SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

ČUDESAN RIBOLOV

Učitelju, Isuse!

Svi su se divili tvojoj riječi. Poučavao si mnoštvo. Znao si dotaknuti u ljudskim srcima ono što ih može ohrabriti i utješiti. Ti nisi učitelj kao drugi kojima je stalo samo da privuku što više učenika, da okupe oko sebe ljude. Ti želiš obogatiti čovjeka istinom. Zato mi je uvijek žao, Isuse, kad te uspoređuju s drugim učiteljima i ideolozima. Ti nisi učitelj u nizu mnogih drugih. Ti si u punom smislu riječi Učitelj. Samo ti imaš riječi života vječnoga. Tvoja je riječ čista od svake sebičnosti i pruža čovjeku svjetlo za život u vremenu i vječnosti. Ti si jedinstveni Učitelj. Svojom riječju spašavaš narod i prosvjetljuješ sve koji žive u tami. Ti to možeš biti, budući da si ti Jedini i imaš punu istinu.

Stalo ti je do toga da svaki čovjek prihvati istinu i život. Ti si se zato i rodio i došao na ovaj svijet. Smatraš to važnijim i od samog svog života. Pošto si ljude nahranio svojom riječju, želiš na poseban način biti prisutan i među svojim budućim učenicima. Izabrao si Petrovu lađu. Iz nje si govorio mnoštvu, u njoj si susreo Petra. Zašto baš njega, Isuse? Zašto baš takvog čovjeka koji se znao zapaliti; ali koji je znao i okrenuti leđa? Stavljaš ga pred prvu kušnju. Treba krenuti s lađom onamo gdje je more duboko i usred dana baciti mreže za lov. To je za ribara Petra besmisleno. Noć je vrijeme kad se lovi riba. Danju se to ne radi. Otuda i razumljiva Petrova opaska: “Svu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo!” Htio bih i ja pristupiti tebi, Gospodine, sa sličnim prigovorima. Već se dugo molim, a još se ništa nije dogodilo. Dulje vrijeme nastojim otkloniti jednu pogrešku i slabost, ali mi ne uspijeva. Pokušao sam sve da bih izbjegao svađu, ali mi ne ide. Nastojao sam se svim silama otrgnuti od grešne navike, ali mi ne polazi za rukom. Gospodine, toliko smo se trsili i ništa! Međutim, Petar dodaje riječ koja izražava povjerenje: “Ali na tvoju riječ bacit ću mreže!”

Da, Učitelju, na tvoju riječ. Možda smo se do sada trsili vlastitim snagama, nošeni svojim umijećem, svojim razumom. Možda smo računali samo na svoje sile. Odsada ću to činiti na tvoju riječ, nošen tvojom blizinom i čudesnom snagom. Tebi ništa nije nemoguće. Rasprši, Isuse, sve naše sumnje. Uzmi naš umor i klonulost. Uzmi, Gospodine i Učitelju, sva naša razočaranja koja nas katkad sputavaju i vode u besmisao. Daj da sve činimo oslanjajući se na tvoju riječ. Petar je doživio čudo. Neka se i nama dogodi isto. Samo nas čudesna snaga tvoje ljubavi može izdići iznad svega onoga što nas zarobljava u okove očaja i besmisla.

Na tvoju riječ, Isuse, moguće je pobijediti zlo i mržnju. Na tvoju riječ moguće je izdići se iznad vlastitih ograničenosti i započeti nov život. Na tvoju riječ moguće je da i mi postanemo prikladni za ribare tvoga kraljevstva. Ako nas trebaš, Gospodine, evo nas! Ti možeš od grešnika učiniti apostola.

fra Zvjezdan

TEŠKO JE BITI PROROK

Isuse, Nazarećani misle da te poznaju. Zato i ne očekuju puno od tebe. Ti si za njih sin Josipov, sin tesarov. Dijete iz obrtničke obitelji. To je za njih i prva prepreka prihvaćanju Riječi. Čude se, doduše, kako lijepo govoriš, ali nisu spremni poslušati što govoriš. Izgledaš im kao neko čudesno dijete, ali ne misle da bi to trebalo utjecati na njihova shvaćanja i na njihove navike. Nailaziš, Gospodine, na ono što često ometa naše međuljudske odnose. I mi se katkada slično ponašamo. Važno nam je tko nam što govori. Ako je to netko iz naše blizine, netko koga dobro poznamo, ako mu poznamo i slabosti i ograničenosti, nismo spremni prihvatiti njegovu objektivnu poruku.

Nazarećani očekuju da se ponašaš prema njihovim očekivanjima. Nisu spremni prihvatiti tvoj program života, ali žele vidjeti neko tvoje čudo. Već se pročulo da si u drugim gradovima učinio puno čudesa. Mnogi svjedoče o tvojoj ljubavi kojom si slijepe ozdravio, hrome izliječio. Takvo nešto bi Nazarećani rado vidjeli. Međutim, ti si ih, Isuse, u tome razočarao. Ne želiš postupati prema željama svojih slušatelja. Ne želiš se prikloniti ljudskim očekivanjima. Za tebe je uvijek bilo najvažnije činiti ono što od tebe očekuje tvoj nebeski Otac. To je pravilo tvoga života, to je polazište za sve tvoje postupke. To te skoro stajalo glave. Postao si kamen spoticanja. Točno onako kako je to prorekao starac Šimun kad si kao malo dijete bio donesen u hram. Kad se ne ponašaš kako to ljudi očekuju, onda te ne prihvaćaju. Postaješ nepoželjan. Nakanili su te ne samo istjerati iz svoga grada, nego i strmoglaviti s litice da pogineš. Već ti rade o glavi. Zanimljivo je da ti u kronici Lukina evanđelja zapravo tvoji sumještani prvi rade o glavi. I kasnije ćeš smetati mnogima i kovat će planove kako da te maknu s puta. Bit će to oni drugi kojima jednako tako nisi odgovarao.

Dobri Isuse, danas je za tebe još teža situacija. Danas te svatko od nas može maknuti s puta, odstraniti, udaljiti od sebe. To se događa svaki puta kad si nam težak, kad nismo spremni prihvatiti tvoj nauk, kad nam smetaš u planovima i nakanama za koje znamo da nisu u skladu s tvojom voljom. Svatko te tako lako može istisnuti iz svoga srca. Događa se to bez buke na stotine načina. Nisi poželjan ni nama kad nam govoriš ono što nama ne odgovara. Mnogo puta smo pomislili da smijemo zaboraviti na neke tvoje riječi koje govore o praštanju i o ljubavi prema neprijateljima. Pomislili smo da se te riječi mogu preskočiti zbog težih okolnosti koje nas prate.

Katkad te ne razumijemo kad nam šalješ osobe u kojima bismo trebali prepoznati tebe. Težak si nam u nekim najbližim osobama i nismo spremni nesebično ljubiti. Hoćeš li i danas morati otići? Hoće li se čak ponoviti drama Nazareta tako da te koji puta nasilno udaljimo iz svoje sredine? Ne dopusti to, Isuse! Ti znaš da bez tebe ne možemo živjeti.

fra Zvjezdan

ISUS JE NAŠA SLOBODA

Isuse, na tebi je Duh Gospodnji. Očitovalo se to već kod tvoga krštenja na Jordanu. U vidljivom je obliku goluba Duh Sveti sišao nad tebe. Tako su te mogli prisutnici prepoznati kao Pomazanika Gospodnjega. To znači da si ti Krist, tj. Mesija, očekivani Spasitelj svijeta. Danas ti i mi dolazimo puni povjerenja.

Siromašni smo, Gospodine. Pune nas svakojakim vijestima. Opterećeni smo izjavama i obećanjima. Nitko nam, međutim, ne može osigurati spasenje, potpuno otkupljenje i život u punini. Ti nam dolaziš kao blagovjesnik. S tvojih usana teče najljepša riječ koja srce ispunja radošću. Dolaziš samo onima koji su spremni čuti takvu vijest. Očisti nas, i isprazni, Gospodine Isuse, od svega čime nas pune moćnici ovoga svijeta i daj da nam srce bude dovoljno siromašno i potpuno čisto za tvoju Blagu vijest. Sužnji smo, Gospodine, vlastitih ideologija, različitih navika kojima robujemo. Sužnji smo porocima i strastima koje nam ne dopuštaju da osjetimo unutarnju slobodu. Sužnji smo vlastitog uvjerenja da ne možemo biti bolji, da smo preduboko potonuli. Došao si, Gospodine, proglasiti sužnjima oslobođenje. Onda je to obećanje koje se i nas tiče, nada od koje očekujemo novi život. Došao si vratiti vid slijepima. Bilo je mnogo onih kojima si, Gospodine Isuse, za svoga zemaljskog života vratio vid. Bilo je čak slijepih od rođenja. Ti si na njih položio ruku i oni su progledali. I svi su se divili. Međutim, farizejima govoriš da su i oni slijepi. To je sljepoća duha, srca. To je tvrdoća koja ih zatvara za tvoju riječ. Isuse, i mi smo katkada zaslijepljeni vlastitim nazorima i uvjerenjima. Često ne želimo mijenjati svoje poglede. A ipak ne vidimo dobro. Često ne prepoznajemo svijet onako kako ga ti gledaš, ne vidimo ljude kako ih ti vidiš. I nama je potreban vid. Vrati nam pravi vid kojim ćemo moći ispravno gledati. Daj da prepoznamo u svojoj sredini tebe, izvor svakog svjetla.

Gospodine, pusti na slobodu potlačene. Posebno te molim, Gospodine, da pustiš na slobodu sve koje smo mi zarobili, kojima mi ne dajemo slobodu. Ima puno zarobljenih srdaca, imamo puno krutih stavova o ljudima oko nas, a koje ne želimo mijenjati, ima osoba o kojima imamo krivo mišljenje. Oni su u nama zarobljeni. O mnogima mislimo da se više ne mogu promijeniti. Mi im ne dopuštamo slobodu promjene i oproštenja. Pusti, Gospodine, na slobodu sve potlačene u nama samima i daj da u srcu osjetimo čistoću i mir.

Proglasi, Gospodine, godinu milosti! Čekamo da se u našoj domovini dogodi konačan i pravedan mir i da nastupe godine blagostanja. Od tebe očekujemo pomoć. Očekujemo godinu tvoje milosti. Neka dođe što prije ta godina milosti kad više neće biti zlobe ni laži, kad se više neće činiti zlo bližnjima i kad će među ljudima zavladati mir i ljubav. Neka dođe godina milosti i oproštenja. Neka dođe jubilarna godina sveopćeg pomirenja među ljudima. Neka dođe, Gospodine, kraljevstvo tvoje!

fra Zvjezdan

PRVO ZNAMENJE

Gospodine Isuse, nalazimo te u svim ljudskim situacijama. Blizu si ljudima u žalosti i bolesti. U današnjem evanđelju otkrivamo te usred radosnog događaja, na svadbi u Kani Galilejskoj. I ti želiš s prijateljima koji su te pozvali podijeliti taj radosni trenutak. Okružen si svojim učenicima, a tu je i tvoja majka Marija.

Ovo je tvoj prvi izlazak u javnost. Raduješ se ljudskoj radosti. Ne želiš da ta radost bude pomućena, da bude narušeno svadbeno raspoloženje. Zato si i došao na ovu svadbu. Svatovi su smatrali da će im biti ljepše ako i ti budeš s njima. Još ni ne znamo prave razloge zbog kojih si se ti zatekao u Kani Galilejskoj. Međutim. gledajući iz naše današnje situacije smijemo o tome i drukčije razmišljati.

Ti si, Isuse, na toj svadbi i radi nas. To je zapravo tvoja svadba. Pored mladenaca koji se spominju, ti si zapravo jedinstveni Zaručnik svoje Crkve, Zaručnice. Mi te smijemo prepoznati kao ljubljenog Zaručnika koji svoj život posvećuje za svoju Zaručnicu u svim vremenima, u svakom njezinu članu. Ova je svadba zapravo predznak one jedinstvene svadbe gdje će se Jaganjac i Zaručnica na neizreciv način susresti u sigurnosti vječnog zagrljaja. To je vizija nebeske svadbe. Međutim, prepoznajemo te, Isuse, i kao onoga koji je prisutan kod svake svete mise. I sveta misa je svadba, gozba ljubavi, mjesto neizrecivog susreta. Ona je to u znaku, ali nije li svadba u Kani Galilejskoj prvo znamenje tog susreta, takve radosti? Tako nam evanđelist Ivan svjedoči. Ti si pred učenicima na toj svadbi učinio prvo znamenje i povjerovaše u tebe tvoji učenici.

U svakoj se misi događa pretvorba. Ovdje je u Kani od vode postalo vino. Učinio si čudesan znak svoje ljubavi i pažnje prema mladencima. Izvukao si iz neprilike njih same i sve one koji su ih voljeli. Na svadbenom stolu, zbog tvoje intervencije, nije ponestalo vina radosti. Trebalo je samo “učiniti sve što ti kažeš”. Taj nam je recept dala tvoja majka Marija. Kad se čini sve što ti kažeš, osigurana je radost i punina života na svim stolovima i gozbama ljudskog zajedništva. Gdje god se ljudi okupljaju u tvoje ime, ondje neće ponestati vina radosti. Ta je preobrazba. pretvorba vode u vino. bila neizreciva. Darovao si sustolnicima “najbolje vino”. To je vino tvoje ljubavi.

Kod svake mise događa se pretvorba. Za tim stolom otajstvenog zajedništva ljudi međusobno i zaručničke zajednice s tobom, svojim Zaručnikom, ti uvijek iznova vino ljudskog truda pretvaraš u dar svoga života, u dar svoga predanja. Ono postaje tvojom. krvlju. To postaje sakrament. tj. čudesan znak tvoje prisutnosti. Ono u Kani bio je samo prvi “znak”, znamenje koje je učenike navelo da povjeruju. Ovo kod svete mise je stvarnost tvoje neizrecive ljubavi koja nam se daruje u znaku. u sakramentu tvoje Zaručnice Crkve. Hvala ti, Isuse, za onaj znak, koji postaje znamenom tvoje stvarne prisutnosti. Ona je i nama danas darovana. Smijemo te prepoznati i uživati u radosti današnje svete mise.

fra Zvjezdan

KRŠTENJE GOSPODINOVO: LJUBLJENA SMO DJECA BOŽJA

Gospodine Isuse, hvala ti za sve vode svijeta koje si posvetio u času kada si stupio u vodu rijeke Jordana i kada si dopustio da te Ivan krsti. Tim časom sve su vode oslobođene od svake nečistoće i primile su od tebe snagu i ljepotu novoga stvaranja.

Hvala ti za vodu koja je provrla iz tvojeg otvorenog Srca. To je voda tvojeg predanog života, voda koja je postala izvorom žive vode što struji u život vječni. To je voda od koje i mi crpimo nov, blagoslovljen život djece Božje. Hvala ti za vodu s Jakovljeva zdenca. Bio si je žedan, ali si u svojoj žeđi uspio ponuditi ženi Samarijanki živu vodu. Tko nju pije više nikada neće ožednjeti. Razotkrio si joj tajne sakramenta krsta. Otvorio si joj srce da žeđa za pravim vrijednostima. Hvala ti za vodu što si je u Kani Galilejskoj pretvorio u dragocjeno vino, najbolje što su ga uzvanici te večeri kušali na svadbi. Ta je voda postala vinom, dragocjenim pićem na radost čovjeku. Tim čudom navijestio si čitavome svijetu neizrecivu preobrazbu – snagom tvoje ljubavi u tvom neprestanom darivanju svoga predanoga tijela i prolivene krvi u tajni euharistijske žrtve.

Gospodine Isuse, hvala ti za vodu kojom si i mene pozvao na nov život. Hvala ti za moje krštenje. Kada me je svećenik krstio, ti si me preporodio na nov život djece Božje. Hvala ti za dar sakramenta krsta i za sve ono što si mi time učinio i darovao. Hvala ti za svećenika koji me je krstio u tvoje ime; hvala ti za roditelje koji su vjerovali te sam se mogao krstiti na temelju njihove vjere: hvala ti za kumove koji su podupirali vjeru mojih roditelja i preuzeli na sebe odgovornost za moj daljnji rast u vjeri: hvala ti za zajednicu vjernika kojoj sam pridružen po tom sakramentu vode i Duha Svetoga; hvala ti za to prvo oproštenje grijeha, osobito oproštenje onog najdubljeg i prvog, istočnog grijeha.

Gospodine Isuse, bio si kršten u Jordanu. A dok si se molio rastvorilo se nebo i sišao je na tebe Duh Sveti u tjelesnom obličju goluba. Duh Sveti je pečat Očeve i tvoje ljubavi. To je neizbrisiv biljeg. Duh Sveti je i nama darovan u sakramentu krsta. Hvala ti za dar neizbrisivo utisnute ljubavi. Smijem živjeti u sigurnosti da me nećeš nikada prestati ljubiti, da me Otac nikada neće zaboraviti. Prva gesta tvojeg predanja nakon krštenja u Jordanu bila je molitva. Molitvom si rastvorio nebo i tada se dogodilo čudo silaska Duha Svetoga i čudo odjeka nezaboravnog glasa: ”Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!”

Nauči me moliti kao što to i priliči djetetu nebeskog Oca!

fra Zvjezdan