SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

KRIST – KRALJ SVEGA STVORENA

Gospodine Isuse,

• budi kralj mojeg života, mojih misli i osjećaja, mojih nakana i planova, mojih dana i godina!
• budi kralj svima onima za koje te molim i neka te svi prepoznaju kao jedinstvenog spasitelja i dobrotvora!
• budi kralj naroda kome pripadam i neka nas kušnje kroz koje prolazimo ne obeshrabre; neka ne klonemo znajući da nijedna sila ovoga svijeta nije snažnija od tvoje ljubavi!
• budi kralj čitavoga svijeta, svega stvorenja, jer jedino će tako svijet biti u miru, jedino će tako sve stvorenje dočekati izbavljenje i otkupljenje!
• budi nam svima kralj, dobri Isuse!

Tebe, Gospodine Isuse, ne gledamo na visokom prijestolju, daleko od dohvata ruke. Vidimo te uzdignuta na drvo križa, jer ti ljubiš! I na tom prijestolju svoje ljubavi ne nosiš zlatnu kraljevsku krunu, nego trnovu krunu, jer ljubiš dokraja! Takvo kraljevstvo sigurno nije od ovoga svijeta. Ti, Gospodine Isuse. želiš osvojiti cijeli svijet, sve ljude pridobiti za Božju ljubav. Činiš to bez nasilja, bez oružja i vojske. Osvajaš svijet svojom bespomoćnošću, prikovan na križ. Međutim, upravo u tom času i na taj način želiš da se ostvari tvoje proroštvo: A ja, kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi!

Srcem predanim i poniznim želim, Isuse, da budem privučen snagom tvoje ljubavi s križa, da bih mogao radosno dočekati čas kada ćeš me prepoznati onda kada će se pred tobom, uzdignutim na prijestolje slave, prignuti svako koljeno.

Dobri Isuse, neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka zavlada pravda i mir, neka zavlada istina i svetost, neka se čitavim svijetom iz tvog probodenog srca razlije ljubav! Zato ti se klanjam, Gospodine Isuse, i tvojem se vladanju u potpunosti povjeravam! Prihvati me i vodi me da me nikakav knez ovoga svijeta ne skrši niti zavede!

fra Zvjezdan

SIN ČOVJEČJI DOLAZI

Gospodine, puni smo straha. Uznemiravaju nas mnoge stvari, ispunjavaju nemirom. Sve je više ljudi koji trpe od nesanice, tjeskobe i straha.

Strah nas je za sutra. Bojimo se zime koja je pred nama; kako će se tko izvući. koliko će stajati ogrjev, drva, ugljen ili slično? Je li osigurano dovoljno zimnice? Hoće li biti dosta novaca?

Strah nas je, Isuse: kamo sve to vodi? Kako ćemo dalje? Nije li to znak da je blizu svršetak svijeta?

U evanđelju govoriš, Isuse, o strahotama, o čudnim znakovima, o pomicanju nebeskih tijela, o suncu koje više neće davati svjetla, o zvijezdama koje će se pokrenuti. Govoriš o znaku smokve i blizini ljeta.

Vrijedi li to, Gospodine, i za ovo naše vrijeme? Toliko se toga poljuljalo, pokrenulo, uzdrmalo. Postavljaju se u pitanje osnovne vrednote na kojima se gradila ljudska sigurnost.

Gospodine, tako smo puni straha.

Nije li to i zato što ne znamo čitati tvoje znakove i tumačiti vremena?

Tvoje nam evanđelje poručuje: Kad to vidite, znajte: blizu je, na vratima! Nadalje, hrabriš nas: Kad to vidite, podignite svoje glave, jer je blizu vaše otkupljenje.

Da, blizu je; blizu si, Gospodine!

Vjerujem da su to znakovi koji žele upozoriti najprije svega na tvoju prisutnost, na sigurnost tvoje ljubavi i na prolaznost i nesigurnost ovoga svijeta.

Vjerujem da svi ovi znakovi žele usmjeriti naš pogled prema tebi, koji si jedini siguran i stalan, koji jedini ljubiš dokraja, koji želiš da se svi ljudi spase.

Vjerujem da su sve ovo znakovi da si blizu,

da si siromašan u euharistiji,

da si strpljiv u sakramentu ispovijedi,

da se saginješ do ubogih, ranjenih i bolesnih,

da se raduješ ljudskoj ljubavi,

da daješ svoga Duha za život ovoga svijeta!

Ti si blizu. Kad bi barem slični brojni znakovi sa svih strana mogli u našim vjerničkim srcima probuditi tu jasnu i uvijek vječnu istinu tvoje ljubavi!

fra Zvjezdan

DAR SRCA

Kako si dobar, Isuse! Vidiš sve što drugi ljudi ne mogu vidjeti, razabireš ono što izmiče ljudskom oku. Ne mogu te ljudi prevariti svojim blještavilom i prividnošću. Tako mi puno govori, dobri Isuse, ova zgoda sa siromašnom udovicom.

Rekao si: Ona je najviše dala. Ona je dala od onoga što joj je trebalo za život. Ona je riskirala svoj život da bi mogla u svojoj pobožnosti prinijeti svoj dar. Da, Isuse, ona je dala samu sebe. Nije škrtarila sa svime što ima. Nije imala puno, bila je siromašna. Upravo zato mogla je dati sebe, svoj život, tj. mogla je dati najviše. Jer – što ti daruju oni koji se cjenkaju s onim što misle da imaju?

Očito je, Isuse, da bogataši to nikada neće shvatiti. Očito je da oni nemaju prilike da otkriju tajnu istinskog dara. Jer, oni mjere svojim ljudskim mjerilima, oni računaju svojim računalima, a ti gledaš u dubine ljudskih srdaca. Tebi ništa ne izmiče, sve vidiš i znaš. Želiš od svojih učenika siromaštvo srca, siromaštvo duše. Želiš njihovu potpunu oslonjenost na tebe, na tvoja obećanja. Želiš da ljudi vjeruju u ljubav tvoga i našega nebeskog Oca. To iskustvo bogataši nemaju jer imaju svoju plaću, jer misle da posjeduju sve sigurnosti svoga života. Oni su lišeni tog blagoslovljenog predanja u ljubav nebeskog Oca.

Pretpostavljam, Isuse, da i mene promatraš negdje na ulazu u hram. negdje u skrovištu moga srca. Osjećam tvoj pogled, pratiš me i ti ništa ne izmiče od onoga što ja radim i što ne radim.

Nisam bogat i nemam mnogo. Siromašan sam. Nemam se čime pohvaliti pred tobom. Moja je vjera slaba. Moje pouzdanje malakše, moja je ljubav tako nepotpuna. Ne nalazim, Isuse, puno vremena za tebe. Nisam se potvrdio nekim velikim dobrim djelima. Osjećam da ima u meni više sebičnosti nego žrtve. Ne mogu se pohvaliti nekim velikim odlukama kojima bih učinio zaokret u svojem životu. Sve je to, Isuse, bijedno i slabo. Spasi me, Gospodine! Zauzmi se za mene i učini da ti i moj dar bude drag. Učini, Isuse, da konačno otkriješ da i u mojem daru ima predanja i ljubavi. da se i u mojem daru krije srce i duša.

Učiš me, Isuse, po ovoj siromašnoj udovici da shvatim da je svatko sposoban darovati tebi ono što će te razveseliti. Svatko može darovati, ne toliko ono što ima ili nema, nego ono što jest, tj. svoj žitak. Upravo to se tebi sviđa! Neka ti, Isuse, i naš svakodnevni dar i svaka naša žrtva budu ugodni!

Dar je samo znak! Bitno se ne vidi očima!

U sitnom znaku kruha, ti nam, Isuse, daruješ svega sebe!

U tebi nam nebeski Otac daruje sve što ima, sav svoj žitak! Bog se zato ne da nadmašiti u ljubavi, u darivanju!

fra Zvjezdan

SVETOST DANAS

Blagdan svih svetih je blagdan znanih i neznanih plemeniti ljudi. Blagdan svih onih koji su vjerovali u ljubav i plemenitost. Znani i neznani, slavni i neslavni, bogati i siromašni, bijeli i crni. Vrlo rano se ovaj blagdan slavio između Uskrsa i Duhova. Smisao je jasan: Svi sveti su pobjeda Kristova uskrsnuća u životu ljudi i prisutnost Duha Svetoga u njima. A od osmog stoljeća Svi sveti se počinju slaviti u Rimu prvoga studenog, a poslije devetog stoljeća u cijelom svijetu. Upozorava nas da više prepoznajemo plemenitost nego li zloću u ljudima.

Plemeniti prepoznaju plemenite! Blagdan Svih svetih je blagdan pobjede (trijumfa) dobra nad zlom. Također nam govori da je ljudski rod povezan živim lancem plemenitih srdaca koja su živjela i koja će živjeti. Što nam danas govori blagdan Svih Svetih? Da li znači neku vrijednost i neku normalnost? Ako se postavlja pitanje kršćanstvu tada se time postavlja u pitanje sama svetost. Možda je nastala kriva identifikacija forme i sadržaja svetosti unutar kršćanstva i općenitom poimanju sveca i svetosti. Čini se da je ovoga momenta u pitanju forma kršćanstva i forma njegove svetosti. Previše je kršćanstvo ‘protokolirano’, previše je postalo određena forma i dogma.

Svelo se na jedan određeni kalup, koji je bez sumnje povijesno uvjetovan. Isto tako je i pojam sveca – srednjovjekovni pojam – a ne iz prvih stoljeća (ne po liku sv. Augustina i Jeronima). Ti prvi sveci uopće nisu ‘čudotvorci’, nisu od rođenja sveci, nisu od rođenja sveti. Imali su vrlo burnu povijest s lošim i dobrim momentima u životu – kao Izraelova sveta povijest. Ali su se kroz život borili s duhom ljubavi. Cilj i princip njihova života bio je Kristov duh. Dok lik sveca, kakav je do nas doplovio nalazi se samo na ‘oltarima’, on je ‘drven’, bez života, ‘bezgrešan’. Po ovom kalupu teško bi i Isus bio proglašen svetim! Sveti su sv. Pavlu svi oni koji su kršteni, tj. koji žive u Kristovom duhu i ljubavi, pa i onda kada su koji put u tome manjkavi. Svaki je čovjek pozvan da uspije kao čovjek, a time je pozvan na svetost. Najveće je čudo u ‘nehumanom svijetu’ biti human.

U svijetu pravila i zakona živjeti, vjerovati u ljubav. Zar to nije najveće čudo svijeta? Svetost nije forma (kalup) nego srce – novo srce. Srce koje istinski ljubi ne umire i već sada svima postaje sveto. Svetost je uvijek vezana uz zajedništvo – uz altruizam (Isusovu Crkvu). Koliko li ima svetih među ‘nesvetima’ i koliko li ima nesvetih među ‘svetima’? Svetost je uvijek vrhunska sloboda – silom se ne postaje svet (ničijom silom, pa ni ‘svetom’). Sveca čini svecem njegova svijest i savjest. Pa svako bježanje od ‘svetosti’ je bježanje od kršćanstva. Formalizam u kršćanstvu dotukao je ljubav i svetost, pa i apetit za svetošću. Sveti su na zajedništvo raspoloženi – oni su za sveopće bratstvo (Crkvu).

Bratstvo sa živima i mrtvima. Prepoznavanje u svim ljudima ljudskog i božanskog – znak je svetosti. Ono što je prije Krista bilo rezervirano ‘svetima’, sada je ponuđeno svima pa je svaki čovjek veći svetac od bilo kojeg svetišta. (Ef 2, 21). Sveti su svi oni koji su ljubljeni od Boga – a svi su ljubljeni od Boga – koji ljube, koji su osjetljivi na ljubav i dobrotu. Sveti u vječnosti, sveti među nama, svetost u nama – čine jedinstvo. Svi smo mi pozvani da živimo kao Isus, Božji svetac. A to je put sreće i zadovoljstva već sada i u ovome životu. Blagdan svih svetih je blagdan svih nas, svih ljudi koji čeznu za životom ljubavi i smirenosti.

Marijan Jurčević, OP

LJUBITI SVIM SRCEM

Bože moj, tako često se pitam: ljubim li ja tebe istinski, svim srcem, svom dušom, svim umom, svom snagom? Što to zapravo meni znači? Pripada li moje srce istinski tebi?

Ljubim li te? Gori li srce moje prema tebi? Osjećam li žar srca, ubrzano kucanje srca na pomisao o tebi? Jesi li ti, Gospodine, istinski Gospodar moga srca i jesi li ti u njemu duboko prisutan? Toliko pitanja!

Ljubim li te svom snagom? Imam li negdje u zalihama svoga bića još više snage, još mogućnosti da ti pokažem svu svoju ljubav? Ljubim li te snažno, duboko? Pokreće li moja ljubav sve silnice moga bića? O svemu se tome pitam, Gospodine, i osjećam da te ni izdaleka ne ljubim koliko bih te trebao, koliko bih te morao ljubiti.

Ljubim li te, Gospodine, svom dušom svojom? Jesi li ti duša duše moje, središte moga bića? Jesi li ti, Gospodine, tajna moga vlastitog bića, moga srca, moje nutrine, moga disanja, moga življenja? Ljubim li te dušom svom? Jesi li ti negdje duboko u tajnama moje duše?

Zahtijevaš da te ljubim i svim umom svojim. Mislio sam da je ljubav u predjelima srca, da se tiče samo osjećaja. Međutim, pitaš me o ljubavi u dubinama moga uma. Jesi li ti, Gospodine, u mojim mislima, u mojim nakanama, u mojim planovima? Jesi li ti, Gospodine, prvi u mojem umu, ljubim li te svim umom svojim ili ima u tajni moga razmišljanja mnogo toga što nije povezano s ljubavlju prema tebi?

U toj se zapovijedi ljubavi krije sav Zakon. Sve što je rečeno, sve to je napisano, sve to je na bilo koji način negdje propisano u Mojsijevu zakonu ili utkano u tradiciju Staroga zavjeta – može se sažeti u zakon ljubavi. Jer, u tome je sve!

Daj mi, Gospodine, da to shvatim, da to prihvatim. Daj, Gospodine, da u moju nutrinu uđe ta tajna i da je pohranim duboko u srce. Rekao si starima da to moraju neprestano imati pred očima, na čelu, na rukama, na dovratnicima. Htio si da svatko tko susretne tvog učenika odmah primijeti na njegovu tijelu, na njegovu držanju, u njegovim očima, u njegovu ponašanju: ovaj ljubi Gospodina svim srcem, svom dušom, svim umom, svom snagom svojom!

Želim, Gospodine, da to i na meni danas i uvijek svatko i odmah primijeti, osjeti, vidi. Neka se u svakoj mojoj gesti, u mom ponašanju vidi: ovaj ljubi Gospodina svim srcem svojim! Ovo je Božji čovjek koji svoju pripadnost Gospodinu želi potvrditi potpunim predanjem i poslušnošću svome Učitelju i Gospodinu!

Neka tvoja ljubav i ljubav prema tebi zavlada u našim srcima, da bi iz njih mogla izrasti istinska ljubav i prema našim bližnjima.

fra Zvjezdan

USTANI! ZOVE TE!

Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!

Smiluj se, Isuse, ovom narodu koji trpi i čeka izbavljenje. Smiluj se ovoj napaćenoj zemlji koja čeka čas potpune slobode. Smiluj se, Isuse, ljudima koji su ostali bez nekog od svojih najdražih, koji su izgubili u ovom ratu svoje najbliže! Smiluj se, Sine Davidov, svima koji su ostali bez krova nad glavom, koji su izgubili svu svoju imovinu, koji više nemaju svoga doma. Smiluj se svima koji stanuju u podrumima i koji već dugo žive bez svjetla, bez vode, bez ogrjeva, na rubu egzistencije. Smiluj se, Isuse, svima koji su ranjeni, koji će ostati invalidi zbog povreda u ovome ratu, koji trpe posljedice neprijateljskog oružja!

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se!

Smiluj se, Isuse, onima koji napadaju nedužno stanovništvo i koji vode svoj agresivni rat na području drugog naroda, na zemlji koja im ne pripada! Smiluj se, Isuse, svima onima koji lažima žele umiriti savjest vlastitog naroda i zavarati svijet. Smiluj se, Isuse, onima koji su sposobni rušiti kuće, paliti crkve, uništavati spomenike. Smiluj se svima onima koji ucjenjuju, ubijaju, muče i žele zatrti sve koji im nisu po volji!

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se!

Smiluj se nama kad u naše srce počne ulaziti mržnja i kad ogorčenost želi zavladati našim bićem! Smiluj se nama, Isuse, u trenucima kada više nismo sposobni vladati svojim porivima i kada nam prijeti opasnost da se prepustimo razornoj snazi ubijanja i uništavanja! Smiluj se nama, Isuse, kada dođemo u opasnost i pomislimo da si nas i ti ostavio, da više ne gledaš na svoj narod!

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se!

Otvori i naše oči, Gospodine! Ne samo tjelesne oči, nego nam otvori nutrinu, srce, dušu, da bismo na ispravan način vidjeli tajne života, da bismo pravo gledali na ljude i stvari, da ne bismo slijepi u srcu zaboravili na ljubav. Otvori nam oči srca i duše za vjeru da si ti s nama, da nas nisi ostavio, da nas nikada nećeš ostaviti! Otvori nam oči duše da nikada ne previdimo da je čovjek stvoren na tvoju sliku i da je svaki čovjek tvoje stvorenje.

Gospodine, daj da i mi progledamo i da uvidimo da bi ti, Isuse, htio da sve ovo što nas je snašlo konačno okreneš na dobro!

Čovjek slijep od rođenja na prilazu gradu Jerihonu vapio je iz svega glasa. Nije se dao ušutkati. Ljudi su mu govorili da to nije dobro, da to nema smisla, ali on je još jače vikao! I nama često u ovim vremenima govore da nema više smisla ni moliti, da ne čuješ više, da si zatvorio uši za naše vapaje. I nama pokušavaju reći da su uzalud tolike molitve i žrtve, da je uzalud toliko molitvenih manifestacija. Pokušavaju nas obeshrabriti! Ali, Isuse, kao i slijepac, odsada ćemo još jače vikati, još dublje zapomagati: Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se! Smiluj se svim ljudima i daj da svi žive u miru i sreći!

Učitelju moj, daj da progledam! Učitelju moj, daj da zavlada mir na ovim našim prostorima! Učitelju moj, neka nas tvoja dobrota spasi od svakoga zla! Učitelju, spasi nas, jer nam prijeti uništenje. Učitelju, zauzmi se za nas i daj da u snazi tvoje ljubavi osjetimo olakšanje i spasenje.

fra Zvjezdan