad ostajem hladan gledajući raspelo, ravnodušan na izvještaj o tvojoj muci i smrti. Kao da sam to već prečesto vidio. toliko puta čuo. A ipak, danas, na ovu nedjelju tvoje muke, želim po prvi puta zagledati se u tvoj križ, želim novom pozornošću i ljubavlju čuti izvještaj o tvojoj muci.
Želim te vidjeti, Isuse!
Vidjeti tvoje izmučeno tijelo, tvoju trnjem okrunjenu glavu, tvoje probodene ruke i noge, tvoje otvoreno srce.
Želim vidjeti tvoje predano tijelo i prolivenu krv. Za mene, za nas, za sve ljude svijeta.
Želim, Isuse, podno tvoga križa osjetiti snagu tvoje ljubavi i šaptati ti riječi sućuti i zahvalnosti.
Oprosti, jer podno tvoga križa nisam bez krivnje, jer sam i sam utkan u grijeh svijeta što ga ti otkupljuješ svojom smrću.
Oprosti što tako često zaboravljam na cijenu svoga otkupljenja, na ljubav koja želi biti ljubljena, što zaboravljam na poruku i poziv križa.
Oprosti, Isuse, što te ne ljubim dovoljno!
Hvala ti, Isuse, što si umro za mene.
Hvala ti za sve ljude svijeta jer si za sve dao svoj život.
Hvala ti što si ustrajao u žrtvi svoga križa.
Hvala ti, Isuse, što me sa svoga križa želiš privući k sebi.
Ne dopusti, Isuse, da se opirem tvojoj spasiteljskoj ljubavi. Daj mi, Isuse, milost da osjetim neizrecivu snagu križa kojom odgoniš od mene, i od svih nas, zle sile svijeta i đavla, te nam svima daješ novu snagu za život.
Tvoj križ, Isuse, govori o ljubavi. U izvještaju o muci vidimo oko tebe toliko mržnje, toliko gorčine. U tebi, Isuse, toliko ljubavi i mira. Ispuni me, Isuse, svojom ljubavlju i mirom.

fra Zvjezdan

U GRČU BDJENJA

Najdraže mi je čovjeka usporediti s pticom koja dolazi odnekud iz mrkle noći, pojavi se na svjetlu, a potom opet odlazi u mrklu noć. Kao da čovjek ulijeće u svijetlu i toplu sobu života, u njoj se poput ptice zadržava samo kratko: uđe na jedna vrata, a iziđe na druga. Za to kratko vrijeme dok je boravio u životu čovjek je bio u toplom i osvijetljenom prostoru, imao je svoj život, svoje vrijednosti, svoje radosti i zadovoljstva, ali je opet otišao u hladnu i mračnu noć. Odakle je ptica došla i kamo je otišla? Tko to zna?

Da li je ljudski život upravo tome sličan? Ne znamo što je bilo prije nas, odakle smo došli i kamo idemo! Koji je smisao činjenice da postojimo, da jesmo? Koji je smisao čovjeka i povijesti?

Upravo svi gledamo na tu pticu, čovjeka, i svi se pitamo kamo on to danas leti, kamo ide, što ima i što očekuje? Bojati se, da je na današnje čovječanstvo i čovjeka pala teška i hladna zimska noć. Ista ta noć pada i na naš narod i na hrvatsku Crkvu. Noć se spustila, svjetla je nestalo i kao da nas sve skupa obuzima tama. I pitamo se: što nam je činiti? Što se to s nama i s narodom zbiva?

Jest, istina je da svako vrijeme sa sobom nosi grč duha svojih protagonista, napetost između želja i ostvarenja, strahove od promašaja, nesigurnost u koracima i veliku čežnju za izgubljenim i promašenim vrednotama. Ali ovo naše vrijeme, čini se, nosi još veći i jači grč. Ta, živimo u razjedinjenom i rastrganom društvu, u društvu proturječnih odnosa, pluralizma mišljenja, stavova, ideoloških, kršćanskih i protu-krščanskih  opredjeljenja i mišljenja, dok nas politika, ta prokleta “umjetnost mogućega”, razdvaja više nego li ikada u povijesti. U našim životima više ništa nije sigurno i nitko ne zna kako će “sutra” izgledati.

Oko nas je svijet raskošnih vila i stanova, ali i svijet baraka i siromaštva. Kao da sve to postoji neovisno od nas u svojoj igri svjetla i sjene, taj svijet uzvišene znanosti i kulture, bratskog svjedočanstva i solidarnosti, ali i nasilja, licemjerstva, užasnih razaranja, boli i patnje, frustracija i nadanja tisuća obespravljenih i poniženih. [više] about SVETI JOSIP, zaručnik Bl. Dj. Marije

SVE ĆU PRIVUĆI K SEBI

Ti si, Gospodine, Krist, Sin Boga živoga. Tako te je priznao Petar, tako te i danas priznaje Crkva. No, ti ne prebivaš u nedostupnom svjetlu, nego si se utjelovio, postao čovjekom. Ponizio si samoga sebe uzevši obličje sluge. Želio si na taj način biti svima sve. Sagnuo si se k ranjenom čovječanstvu i povio mu rane, uzeo si zalutalu ovcu na ramena i vratio je u stado. Za vrijeme Posljednje večere svojim si učenicima htio biti sluga opravši im noge. Njih je to šokiralo, ali ti si ustrajao na toj gesti ponizna služenja. Ničim se nisi htio uzvisiti. Naprotiv, u svemu si bio malen.

Međutim, ni to ti nije bilo dosta. Ti si, Isuse, ljudima dopuštao da te koriste, da uzimaju tvoje vrijeme, da te ponize. Ponekad su o tebi ružno govorili, kružile su o tebi klevete, krivo su tumačili tvoje najbolje nakane, hvatali su te u riječi. Doživio si ružne procjene. Činio si čudesa ljubavi, a oni su tvrdili da imaš đavla. Sve te je to moralo pogađati, ranjavati, jer si i ti bio osjetljiv na ljude oko sebe.

Najdublje su te ponizili kad su te osudili. Za Židove si bio bogohulnik, za Rimljane obični zločinac. Podigli su te na sramotno drvo križa, gdje si morao dovršiti svoj zemaljski život.

Ti si sve to znao. Svjesno si išao ususret tom trenutku. O tome nam govori i današnje evanđelje. Rekao si: “A ja. kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi!” Očito si pritom mislio na uzdignuće na križ, na raspeće.

Na čudesan se način događa ostvarenje tvoga proroštva. Ti si uzdignut. Za tebe je križ uzdignuće, budući da je tvoja želja da u svemu ostvariš plan svoga nebeskog Oca. Na križu si pokazao svoju poslušnost dokraja. Tu si dovršio svoje poslanje, okrunio svoju podložnost volji Očevoj. To je zaista tvoje uzdignuće jer se tu i Otac proslavio.

Time i danas privlačiš.

Križ govori o snazi ljubavi.

Križ govori o tvojoj ljubavi kojom si nas dokraja ljubio.

Križ govori o Očevoj ljubavi koji je bio spreman žrtvovati svoga Sina samo da pridobije i privuče nas, svoju posinjenu djecu.

Križ je postao znakom koji privlači sve.

Križ govori o punini i autentičnosti tvoje jedinstvene ljubavi.

Što si sve bio spreman učiniti za nas, raspeti Isuse?! Na križu si tako jasno progovorio, tako jasno izrekao sebe. Na križu si raširio svoje ruke u želji da zagrliš cijeli svijet. Po križu se nastavlja i tvoje i naše daljnje uzdignuće u uskrsnuće i Uzašašće.

fra Zvjezdan

LJUBAV BOŽJA NIKAD NE PRESTAJE

Divim ti se, Gospodine! Toliko si vremena odvojio za Nikodema, razgovarao s njime, upustio se u duboke sadržaje i objašnjavao mu tajne koje nisi ni u najpovjerljivijim razgovorima otkrivao apostolima. A Nikodem je bio farizej! No, unatoč tome, strpljivo i s ljubavlju razlagao si mu Božje planove. Možda bi se to i meni moglo dogoditi, Gospodine, kada bih, poput Nikodema, htio proboraviti duže vremena s tobom, kada bih ti povremeno mogao žrtvovati i dio noći da razgovaram s tobom. U trci s vremenom ne nalazim dovoljno prostora za tebe, dovoljno vremena da ti se posve posvetim.

Zahvaljujem ti, Gospodine, za ovaj razgovor. Hvala ti za objavu Očeve ljubavi. Divno je osjetiti i čuti: Bog je tako ljubio svijet, Bog je tako ljubio mene, Bog je tako ljubio ljude – da je Sina svoga dao! Ti si, Isuse, objava Božje ljubavi. Ti si neprestani znak i govor: Božje ljubavi. Oprosti za sve trenutke u kojima je čovjek u napasti da pomisli da si ga zaboravio, da ga ne voliš. Ima kušnji u kojima se ne snalazimo, ima poteškoća koje nam se čine da nadilaze naše mogućnosti. Ipak, ne dopusti da ikada zaboravimo u svemu tome da si ti ljubav sama, da ljubiš i iznad ljudskog shvaćanja. I kada mi ne možeš pomoći, i kad mi se čini da ne mariš za mene, i kada te ne vidim, želim vjerovati da me ljubiš i da mi nikad nećeš uskratiti svoju ljubav.

Ti si, Isuse, svjetlo! Došao si na svijet da ovaj svijet istrgneš iz mraka, iz neznanja, iz zablude, iz grijeha. Došao si da raspršiš sve oblake koji su se nadvili nad obzorjem ove zemlje. Došao si da nas obasjaš svjetlom da bi nada našla put do našeg srca, do naših obitelji, do naših misli i osjećaja. Govoriš za sebe da si svjetlo svijeta. Upozoravaš i na opasnost: ljudi su više voljeli tamu, bojali su se svjetla, nisu htjeli svjetlu izložiti svoja djela tame. Zato si ti, Isuse, naišao na otpor i na protivljenje.

Mi te, Isuse, danas prihvaćamo. Po sakramentu krštenja, Isuse, pališ u našim srcima svjetlo koje više neće ugasnuti. Zapaljena je svijeća vjere i ljubavi. Zar i toplina, rasvjetljenje i život zapaljene svijeće, zapaljenog ognja polako osvajaju ovu zemlju. Za nas je tvoja pobjeda već utkana u tajnu našeg života: u krštenju. Svijeća zapaljena na tvojoj uskrsnoj svijeći osvaja tamu našega srca. Mi smo prosvijetljeni tvojim svjetlom. Preporučamo ti, Isuse, sve one odrasle osobe koji će o vazmenim blagdanima primiti sakramente kršćanske inicijacije. Neka prime tvoje svjetlo vjere. neka prime tebe kao svjetlo života!

Preporučamo ti, Isuse, i sve one koji su već kršteni, a u uskrsnoj noći žele obnoviti svoja krsna obećanja da bi mogli živjeti kao djeca svjetla! Svjetlo je došlo na svijet u tvojoj osobi i mi se, Isuse, opredjeljujemo za tebe!

fra Zvjezdan

HRAM SMO BOŽJI 

Gospodine tko zna, kako bismo se mi osjećali da smo se zatekli u Hramu u času kada si izgonio trgovce? Ni nama ne bi bilo svejedno. Zahvatio te je žar za Očev dom. Želio si da u njemu bude reda, da bude tišine i sabranosti. Zato si htio otjerati iz njega sve što tamo ne pripada. A nakupilo se s vremenom toliko toga. Kako je moralo biti bučno na tom svetom mjestu, na tom mjestu koje je određeno za sabranost i molitvu! Ti si se usudio nekom čudesnom snagom istjerati sve te ljude s njihovim djelatnostima iz prostora Hrama. I nitko ti se od tih krivaca nije suprotstavio. Izgleda da su se svi posramljeno udaljili od toga mjesta. Čudno, prosvjedovali su oni koji bi i sami trebali bdjeti nad čistoćom svetoga mjesta.

Isuse, rekao si za sebe, za svoje tijelo, da je istinski Hram. To će od sada biti mjesto klanjanja i prepoznavanja Božje prisutnosti. Tvoje je tijelo Hram. Ti si na jedinstven način uzdigao cjelokupno bogoslužje na novu razinu i dostojanstvo. U tebi se istinski klanjamo tajni Božje prisutnosti. Taj Hram nije ničim oskvrnjen. U njemu se za tvoga zemaljskog života na savršen način poštivala Očeva volja. U njemu se na savršen način ostvarilo jedinstveno bogoštovlje. U tebi je, Isuse, do kraja ostvaren sav Zakon. Ti si utjelovljenje savršene ljubavi. Želim se danas, Gospodine, pokloniti tvome hramu, tajni tvoje neprekidne prisutnosti u tvojoj Crkvi.

Međutim, jednako tako hramom si prozvao i okupljenu zajednicu u tvoje ime. To je tvoja Crkva, to su sve zajednice vjernika. Dođi, Gospodine Isuse, i svojom snagom zahvati u srca naših zajednica. Dođi, i očisti naše zajednice od svih negativnih osjećaja zavisti, ljubomore, međusobnog spletkarenja, pomanjkanja ljubavi. Dođi, Isuse, i istjeraj iz naših zajednica sve što njima ne pripada. Očisti hramove svoje prisutnosti, nas koji smo mistično tvoje Tijelo, Crkva tvoja. Neka ona bude čista i slobodna od svakoga zla.

Po sakramentu krsta i po posvetnoj milosti ti prebivaš u nama. Nastanio si se s Ocem i Duhom Svetim u svakom kršćaninu. Postali smo živi hramovi Božje prisutnosti.

Isuse, uđi ponovno u taj hram. To je prostor gdje bi ti trebao vladati i gdje bi morala postojati tišina i sabranost. To je prostor gdje bi se trebao čuvati red i zakon.

Što ćeš sve naći u njemu, Isuse? Nećeš li morati toliko toga isprevrnuti, toliko toga bičem istjerati, toliko toga očistiti? I u hram mojeg bića i u tajnu moga tijela i moje duše tako se lako nastani požuda, napast, negativne misli, negativne želje i drugi osjećaji koji nisu dostojni svetosti tvoga hrama. Dođi, Isuse, i učini sve što je potrebno da bismo bili Božji hram, da bi ti u našim srcima i među nama bio svet.

fra Zvjezdan