SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

ISUS JE GOSPODIN

Gospodine, zatekao si Petra svojim pitanjima. Danas se i ja želim naći s tobom. Povedi me nasamo i podvrgni ispitu svoje ljubavi. Vjerujem u tebe, Isuse! Ali, ljubim li te? Imam iskustvo ljubavi prema ljudima. Osjećam da su mi mnoge osobe bliske i drage. Osjećam da me drugi prihvaćaju, a neki čak i ljube. To me iskustvo ispunja radošću.

Ljubim li ja tebe, Isuse?

Znam da ti mene ljubiš. Ljubiš me ne samo više od svih drugih koji me uvjeravaju o svojoj ljubavi, nego me ljubiš dokraja, do svih mogućnosti svoga Srca. Tako si ti sam rekao. Da, Isuse, ja znam da me ti ljubiš.

Ali, ljubim li ja tebe, Isuse?

Ti sve znaš. Tebi ne mogu reći bilo što. Ti poznaš tajne moga srca. Znaš moje sumnje, praznine, moje bjegove. Znaš da u mojem srce i ima i nema mjesta za ljubav prema tebi. Možda katkad ni ne znam što znači ljubiti tebe. Jednostavnije mi je vjerovati tebi, vjerovati i da si uskrsnuo i da si Bog. Ali ljubiti?

Ti me ipak uporno pitaš, kao i Petra, pitaš me i tri puta i sto puta ako treba: “Ljubiš li me?”

Isuse, pomozi mi da osjetim ljubav prema tebi. Daj mi milost da te ljubim.

Da, Isuse, ljubim te. Znam da te često nisam ljubio, znam da se ne ponašam i da ne živim uvijek tako da se vidi ta ljubav. Znam da sam često zatajio u ljubavi. Ali, sada, u ovom času, u trenutku kad moje srce čuje tvoje pitanje i gotovo molbu, ja ti mogu reći, Isuse: “Ljubim te!”

Ne znam, Isuse, ljubim li te više. Više od drugih, više nego jučer, više nego dosada. Znam da istinska ljubav raste i da se može ljubiti uvijek samo više – ili se ne ljubi. I to me nauči, Isuse.

Nauči me ljubiti više nego prije, više nego kad sam bio dijete, više nego kad sam se opredijelio za tebe, više nego u času prve pričesti, više nego lani.

Nauči me ljubiti, nauči me rasti u ljubavi!

Ti sve znaš. Ti znaš granice mojeg srca. Ti znaš što mogu i što ne mogu. Hvala ti što sve znaš. Znam da me ne osuđuješ upravo zato što znaš tajne moga bića. Ti znaš i da te ljubim.

Pomozi mi, Isuse, da te sve više ljubim. Jer znam da ću tek tako moći usuditi se poći za tobom.

fra Zvjezdan

POČETAK NOVOG STVARANJA

Gospodine, Židovi su zaplašili tvoje učenike. Svi oni koje si volio u strahu su, čekaju iza zatvorenih vrata. Strah ih je za svoj goli život, strah ih je za sigurnost i mir, strah ih je što će sada sa sobom, budući da su im oteli tebe. A sve su svoje nade stavili na tebe. Žive u strahu za sutra.

Gospodine, i danas svi mi imamo razloga za strah. Vremena su nemirna, među ljudima vlada nepovjerenje, nema ljubavi. Ugroženost i nesigurnost budi u ljudskim srcima strah. Bojimo se, Isuse, i mi, tvoji učenici. Strah nas je za sutra zbog svega onoga što se oko nas događa. Strah nas je za sigurnost i mir u prostoru u kojem živimo. Dijelimo to, Isuse, sa svim ljudima na ovim prostorima gdje si nas ti stavio.

Tvoji su se učenici bojali sve do onog časa kad si se ti pojavio i kad si im donio mir. “Mir vama!” – rekao si. I obradovaše se tvoji učenici. Ti si njihova sigurnost, njihova radost i mir. Uz tebe nema više razloga za strah. Ti im daješ od svoje hrabrosti, od svojega mira, od svoje radosti i svojeg predanja. Daješ im od svoga Duha.

Objavi se, Gospodine Isuse, i nama danas. Objavi se duboko u našim srcima, u našim zajednicama, u našim euharistijskim slavljima, u našem svakodnevnom životu. Objavi se, očituj svoju prisutnost, daj nam do znanja da nismo prepušteni samima sebi, da nas neće progutati stihija, da si ti Gospodar vremena i vječnosti, da ti ravnaš putovima zvijezda i tajnama povijesti. Objavi nam to i onda kad ne razumijemo mnoge stvari, objavi nam to kad ne vidimo izlaza, kad smo ugroženi u nekim svojim sigurnostima. Objavi nam to, Isuse, i onda kad tražiš od nas žrtve ljubavi i predanja. Dođi, Gospodine Isuse! Divim se domišljatosti tvoje ljubavi. Apostolima si došao i kroz zatvorena vrata. Dođi i k nama kad je u nama sve zatvoreno, kad nema prostora za povjerenje i optimizam, kad smo ispunjeni gorčinom i razočaranjem. Dođi kroz sva naša zatvorena vrata i pojavi se među nama. Neka ti ništa ne bude preprekom da se pojaviš ondje gdje si u ovom času najpotrebniji. Budi i danas posred svojih učenika, uz svoje vjernike koji bi trebali nositi tvoje poslanje mira i radosti svijetu danas. Zato dođi, Gospodine Isuse!

fra Zvjezdan

„U ONO JUTRO…“

Vrtlaru dobri,

u ono jutro – tvoje jutro – susrest ćemo te nadomak grobu s kojeg je odvaljen kamen.

I grob više neće biti grob, ni smrt više neće biti smrt.

I život će biti nov.

U svakom trunu praha bit će prepoznatljiv zagrljaj neba.

Ako nam oko ne bude sporo.

Ako nam srce bude spokojno.

Hoćemo li te prepoznati i prije nego nas zazoveš imenom?

Ili ćemo pred tobom stajati zbunjeni i nijemi tražeći odgovor

premda si već sve rekao.

Premda je već sve ispunjeno.

Osim našega ‘da’ tebi – u svemu i do kraja.

Vrtlaru dobri,

dođi u vrtove naših duša, u vrtove naših života.

Dođi u vrt svake duše, u vrt svakog života.

Učini da u njemu uzraste tvoje sjeme.

Samo tvoje sjeme: život izobilan.

Zemlju naših vrtova obdario si tolikim darovima neba.

U onim najsretnijim trenucima,

kad se beskraji blaženstva prelijevaju našim bićima,

znamo, pouzdano znamo da su i naši vrtovi

 – i svaki grumen zemlje u njemu – dar neba.

Da je sve što postoji dar neba.

I da nebo u nama raste koliko god mu dopustimo.

Koliko god ti dopustimo.

Vrtlaru dobri,

ti koji si sjeme svog uskrsnuća posadio u naša bića,

ti koji svojim uskrsnućem natapaš zemlju naših vrtova,

pouči nas kako da donesemo plod tvoje ljubavi,

kako da budemo plod tvoje zauzetosti.

Kako da ti budemo zemlja:

tebi i svakome s kim nam darivaš živjeti.

Vrtlaru dobri,

obdario si nas suncem, kišama i vremenom svakim,

i povjerio nam da se u vrtu ovog svijeta, ovog vremena,

zauzmemo za sjeme tvog uskrsnuća.

I bdijemo nad njegovim rastom.

I slijedimo kob sjemena. Tvoju kob.

Jer ti hoćeš da tvoja radost – radost sjemena

– bude u nama i da bude potpuna.

Vrtlaru dobri,

posluži se s nama

kako je tvoja uskrsna volja.

Stjepan Lice I Bitno.net

„Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: „Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane!“

Svim vjernicima naše zajednice i ljudima dobre volje SRETAN USKRS želi p. Željko, predstojnik samostana.

OČE, OPROSTI!

Isuse, otvara se zastor najdublje drame ovoga svijeta. Pozornica je Jeruzalem, Kalvarija. Glumaca nema, jer je sve stvarno; sve se to odvijalo u istini tvoga života. Mi čitamo taj izvještaj. Svečano ulaziš u grad koji će te nakon nekoliko dana odbaciti, osuditi i ubiti.

Isuse, vjerujem da je ono što se dogodilo zapisano za nas danas. Nismo ni mi izvan te drame. Htio bih da se prepoznam, da se prepoznamo. Svijet i danas živi svoju dramu i tragediju. I danas ima nemira i rata, i danas ima nepovjerenja i mržnje. U tom svijetu i danas djeluješ i živiš, uzimaš na sebe naše boli i razdjeljenja, naše rane i umiranja. I danas, Isuse!

Jer, ti nisi umro samo za one ljude, nekada, davno. Umro si i za nas, trpio si i za nas, uskrsnuo si i za nas.

To više ne mora biti Jeruzalem. Mogu te prepoznati i u ovom gradu. Priroda je danas tako rascvjetana. Gradom se mogu primijetiti brojne maslinove grančice koje žele, nošene u crkvu i iz crkve, pronositi našim gradovima i selima mir i blagoslov!

Neka se to i zbude, Isuse! Neka se osjeti radost tvoga pohoda svakom gradu i neka bude trajan mir u srcima ljudi. Molim te za mir svakog grada i sela, molim te za mir svoga naroda, molim te za mir čitavoga svijeta. Molim te za mir u obiteljima, za mir u svakom srcu.

To više nije Kalvarija. Ti i danas trpiš među nama. Sada je to prisutno u trpljenjima mnogih, u ranama brojnih tvojih “najmanjih” koji uzalud čekaju na ljubav. Prisutan si u svakom bolesniku, usvakom bijedniku i siromahu, u svakom čovjeku koji je žalostan ili razočaran. A ako zbog naših grijeha i naših nepažnji ljudi oko nas trpe, onda smo i mi slični onoj masi svijeta koja te osuđuje i razapinje. Oni, Isuse, “nisu znali što čine”, a mi to već jako dobro znamo.

Isuse, daj nam milost ovih dana i učini da sudjelovanjem u liturgijskoj drami žrtve tvoje ljubavi postanemo bolji!

fra Zvjezdan

JA TE NE OSUĐUJEM

Isuse, ova žena iz evanđelja imala je tu nesreću da je uhvaćena u preljubu. Možda joj to nije bio prvi prekršaj i grijeh, ali ovaj puta je uhvaćena i privedena pred sudište. Dovedena je pred tebe kao da je neko čudovište, ne prepoznaje se u njoj osoba; to je neka, ona, neodređeno biće kojem treba suditi.

Ja vjerujem, Isuse, da je ova žena zapravo imala sreću! Sreću što je uhvaćena u preljubu i zbog toga privedena k tebi. Imala je sreću da tebe susretne. Svi su njezini tužitelji odstupili, posramljeni su se povukli, a ostao si samo ti: “Ja te ne osuđujem!”

Dao si joj mogućnost novoga života. Pružaš joj ruku, daješ joj život. Ona je bila osuđena na smrt kamenovanjem. Ti si je oslobodio optužnice i ona je mogla od tebe otići u miru. Nisi odobrio njezin grijeh, ali si spasio ženu, osobu, biće koje je slabo i treba snage i praštanja.

Hvala ti, Isuse, za ovaj susret.

Mi griješimo, Isuse, ali najčešće nemamo nesreću da budemo uhvaćeni u grijehu. Često naši grijesi ostaju skriveni od javnosti, nitko o tome ništa ne zna. Ni sami često nismo toga svjesni. A ipak, ti sve znaš. Znaš da su oni koji su ženu optužili isto tako grešnici. Samo što nisu imali sreću da budu razotkriveni pred tobom. Jer tada bi se čisti vratili od tebe. Ovako, njihov grijeh ostaje!

Teško nam je, Isuse, kad nas drugi okrivljuju, optužuju, ogovaraju ili kleveću. To nas boli. Želimo sačuvati svoj dobar glas, želimo pred javnošću biti kako treba. I tada nemamo sreće da se susretnemo s tobom!

Ti sve znaš, sve vidiš. Ti svakoga od nas gotovo svakodnevno možeš zateći u raznovrsnim preljubima našeg grešnog i prevrtljivog života.

Danas te, Isuse, molim za sreću: da osjetimo da smo zatečeni u grijehu! Zatečeni činjenicom da ti sve vidiš i da sve znaš, da tražiš izgubljenu ovcu dok je ne nađeš. Daj nam sreću, Gospodine, ako i ne bude ljudskih tužitelja za naše grijehe, da možemo sami sebe optužiti i doći k tebi da bismo u ispovijedi čuli tvoju presudu: „Ja te ne osuđujem! Ja te ogrješujem od tvojih grijeha! Idi u miru!“

fra Zvjezdan