SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

TEMELJNI SAKRAMENT CRKVE

Isuse, Sine Božji, Sine Očev! Klanjam se tajni tvoje osobe, tajni tvojega božanskog sinovstva. Klanjam se ljubavi kojom te Otac ljubi. I u smrtnom tijelu, i u tijelu paloga čovjeka, u tijelu ranjenom ranom čovječanstva, u tijelu ograničenom i slabom, tvoj te Otac prepoznaje i priznaje svojim jedinorođenim Sinom. Ti si Sin. U ljudskoj naravi ti si Očev Sin, Očev jedinorođenac. Divna je ljubav koja u skrivenosti ljudske naravi otkriva divni odsjaj slave Očeve!

I ja te prepoznajem i priznajem. Ti si Bog, Ti si Sin Božji. Ti si Očev ljubimac, jer je u tebi sva njegova milina. Divno je čuti riječi nježnosti i ljubavi kojom te grije srce Očevo. Ti si božanski Sin. Zaodjenut ljudskim tijelom i ljudskom naravi ništa nisi izgubio od božanske tajne svoje osobe. I kao Sin Marijin, kao jedan od nas, kao onaj koji je u svemu nama jednak osim u grijehu, ti si, Isuse, vječni Bog, Sin Boga Oca.

Isuse, danas ti na osobit način za sve to želim reći hvala.

Hvala za Ivana Kristitelja, hvala za rijeku Jordan, za njezine vode koje su te prihvatile u svoje krilo. Hvala za krštenje i za otvoreno nebo i za znak prisutnoga Duha. Za sve ti hvala. Sve su to znakovi koji i danas govore, koji i danas upozoravaju. I mene je, Isuse, u času moga krštenja, zaodjenula voda koju si ti, Isuse, posvetio u času svoga krštenja. I ja sam opran tom vodom. I nada mnom se otvorilo nebo i sišao je Duh Sveti. Po sakramentu krštenja, snagom tvoje muke i uskrsnuća, i ja sam postao dijete Božje. I meni si dao pravo da, sjedinjen s tobom, Isuse, čujem riječ: ”Ti si sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina!” I ja sam Očev sin. I mene je nebo posvojilo, posinilo. I ja sam Ocu na radost. I ja sam željeno dijete koje može drugome pružiti radost. O, Isuse, ne želim to nikada zaboraviti. Želim se trajno sjećati te istine: voljeno sam dijete nebeskog Oca. Onaj koji je najodgovorniji za moj život, onaj koji me je dozvao u život – taj se veseli meni i mojemu životu, njemu sam ja na radost!

Hvala ti, Isuse, za tu milost. Hvala ti što svake godine ta evanđeoska poruka o ljubavi Očevoj odzvanja u našim crkvama.

Hvala ti! Molim te, učini da u dubinama svoga bića, duboko u svom srcu neprestano čujem jeku tih riječi te ih nikad ne smetnem s uma. Molim te, Isuse, neka mi te riječi budu ohrabrenje u časovima bolesti i slabosti! Neka me te riječi uvjeravaju da je ova zemlja “ljepša” jer ja postojim, da moj život ima smisla jer je po krštenju u tebi utemeljen, da je nebo ljepše jer sam ja za nebo određen!    

fra Zvjezdan     

GDJE JE NOVOROĐENI KRALJ ŽIDOVSKI?

Svetkovina Bogojavljenja poziva nas na promjenu paradigme, primjera. Poziva nas da svoj vlastiti život jednom pogledamo iz perspektive novorođenoga Kralja židovskoga, iz perspektive Isusa iz Nazareta i tako živimo “novim životom”. Ta se perspektiva zove služba umjesto vladalaštva, mir umjesto nasilja, ljubav umjesto mržnje, život umjesto smrti. U toj perspektivi Isusa iz Nazareta svi drugi vladalački zahtjevi gube svoju vrijednost; tu više ne vrijedi da je bolje “izići velik”, od “pokoriti se”. Ako se prepustim perspektivi Isusa iz Nazareta moj će život biti djelotvorniji. Tada više nije potrebno da ja u nevolji “idem preko leševa”, ako želim u životu ići “naprijed”.

Iskustvo mudraca, koji su slijedili zvijezdu, navelo je evanđelistu Mateja, da s golemom vjerničkom samosviješću i s teološkom drskošću stavi točku na pitanje tko je uistinu “Gospodin”: ne više car u Rimu, nego sada i za sva vremena Isus Krist. Isto tako da ne svijetli moj vlastiti ego, nego više “slava Gospodnja”.

Mudraci su se nakon susreta s tim neočekivanim drugim Bogom promijenili. Išli su opet kući. Drugim putom. Kod nas je slično. I mi idemo od jaslica. Dirnuti od ovoga Djeteta, koji je naš Bog. Mi smo na redu! Pomozimo Bogu, da dođe u svijet. Svaki i svaka na drugom putu. Bilo da je to u našem stanu ili u susjedstvu. U crkvi ili u bolnici. U dječjem vrtiću ili u staračkom domu. Donesimo Boga u svijet. I darujmo svijetu nešto od toga što u jaslicama leži: zlato ljubavi, tamjan čežnje, miru boli. Postanimo kraljevski svjedoci Boga koji čezne za svojim svijetom. Usprkos svemu – ali upravo stoga!

fra Jozo Župić

K SVOJIMA DOĐE

Tvoj sam, Gospodine, po tajni stvaranja. Bez tebe me ne bi bilo. Ti si me htio još od utrobe moje majke. Po tajni tvojeg odabiranja došao sam na ovaj svijet. Početak svojeg postojanja dugujem tebi, budući da si me ti, Bože, obdario životom.

Tvoj sam, Gospodine, po tajni sakramenta krsta. Darovao si mi roditelje koji vjeruju, smjestio si me u narod koji je ukorijenjen u kršćanstvo. Vodom i Duhom svojim Svetim u sakramentu krsta preporodio si me na život djece Božje. Tvoj sam, Gospodine, po tvojem odabranju i po svojem krsnom opredjeljenju.

Osjećam, Gospodine, da ti pripadam i po prvoj svetoj ispovijedi i prvoj svetoj pričesti. Bili su to radosni trenuci moga života. Možda tada nisam bio svjestan neizrecivosti dara, tajne tvoga predanog tijela i prolivene krvi, no osjećao sam da je to nešto što me nadilazi. Bilo je lijepo. Hvala ti, Isuse, za taj osobni dar tvoje ljubavi.

Tvoj sam, Gospodine. jer osjećam da sam stalno u tvojoj prisutnosti, da me pratiš budnim okom dobroga pastira. U molitvi ti mogu neprestano dolaziti. Izgleda mi kao da samo za mene imaš sve svoje vrijeme, kao da samo za mene imaš svu svoju vječnost. Hvala ti za taj osjećaj sigurnosti i ljubavi. Tvoj sam, Gospodine, jer osjećam da me prihvaćaš i nosiš.

A ipak, evanđelist kaže da si k svojima došao i da te tvoji’ ne primiše. Mislim katkada, Gospodine, da bih te ja, da sam imao sreću živjeti u vrijeme kada si hodao Palestinom, oduševljeno primio. Imam dojam da su tvoji suvremenici propustili životnu priliku koju ja nipošto ne bih propustio. Ja bih te prihvatio, ja bih te prepoznao.

A ipak, nije li, Isuse, to da te „tvoji” nisu primili zapisano i radi nas danas, radi mene?

Dolaziš i danas. Dolaziš neprestano. Dolaziš u pričesti, u svakoj misi, u sakramentima. Dolaziš u unutarnjim razgovorima duše. Dolaziš, Isuse, u čovjeku, u bratu, u bližnjemu. Želiš da te prepoznamo ondje gdje su dvojica ili trojica sabrana u tvoje ime. Dolaziš nam u svojoj Riječi. A meni se katkada čini kao da te nema, kao da ne mariš za nas. K nama dolaziš, a mi te tako često ne vidimo. K nama dolaziš, a mi te često ne primamo. Pogotovu, Isuse, kada je tvoja riječ odrješita i zahtjevna.

K nama dolaziš, Isuse. K svojima dolaziš i danas. Jesmo li bolji od tvojih suvremenika iz evanđelja? Daj nam, Isuse, milost da te prepoznamo, daj nam snagu da te primimo svaki puta kada pokucaš na vrata našega srca.

fra Zvjezdan

DAROVANA OBITELJ

Bože moj, ti si u sebi, u tajni Presvetoga Trojstva, obitelj, zajedništvo savršenoga reda i ljubavi, zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga.

Na svoju sliku stvorio si čovjeka. Stvorio si ga kao muško i žensko. kao biće koje ne može samo, koje je dio jednoga zajedništva. Stvorio si, Bože, čovjeka na sliku svoga Sina koji je i sam svoj ljudski život proživio unutar jedne obitelji i jedne zajednice. U Svetoj Obitelji daješ nam divan uzor obiteljskih kreposti, uzajamne nježnosti, podrške i ljubavi.

Otkrivamo da nije svako zajedništvo savršen sklad niti je svaka obitelj ozračje čiste ljubavi. Nisu u svakoj obitelji srca tako čista i otvorena za ljubav, kao u tvojoj obitelji, Isuse, gdje su za tebe kucala srca Marije i Josipa i gdje si im ti uzvraćao ljubavlju djeteta. Nije svaka obitelj sveta kao što je to bila tvoja u kojoj su se Marija i Josip nesebično i čisto ljubili u nesebičnom poštovanju i nježnosti. A ipak, svaka je obitelj pozvana na svetost, svaki je čovjek pozvan na svetost, na darivanje i ljubav. Gdje postoji darivanje u ljubavi, tu je sreća i mir. Gdje toga nema nastaje pakao. Nesnošljivo je živjeti u ozračju sebičnosti i traženju svoga prava i svoje volje.

Isuse, vrati svim obiteljskim zajedništvima otvorenost za ljubav i međusobno darivanje. Daj svim ljudima milost ljubavi. Vrati Isuse, ženama i muževima prvu ljubav međusobnog prepoznavanja, obogaćivanja i radosti.

Isuse, nema ljudskoga iskustva, osim grijeha, kroz koje nije prošla i tvoja obitelj. I ti si, zajedno s Majkom i Josipom iskusio progonstvo i raspolovljenost između doma i bezdomnosti. Sjeti se boli mnogih ljudi u Hrvatskoj koji su prognani sa svojih ognjišta i pomozi im da nađu utjehu u tvojoj Svetoj Obitelji.

Isuse, vrati svim obiteljima mir. Pomozi im da nasljeduju tvoju obitelj u svim poteškoćama i nevoljama.

Tvoji roditelji, Isuse, sveti supružnici Josip i Marija, donijeli su te prikazati u Hram da obave propis Zakona. Time su dopustili tvome Ocu da pokaže da je zainteresiran za svako ljudsko čedo. Postoji neraskidiva veza između običnog, svakodnevnog i vjerničkoga života.

Isuse, pomozi našim obiteljima da pronalaze snagu za svoj život u posvećenju tebi te da nedjeljni pohod tvome Domu bude svjetlo i toplina izgradnji njihova doma.

Tvoji su sveti roditelji, Isuse, u riječima starca Šimuna stekli još jedno iskustvo o veličini Djeteta koje prinose o tvojoj veličini Isuse. Ali to svijetlo iskustvo začas se pretvara u tamu Golgote. I život svake ljudske obitelji ima svoje visine i dubine, svjetlosti i tame, radosti i žalosti.

Isuse, vrati vjeru u pobjedu ljubavi ondje gdje je ta ljubav u pitanju. Vrati, Isuse, snagu onima koji su na rubu svojih ljudskih sila i koji su u opasnosti da ustuknu pred silama zla, razdora i mržnje. Neka se nitko nikoga ne boji, neka se svatko svakome raduje!

Isuse, tvojim prikazanjem u Hramu počinje tvoj skroviti život. Šutnja, rad i rast u skrovitosti Nazareta. “Dijete je raslo i jačalo, te se napunjalo mudrosti, i milost je Božja bila na njemu”, veli evanđelist. Isuse, vrati djeci povjerenje u svoje roditelje. Daj roditeljima da poštuju svoju djecu kao osobe i shvate da djeca ne pripadaju njima, nego prvenstveno tebi koji im jedini možeš dati milost rasta u mudrosti. Isuse, neka sva djeca svijeta zajedno s tobom rastu i odrastu, u krugu svoje obitelji, za veliku obitelj svijeta!

Ti si, Isuse, živio u Svetoj Obitelji. Ali, ti nastavljaš živjeti u svakoj našoj obitelji, jer si u svakom srcu koje ti otvara vrata. Ti želiš u svakome od nas otkriti i oca i majku, brata i sestru i omogućiti tako svakome iskustvo Svete Obitelji, jer svetost izvire iz tvoga srca. Dođi, Isuse, ponovno u ove božićne dane u svako srce, u svaku obitelj!

fra Zvjezdan

Draga braćo i sestre!

Više nego ikada noćas smo ispunjeni željama za sve vas koji  činite ovu našu franjevačku zajednicu vjere!  Želimo da vas rođenje Isusovo obogati svakim blagoslovom i milošću, dobrotom i ljubavlju Božjom – spasenjem!

Želimo vam pravu radost života koju može svijetu podariti samo On – Spasitelj svijeta! Neka s Njime u vaše domove uđe sloga i ljubav, vedrina i mir koji su anđeli u božićnoj noći navijestili za sve ljude, miljenike Božje.

A njegovu i našu Majku Mariju molimo, da nam kao božićni dar od Njega izmoli zaustavljanje ove strašne pandemije koronavirusa i svakog drugog zla kako je to često činila u svakoj nevolji koja je pogađala pojedine ljude, zajednice i narode, a sada i čitav svijet.

Može li to Bog učiniti? Isus sam slijepcima odgovara: „Neka vam bude po vašoj vjeri“. (Mt 9,27-31)

U tom smislu želimo svima SRETAN BOŽIĆ, POTPUNO POVJERENJE U BOGA KOJI NAS LJUBI  A U NOVOJ GODINI DA NAS PRATI MOĆNI ZAGOVOR BLAŽENE DJEVICE MARIJE.

Fra Željko, predstojnik samostana

sa suradnicima

EVO ME!

Želim ući u tajnu tvoje ljubavi, Bože! Dolaziš k Djevici Mariji s porukom i molbom. Za svoje djela spasenja trebaš i ljudsku pomoć, suradnju čovjeka. Ne želiš bez čovjeka ostvariti tako Jedinstveno djelo spasenja. Ne želiš sam sve učiniti. Trebaš ljudsku slobodnu suradnju i ljubav. Kao da se na jedinstven način želiš sagnuti do čovjeka moleći ga za pomoć. Već je divan čin tvoje ponizne ljubavi i samo navještenje. kada si anđela Gabrijela poslao k Djevici Mariji s porukom svoje ljubavi. Nebo i zemlja očekuju odgovor one koju si izabrao za svoju prvu suradnicu u djelu spasenja.

Marija reče: “Evo službenice Gospodnje!” Marija je spremna. Stavlja se potpuno tebi na raspolaganje. Postaje Majkom i ostaje službenicom.

U povijesti spasenja sveti su ti ljudi često darivali svoje uho da ih naučiš slušati. svoje sposobnosti da čine ono što si od njih tražio. Divnih li primjera ljudi koji su izrekli i ostvarili svoj: “Evo me!” Ipak, najpotpuniji i najdublji odaziv na tvoj poziv ostvarila je Djevica Marija. Najneobičniji zahtjev i ponuda bili su upućeni njoj. Od nje se tražilo da prekroji sve svoje životne planove. da se potpuno preusmjeri prema tvojoj volji. Ona je to spremno prihvatila i svojim je životom vršila sve što se od nje tražilo!

Na krštenju je i za mene rečeno da postajem ud Krista svećenika, kralja i proroka. Na krštenju sam i ja postao tvoj učenik i tvoj sluga, tvoj prijatelj i tvoj pouzdanik. Na krštenju sam i ja rekao svoj: “Evo me!” Često u životu imam prigodu da odaziv tvome pozivu ponovim i obnovim. Svaka obnova krsnog zavjeta i krsnih obećanja prigoda je da novim žarom ostvarim ono čemu ne uspijevam uvijek biti vjeran i dosljedan. Prigoda je da provjerim svoju spremnost služenja tebi. Hvala ti za svaki trenutak koji mi govori da još uvijek računaš na mene, da imaš planove sa mnom i da sam ti važan. Pošalji i k nama danas, Gospodine, anđela svoga, pošalji glasnika novoga svijeta, novoga života, novih odluka. Pošalji glasnika mira i ljubavi i neka u nama nađe suradnike tvoje milosti. Hvala ti, Gospodine, za Mariju, Djevicu, Bogorodicu! Hvala ti za njezinu spremnost da se potpuno preda tebi! Hvala ti za njezin Da, za njezin Fiat! Hvala ti za njezino djevičansko materinstvo. Hvala ti za plod njezine utrobe. Neka ti je naša hvala i slava. osobito u ovim dolazećim raspjevanim božićnim danima!

fra Zvjezdan