SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

31. nedjelja kroz godinu (B)

LJUBITI SVIM SRCEM

Bože moj, tako često se pitam: ljubim li ja tebe istinski, svim srcem, svom dušom, svim umom, svom snagom? Što to zapravo meni znači? Pripada li moje srce istinski tebi? Ljubim li te? Gori li srce moje prema tebi? Osjećam li žar srca, ubrzano kucanje srca na pomisao o tebi? Jesi li ti, Gospodine, istinski Gospodar moga srca i jesi li ti u njemu duboko prisutan? Toliko pitanja!

Ljubim li te svom snagom? Imam li negdje u zalihama svoga bića još više snage, još mogućnosti da ti pokažem svu svoju ljubav? Ljubim li te snažno, duboko? Pokreće li moja ljubav sve silnice moga bića? O svemu se tome pitam, Gospodine, i osjećam da te ni izdaleka ne ljubim koliko bih te trebao, koliko bih te morao ljubiti.

Ljubim li te, Gospodine, svom dušom svojom? Jesi li ti duša duše moje, središte moga bića? Jesi li ti, Gospodine, tajna moga vlastitog bića, moga srca, moje nutrine, moga disanja, moga življenja? Ljubim li te dušom svom? Jesi li ti negdje duboko u tajnama moje duše?

Zahtijevaš da te ljubim i svim umom svojim. Mislio sam da je ljubav u predjelima srca, da se tiče samo osjećaja. Međutim, pitaš me o ljubavi u dubinama moga uma. Jesi li ti, Gospodine, u mojim mislima, u mojim nakanama, u mojim planovima? Jesi li ti, Gospodine, prvi u mojem umu, ljubim li te svim umom svojim ili ima u tajni moga razmišljanja mnogo toga što nije povezano s ljubavlju prema tebi?

U toj se zapovijedi ljubavi krije sav Zakon. Sve što je rečeno, sve to je napisano, sve to je na bilo koji način negdje propisano u Mojsijevu zakonu ili utkano u tradiciju Staroga zavjeta – može se sažeti u zakon ljubavi. Jer, u tome je sve!

Daj mi, Gospodine, da to shvatim, da to prihvatim. Daj, Gospodine, da u moju nutrinu uđe ta tajna i da je pohranim duboko u srce. Rekao si starima da to moraju neprestano imati pred očima, na čelu, na rukama, na dovratnicima. Htio si da svatko tko susretne tvog učenika odmah primijeti na njegovu tijelu, na njegovu držanju, u njegovim očima, u njegovu ponašanju: ovaj ljubi Gospodina svim srcem, svom dušom, svim umom, svom snagom svojom!

Želim, Gospodine, da to i na meni danas i uvijek svatko i odmah primijeti, osjeti, vidi. Neka se u svakoj mojoj gesti, u mom ponašanju vidi: ovaj ljubi Gospodina svim srcem svojim! Ovo je Božji čovjek koji svoju pripadnost Gospodinu želi potvrditi potpunim predanjem i poslušnošću svome Učitelju i Gospodinu! Neka tvoja ljubav i ljubav prema tebi zavlada u našim srcima, da bi iz njih mogla izrasti istinska ljubav i prema našim bližnjima.

fra Zvjezdan

Dušni dan

Sveti Jeronim ranokršćanski crkveni učitelj napisao je ovu rečenicu: “Mi ne trebamo žaliti što smo izgubili pokojne  nego biti zahvalni što smo ih imali i još  ih imamo jer su se vratili Gospodinu i svaki onaj koji je otišao pred nama ostaje u zajedništvu Božje obitelji”. Izjava je utjeha i ujedno izazov. Svi mi žalimo za čovjekom koji je otišao od nas, možda je to starija osoba koja iza sebe ima dug i ispunjen život, ili mlada osoba koja je otišla prerano. Reakcija je naravna da žalimo za našim pokojnicima baš na dan kao danas, na Dušni dan u kojemu se sjećamo svih naših pokojnika iz naše sredine i okoline. Nije lako reći da ne trebamo i da ne smijemo žaliti. To je naravna reakcija ako se moramo oprostiti od nekoga koji je dio našega vlastitog života i to je još uvijek. Ipak nam sveti Jeronim daje obrazloženje i utjehu. On kaže: budi zahvalan da si njega ili nju imao. Budi zahvalan za zajedničke godine, za vrijeme kad ste živjeli skupa i jedni za druge, za sjećanja koja imamo kao dobro blago, kao vječno sjećanje. I to nam sjećanje može dati utjehu usprkos svake žalosti i u svim bolnim oproštajima. Tada će ta utjeha biti još jača, još intenzivnija, jer sveti crkveni učitelj kaže nam i razlog naše radosti i naše zahvalnosti – on ili ona su otišli u kuću Gospodinovu.

To je naša kršćanska vjera da kod Gospodina imamo domovinu, da mi kako Isus veli imamo vječni stan kod Boga i Isus nam je svojom smrću i svojim uskrsnućem pripremio put prema vječnoj domovini, prema nebeskome stanu i on će doći po nas na kraju vremena da budemo s njim i njegovim Ocem. Zato s pravom smijemo govoriti o našim pokojnicima i njihovu odlasku u kuću. Tekst kaže još nešto: naši pokojnici ostaju povezani s nama u zajedništvu Božje obitelji, u zajedništvu onih koji vjeruju u Boga i koji su ljubljeni od Boga i nakon smrti.

Mi jesmo i ostajemo povezani s našim dragima i milima koji su pošli u Očevu kuću, ne samo u mislima ili u sjećanju, nego u vjeri u uskrsnuće mrtvih kao što to ispovijedamo u vjerovanju. Mi jesmo i ostajemo obitelj u Kristu, zajednica u životu i nakon  života i zato vrijedi rečenica ranoga kršćanstva: mi ne trebamo žaliti što smo izgubili pokojnike, nego biti zahvalni za to da smo ih imali i da ih i sada imamo. Tko se vraća Gospodinu ostaje u zajedništvu Božje obitelji samo što je otišao prije nas. U tom smislu smijemo u našoj vjeri sada i uvijek ponovno moliti za naše pokojne rođake i prijatelje: Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svjetlila njima. Počivali u miru. Amen!

fra Jozo Župić

SVETOST DANAS

Blagdan svih svetih je blagdan znanih i neznanih plemeniti ljudi. Blagdan svih onih koji su vjerovali u ljubav i plemenitost. Znani i neznani, slavni i neslavni, bogati i siromašni, bijeli i crni. Vrlo rano se ovaj blagdan slavio između Uskrsa i Duhova. Smisao je jasan: Svi sveti su pobjeda Kristova uskrsnuća u životu ljudi i prisutnost Duha Svetoga u njima. A od osmog stoljeća Svi sveti se počinju slaviti u Rimu prvoga studenog, a poslije devetog stoljeća u cijelom svijetu. Upozorava nas da više prepoznajemo plemenitost nego li zloću u ljudima.

Plemeniti prepoznaju plemenite! Blagdan Svih svetih je blagdan pobjede (trijumfa) dobra nad zlom. Također nam govori da je ljudski rod povezan živim lancem plemenitih srdaca koja su živjela i koja će živjeti. Što nam danas govori blagdan Svih Svetih? Da li znači neku vrijednost i neku normalnost? Ako se postavlja pitanje kršćanstvu tada se time postavlja u pitanje sama svetost. Možda je nastala kriva identifikacija forme i sadržaja svetosti unutar kršćanstva i općenitom poimanju sveca i svetosti. Čini se da je ovoga momenta u pitanju forma kršćanstva i forma njegove svetosti. Previše je kršćanstvo ‘protokolirano’, previše je postalo određena forma i dogma.

Svelo se na jedan određeni kalup, koji je bez sumnje povijesno uvjetovan. Isto tako je i pojam sveca – srednjovjekovni pojam – a ne iz prvih stoljeća (ne po liku sv. Augustina i Jeronima). Ti prvi sveci uopće nisu ‘čudotvorci’, nisu od rođenja sveci, nisu od rođenja sveti. Imali su vrlo burnu povijest s lošim i dobrim momentima u životu – kao Izraelova sveta povijest. Ali su se kroz život borili s duhom ljubavi. Cilj i princip njihova života bio je Kristov duh. Dok lik sveca, kakav je do nas doplovio nalazi se samo na ‘oltarima’, on je ‘drven’, bez života, ‘bezgrešan’. Po ovom kalupu teško bi i Isus bio proglašen svetim! Sveti su sv. Pavlu svi oni koji su kršteni, tj. koji žive u Kristovom duhu i ljubavi, pa i onda kada su koji put u tome manjkavi. Svaki je čovjek pozvan da uspije kao čovjek, a time je pozvan na svetost. Najveće je čudo u ‘nehumanom svijetu’ biti human.

U svijetu pravila i zakona živjeti, vjerovati u ljubav. Zar to nije najveće čudo svijeta? Svetost nije forma (kalup) nego srce – novo srce. Srce koje istinski ljubi ne umire i već sada svima postaje sveto. Svetost je uvijek vezana uz zajedništvo – uz altruizam (Isusovu Crkvu). Koliko li ima svetih među ‘nesvetima’ i koliko li ima nesvetih među ‘svetima’? Svetost je uvijek vrhunska sloboda – silom se ne postaje svet (ničijom silom, pa ni ‘svetom’). Sveca čini svecem njegova svijest i savjest. Pa svako bježanje od ‘svetosti’ je bježanje od kršćanstva. Formalizam u kršćanstvu dotukao je ljubav i svetost, pa i apetit za svetošću. Sveti su na zajedništvo raspoloženi – oni su za sveopće bratstvo (Crkvu).

Bratstvo sa živima i mrtvima. Prepoznavanje u svim ljudima ljudskog i božanskog – znak je svetosti. Ono što je prije Krista bilo rezervirano ‘svetima’, sada je ponuđeno svima pa je svaki čovjek veći svetac od bilo kojeg svetišta. (Ef 2, 21). Sveti su svi oni koji su ljubljeni od Boga – a svi su ljubljeni od Boga – koji ljube, koji su osjetljivi na ljubav i dobrotu. Sveti u vječnosti, sveti među nama, svetost u nama – čine jedinstvo. Svi smo mi pozvani da živimo kao Isus, Božji svetac. A to je put sreće i zadovoljstva već sada i u ovome životu. Blagdan svih svetih je blagdan svih nas, svih ljudi koji čeznu za životom ljubavi i smirenosti.

Marijan Jurčević, OP

30. nedjelja kroz godinu (B)

USTANI! ZOVE TE!

Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!

Smiluj se, Isuse, ovom narodu koji trpi i čeka izbavljenje. Smiluj se ovoj napaćenoj zemlji koja čeka čas potpune slobode. Smiluj se, Isuse, ljudima koji su ostali bez nekog od svojih najdražih, koji su izgubili u ovom ratu svoje najbliže!

Smiluj se, Sine Davidov, svima koji su ostali bez krova nad glavom, koji su izgubili svu svoju imovinu, koji više nemaju svoga doma.

Smiluj se svima koji stanuju u podrumima i koji već dugo žive bez svjetla, bez vode. bez ogrjeva, na rubu egzistencije.

Smiluj se, Isuse, svima koji su ranjeni, koji će ostati invalidi zbog povreda u ovome ratu, koji trpe posljedice neprijateljskog oružja!

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se!

Smiluj se, Isuse, onima koji napadaju nedužno stanovništvo i koji vode svoj agresivni rat na području drugog naroda, na zemlji koja im ne pripada!

Smiluj se, Isuse, svima onima koji lažima žele umiriti savjest vlastitog naroda i zavarati svijet.

Smiluj se. Isuse, onima koji su sposobni rušiti kuće, paliti crkve, uništavati spomenike.

Smiluj se svima onima koji ucjenjuju, ubijaju, muče i žele zatrti sve koji im nisu po volji!

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se! [više] about 30. nedjelja kroz godinu (B)

29. nedjelja kroz godinu (B)

HOD ZA ISUSOM

Gospodine Isuse, daj i nama da se sjedinimo s tobom u slavi. Poput sinova Zebedejevih i mi želimo s tobom sudjelovati u slavi uskrsnuća, želimo uživati plodove koji dopuštaju da se sve drugo zaboravi. Daj nam da budemo sasvim blizu tebi, da sjedimo sasvim uz tebe, da budemo s tobom proslavljeni. Tko to ne bi želio!?

Međutim, pitaš: Možete li piti iz iste čaše iz koje ja pijem? Pitaš to Ivana i Jakova, pitaš to i nas danas. To je teško, Isuse. Nisam siguran da možemo, nisam siguran da smo spremni. Doduše, u današnje vrijeme ponuđena nam je čaša gorčine, nerazumijevanja svijeta, čaša brutalne sile i razaranja, čaša tolikih nevinih stradalaca, terora i straha. Pijemo tu čašu koja nije slatka.

Vjerujem, Isuse, da te u tom pogledu i mi, poput ove dvojice, slijedimo. Jedino nisam siguran da znamo piti iz čaše čista srca, onim predanjem kojim si ti pio, s ljubavlju prema onima koji su ti priuštili tu čašu boli i gorčine.

Nauči nas, Isuse, piti iz tvoje čaše, ostati s tobom jedno u svim trenucima kada bismo tako rado promijenili tijek događaja jer nam se čini da su ti trenuci pregorki i preteški za nas. Nauči nas, Isuse, ostati u ljubavi i kada je oko nas mržnja, ostati u miru dok je oko nas rat. Hvala ti, Isuse, i za drugu poruku: biti sluga. Kako je i to teško! Znao si da je od istočnog grijeha u nama postoji oholost života. Svi bismo mi htjeli barem nekome zapovijedati, biti usluženi, posluživani. Nosimo u sebi neki nagon za samopotvrđivanjem. A ti nam daješ lijek. Sam si rekao da si došao ne zato da budeš poslužen, nego da služiš i da život svoj dadneš za braću.

Sam si svojim učenicima oprao noge da to postane trajnim znakom i izazovom za svakoga od nas. Na to isto pozivaš i nas, zoveš svakoga od nas. Darivati život za braću! Preporučam ti, Isuse, tolike koji su već darovali, žrtvovali svoj život za braću, za domovinu. Primi ih kao žrtvu ljubavi. A nas raspoloži da te u radosnom služenju vjerno slijedimo.

fra Zvjezdan

28. nedjelja kroz godinu (B)

AKO ŽELIŠ PUNINU

Isuse, zadivljeni smo pristupom ovog mladića. Ono što ti je on rekao mi ne možemo: “Od svoje mladosti vršio sam sve Božje zapovijedi!” Zar to nije divno? Takvih nam mladića treba, takvih nam kršćana treba! A ipak, tako je žalosno završio i ovaj susret. Pitam se, kako to?

Mladić očito osjeća da mu još nešto nedostaje. Osjeća da ti, Isuse, imaš ono što njega privlači. Kod tebe je sigurnost i mir, ti si svjetlo i istina, ti si život. Tvoji učenici osjećaju duboku sigurnost u tvojoj prisutnosti i spremni su sve staviti na kocku, samo da ostanu uz tebe. Ni njima nije još uvijek sve jasno, ali ostaju uz tebe. Očito je da osjećaju tvoju osobu tako snažnom i privlačnom, tako punom jasnoće i života, da ni ne vide neku drugu mogućnost za svoj život. Ostaju uz tebe, ostavljaju sve.

Mladić je do sada obdržavao zakon. U tome je bio dosljedan i pošten. A opet, nedostajala mu je ljubav, osobni angažman i osobni susret koji bi unio svjetlo u sve ono što je do tada činio. Nedostaješ mu ti, Isuse!

Isuse, što mi je činiti da baštinim život? Očito je da si kod ovog mladića i kod svakog od nas ti u pitanju: “Prodaj što imaš i slijedi mene!” To nije više obdržavanje zakona, nego ispunjenje zakona u hodu za tobom. jer ti si, Isuse, zakon ljubavi, novo načelo života. Susret s tobom je život!

Mladića si stavio na kušnju. Trebalo je izabrati: život utemeljen na materijalnim dobrima i sigurnostima ovoga svijeta ili život bez ikakvih jamstava utemeljenih na ovozemaljskim vrednotama, već jedino na dubokoj osobnoj povezanosti s tobom. Zoveš mladića da ide za tobom. Drugo ništa nije važno, drugo sve može propasti! Ti si život!

Pomozi mi, Isuse, da to shvatim. Postoji trajna napast u sva” kom od nas da ti, Isuse, dođeš u drugi plan, da te zanemarimo, da nam nisi tako važan, da imamo važnijih stvari i interesa. Sve to stavlja u pitanje i naš hod za tobom. Moguće je da se i mi toliko puta okrenemo u drugom smjeru jer nam se činiš prezahtjevnim, jer zapravo ne shvaćamo niti smo iskusili istinsku radost života u

jedinstvenom susretu s tobom. Kad se to dogodi, Isuse, nećemo se više kolebati. Pored tebe sve je tako beznačajno. U tebi i po tebi sve može dobiti sasvim drugo značenje. Osposobi nas, Isuse, za velikodušni hod za tobom, za jedinstvenu ljubav koja će biti sposobna za svaku žrtvu, za životno opredjeljenje koje jedino osigurava život u punini, život vječni!

I danas, Isuse, situacija postavlja pred nas mnoge izbore. Mnogi niti nemaju što prodavati, otima im se i razara toliko toga. Ne dopusti da se u nama razori ljubav i daj da nas sve ovo dovede bliže k tebi!

fra Zvjezdan