SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

Uskrsna čestitka

Dragi vjernici, posjetitelji ove naše stranice,  uz blagdan  Isusova uskrsnuća želim vam puno radosti i mira. Neka taj blagdan u svima nama oživi svijest da smo Kristovi i da u Kristu Isusu jedni drugima pripadamo za boljitak i napredak svijeta i čovječanstva. Neka Isusov Uskrs trajno toči snage i nade u naše jade, u naše velike petke,dok ne dopremo do svoga Uskrsa…. Tada će se obistiniti naše puno i konačno učešće u Kristovoj uskrsnoj pobjedi i Isusov Uskrs završiti u našem slavnom uskrsnuću s njime.

S tim mislima sretan i blagoslovljen Uskrs vama i vašim obiteljima želi  fra Željko sa suradnicima.

Uskrs

Na Uskrs slavimo onaj jedinstveni dan – zapravo, po bogoslužju, onu jedinstvenu noć – kada se zbio nov događaj: Isusovo uskrsnuće od mrtvih. Ali, naše svetkovanje nije okrenuto samo u prošlost. Mi nadasve na Uskrs slavimo Njega, i danas Živoga i Uskrsnuloga koji odonda zauvijek živi kao naš zagovornik.

No, Uskrs nije samo blagdan Isusov, Uskrs je blagdan svakog Isusova vjernika, a napose zajednice Isusovih vjernika, Crkve. S Uskrsom je otpočelo sasvim novo, Božje vrijeme – era uskrsnuća. Stoga je Uskrs nadasve okrenut u veliku budućnost koja je već počela. I mi već u njoj živimo, s tim da će se u punini očitovati u našem uskrsnuću tijela.

Sveti Pavao je toliko obuzet činjenicom da je Isusov uskrs i nas zahvatio, da vrlo često i vrlo rado u svojim poslanicama gomila izraze koji označuju naše uskrsno zajedništvo s Uskrsnulim Kristom. On voli reći da smo mi su-uskrsli zajedno s Kristom. Ta naša suuskrslost s Kristom već je sada u nama djelotvorna, a u punini će se očitovati u velikom dovršetku Djela Božjega, u uskrsnuću tijela i životu vječnome.

Tako Uskrs jakom nadom opečečuje sve kršćansko zalaganje, i uskrsna je činjenica temelj životne aktivnosti po kojoj kršćanin postaje vjesnik budućega svijeta i baš stoga neumoran graditelj ovoga svijeta.

A kako slavimo Uskrs? Pravi i cjeloviti Uskrs plod je osobito življega korizmenog zalaganja, napose u dubljem posvješćenju svoga kršćanstva u velikodušnoj dobrotvornosti.

Uskrs kao kruna korizmenog svetkovanja želi u nama oživjeti svijest da smo Kristovi i da u Kristu Isusu jedni drugima pripadamo za boljitak i napredak svijeta i čovječanstva.

Isusov Uskrs trajno toči snage i nade u naše jade, u naše velike petke, dok ne dopremo do svoga Uskrsa…. Tada će se obistiniti naše puno i konačno učešće u Kristovoj uskrsnoj pobjedi i Isusov Uskrs završiti u našem slavnom uskrsnuću s njime.

Cvjetnica: Nedjelja muke Gospodinove

Isusov ulazak u grad Jeruzalem uz aklamacije naroda za njega je skromni trijumf koji će odmah  iza toga doći u pitanje.

Potpuna slava  Isusova  bila je istom ostvarena  u Kristovu ulasku u nebeski Jeruzalem na dan Uzašašća.

Dok danas nosimo i držimo grančice u rukama mi bismo htjeli proslaviti onoga koji je danas Gospodin slave. No, više nego li današnjom liturgijom, Gospodina slavimo ako ga stvarno učinimo „Kraljem“ našega života, čije zapovijedi čuvamo i čiji Duh prihvaćamo.

Taj nas Duh sili da poprimimo stav Sluge: koji iz dana u dan poslušno prati poticaje. Taj Duh Isusov navodi nas da poput Krista prihvatimo predanje za druge, pa i pod cijenu patnje i života. U paradoksu Isusove logike proslaviti Isusa znači poput njega prihvatiti  poniženje križa.

Sam Krist svoje uspinjanje prema Golgoti, prema križu naziva svojom proslavom. Istom kada bude uzdignut sve će ljude  privući k sebi.

Slava Kristova križa u moći je da sve ljude privuče k onome koji je po križu otkupio svijet. To uzdignuće postaje simbolom čovječanstva, znakom spasenja.

Slušajući danas izvještaj o muci Isusovoj pokušajmo shvatiti ono što nam se čini katkada neshvatljivo: smisao patnje i križa, veličinu poslušnog predanja, životno naviještanje ljubavi do davanja vlastitog života. Jedino je to način da se život preobrazi u nama i da nada novoga života, uskrsnuća, postane u nama prisutnijom.

Pred nama je VELIKI TJEDAN. To je najbogatije liturgijsko vrijeme u godini. Neprestano je naš pogled susljedno upravljen prema Isusu Kristu. Okružuju ga židovski poglavari koji ga ne vole i apostoli koji ga ljube: učenici koji su mu vjerni i oni koji će ga zatajiti ili izdati; masa svijeta koja mu kliče „hosana“ i opet masa svijeta koja viče „raspni ga!“

Kroz ove dane Velikog tjedna pozvani smo da zauzmemo svoje mjesto. Hoće li to biti doista vjerno i ustrajno u krugu onih koji su Isusa Krista ljubili i ostali mu vjerni?

 

Svjesni naših čestih  nevjernosti pozvani smo da  iskoristimo  još ovo kratko vrijeme prije Uskrsa te pristupimo sakramentu ispovijedi ili pomirenja.

5. korizmena nedjelja: Ja sam uskrsnuće i život

    5 KORIZMENA Isus i Lazar Isuse, dovoljno ti je reći: «Bolestan je onaj koga ljubiš» i ti znaš što treba  činiti. Bolestan je onaj radi koga si došao na ovu zemlju; bolestan je onaj koji je vrijedan tvoje ljubavi. Ti, Isuse, jedini znaš narav i tajnu svake bolesti, svake slabosti.

     Poput Marte i Marije, Isuse, i mi ti poručujemo: «Dođi, bolesni smo, bolesni su oni koje mi ljubimo, koji su nam dragi, koje želimo sačuvati u životu. Oprosti Isuse, što često zaboravljamo da ih ti voliš još više od nas, da su to oni koje ti neizrecivo ljubiš, da su to oni koje ti više ljubiš nego što to mi znamo ljubiti. Jer, ti si, Isuse, izvor svake ljubavi. Ti najbolje ljubiš.

     Lazar je u svojoj bolesti i umro, a tebe, Isuse, nema blizu. Nisi odmah došao kada su te njegove sestre zvale. Marta i Marija misle da je sada sve gotovo. Nisi se odmah odazvao, a sada je kasno. Oglušio si se na njihovu hitnu poruku o Lazarovu ozbiljnom stanju i on je sada već  četiri dana u grobu. Onaj koga ljubiš, Isuse, već je mrtav, već je pokopan. Marta i Marija misle da se sada više ne treba ni truditi. Sve je gotovo.

     Tvoja je poruka: «Uskrsnut će brat tvoj!»

     O kad bih mogao imati vjeru u tvoje uskrsnuće, vjeru u snagu tvoje ljubavi! O kad bismo mogli vjerovati u snagu tvoje riječi, u silu novog života po tvome Duhu! O kada bismo vjerovali u moć koja i suhe kosti pokreće i pretvara u vojsku vrlo, vrlo veliku!

     Isuse  česti smo zatečeni bolešću, smrću. Često bespomoćno gledamo na naše najdraže kako umiru, kako nestaju, kako trpe, a mi im ne možemo ništa. Često smo tako sputani i bespomoćni u svojoj ljubavi. Isuse, teško nam je i posustajemo pred vlastitom patnjom i umiranjem. Sve nas to nadilazi.  Bolestan je onaj koga ljubiš. Pomozi nam da se s vjerom uzmognemo osloniti na snagu tvoje ljubavi. Ukloni, Isuse, od nas svaki pesimizam, svaki očaj, svako stanje razočaranosti mi tupe pasivnosti. Daj nam snagu da se povjerimo tebi i prepoznamo u tebi uskrsnuće i život.

     Hvala ti, Isuse, za divno čudo tvoje ljubavi. Hvala ti što si na tako divan način uskrisio Lazara. Tvoja ga je ljubav izvukla iz tame groba na svijetlo dana, u novi život. Hvala ti za to divno svjedočanstvo ljubavi i života. Da, Isuse, vjerujemo da si ti uskrsnuće i život i da daješ život, ne samo kao daleko obećanje posljednjih dana svijeta i svemira, nego obilno dijeliš svoju ljubav i snagu već sada, u ovim našim danima. Želiš da te već sada prepoznao kao izvor života, kao uskrsnuće.

     Neka tvoj vapaj: «Lazare, iziđi van!» odjekne i nad nama danas! Daj da iziđemo iz svojih grobova i skrovišta na svjetlo dana, obasjani suncem tvoje ljubavi!

4. korizmena nedjelja: Isuse – svjetlo svijeta

     Gospodine, došao si kao svjetlo svijeta. Svijet je u tami. Čovjek je u mraku. Želiš sve ljude i čitav svijet izvući iz toga mraka. Došao si da više nikada nitko ne bude u tami, već da svaki koji vjeruje može hodati u svjetlu i po danu. Nailaziš na čovjeka koji još nikada u svojem životu nije vidio danjeg svijetla, koji još nije osjetio ljepotu prirode i sunca. Rodio se slijep.

     Isuse, kako to mora biti teško, gotovo strašno! Stoga me ne čudi pitanje tvojih učenika koji u tome vide Božju kaznu. Sigurno je netko nešto teško sagriješio. Sigurno ga je netko prokleo. Možda je po srijedi neko zlo, neka crna magija, ljudska i đavolska zloba. Jer, čemu onda to njegovo trpljenje, njegova hendikepiranost?

     «Nije sagriješio ni on, nj njegovi roditelji!» Tako ti, Isuse, odgovaraš. «Ovo je divna prigoda da se Bog proslavi. Ovo je trenutak da se očituje Božja dobrota i čovjekoljublje. Trpljenje nije kazna. Trpljenje je dio života i ono može postati blagoslovnim križem, slavom Božjom. Sljepoća tijela, nemoć tjelesnih očiju nije tragedija. Teža je tragedija sljepoća duše, mrak svijeta u kojem živimo, mržnja koja prijeti da ljudski rod izgubi povjerenje i  ljubav. To je istinsko zlo. Sljepoća tijela nije zlo koje bi trebalo ugroziti duševni, pravi istinski život.»

     Isuse, oslobodi me, oslobodi nas od sljepoće duše, od mraka srca. Oslobodi nas, Isuse, od nevjere i sumnje, od lutanja po bespuću, od utjecaja zlih sila ovoga svijeta, osobito od mržnje i duha osvetoljubivosti. Od svega me toga, od svega nas toga ti, Isuse, oslobodi i spasi!

     Darovao si ovom čovjeku svjetlo njegovim tjelesnim očima. On je progledao. To je divno čudo tvoje ljubavi. Hvala ti, Isuse, za taj divan znak tvoje ljubavi i tvojega djela spasenja. I za Židove je to bilo nešto neviđeno, neizrecivo. Ipak, osjećam da si tom čovjeku darovao puno više, kada te je priznao i prihvatio kao Sina Čovječjega, kao Spasitelja svijeta i kada je pao ničice pred tobom i poklonio ti se. To je divan trenutak prosvjetljenja, darovanoga vida vjere.

     Hvala ti Isuse, što si nas prosvijetlio već u onom blagoslovljenom  času kada smo primili sakrament prosvjetljenja, sakrament krsta. To je čas kad je pobijedila tvoja milost i dobrota. Hvala ti što si nas obdario tim neugasivim svjetlom. Danas te molimo, Gospodine Isuse, ražari taj plamen u nama da bismo u tebi i po tebi i mi postali sve jasnije svjetlo svijeta i da bi te mnogi ljudi upoznali i prihvatili kao svoga Spasitelja.

3. Korizmena: Dar žive vode

Gospodine, i mene, kao i Samarijanku, čekaš na Jakovljevu zdencu i želiš razgovarati. I ja želim biti dionikom tvoje spasiteljske ljubavi, želim osjetiti blagotvornu snagu tvojih riječi, tvoje blagosti.

     Dolaziš k zdencu, Isuse, umoran i žedan. Cjenkam se s tobom za čašu zagrabljene vode, a ti mi želiš za uzvrat dati pravu, živu vodu koja struji u život vječni. Gospodine, daj mi te vode da više nikada ne ožednim i da ne moram dolaziti na raspuknute bunare ljudske nezasitnosti, ljudskih briga i problema, na bunare koji ne mogu utažiti moju žeđ za životom, za pravim i punim životom. Daj mi te vode, Gospodine, da utažim žeđ svoga života.

     Samarijanki govoriš: «Kad bi ti znala dar Božji i tko je onaj koji s tobom govori…» Ni ja ne znam, Isuse, tko si ti. I meni se čini da te još ne poznam, da te ne primjećujem, da premalo računam s tobom, da imam krive predodžbe o tebi. I meni se često čini da si mi dalek i stran. Pomozi mi, Isuse, da te zaista upoznam kao dar Božji, kao odgovor neba na sve moje životne čežnje i želje.

     Gospodine, često te molim da rekneš samo riječ da ozdravi moja duša. Molim te, Isuse, reci i meni sve, otkrij me meni samome. Zatvaram oči pred istinom svoga vlastitog bića i života. Uz tebe i po tebi ne moram se bojati gledanja u svoju prošlost, jer ću u tvome svijetlu prepoznati da je otkupljena.

 

fra Zvjezdan