SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA ZEMUN

Štovanje pravoga Boga koji se objavio Abrahamu pretvorilo se u biznis, trgovinu. Prava, čista i živa vjera u Jahvu osloboditelja, koji je jedan jedini gubi svoje obrise. Hram – prebivalište Božje u Izraelu postaje poprište trgovine, novčarstva, profita! Isus za Pashu ulazi u Jeruzalem. To je njegova prva Pasha otkako je počeo javno djelovati. Situacija koju nalazi u hramu ni izdaleka nije prikladna i u skladu sa skorim dolaskom Kraljevstva Božjega kojeg On navješta. To ga je ogorčilo. Oni, koji bi trebali biti najviše spremni, zakazali su! Isus čini bič od užeta i „čisti” Hram, izgoni trgovce i prodavače, pretura stolove. Učenici u čudu gledaju. Još Ga nikada nisu takvog vidjeli! Što to znači? Prisjećaju se proročkog navještaja koji predstavlja Mesiju kao revnitelja za Dom Božji!

Povratak Bogu i Božjim vrednovanjima! To je osnovna poruka današnje liturgije Riječi. Danas se pred nas stavljaju Božja vrednovanja kako su ih primili Izraelci, to su „10 zapovijedi“ iz knjige Izlaska. Te su zapovijedi rezultat opće ljudskog iskustva i ljudske savjesti, a Izrael u njima prepoznaje Božju želju i Božju volju. Povratak Bogu i Božjim vrednovanjima – to je temeljni korizmeni program, to je  o b r a ć e n j e! Možda se u svemu ne slažemo s Božjim vrednovanjima? Možda imamo neka svoja, koja nisu u skladu s ovim očitovanjem volje Božje! Pokušajmo to danas  bolje uočiti. Poslušajmo ih, ili ako imamo kod kuće Bibliju, pročitajmo. Da li i ja tako mislim, da li tako radim, postupam?

Možda bi Isus i u mojemu životu morao mnogo toga pročistiti, kako je to učinio u Hramu? Možda bi i nad mojim životom bio žalostan i ogorčen? Svaki je krštenik prebivalište Božje – hram: ne znate li da ste hram Božji i da Duh Sveti prebiva u vama, da li sam toga svjestan? Možda je moj život kuća trgovačka u kojoj se ne štuje pravi Bog, već neki dugi bogovi materije, novca, standarda, karijere….? Molimo danas za pravu mudrost života, a to je spoznaja Isusa Krista raspetoga i spasenja koje je Bog u njemu ostvario! Molimo danas Isusa da pročisti i naš život od svega onoga što nije u skladu s voljom Njegova Oca, s Božjim vrednovanjem!!!

Otac žrtvuje sina jedinca – to je osnovna misao i poruka Riječi Božje današnjeg liturgijskog sastanka. Pred nama je najprije starozavjetni prizor: Abraham žrtvuje sina Izaka. U svojoj vjeri, povjerenju toliko je naslonjen na Boga, da je spreman dati mu najmilije što ima: Izaka. No Bog ne želi takve žrtve, pravi je prinos i žrtva njemu spremnost Abrahamova i poslušnost njegovoj volji. Tu velikodušnost srca Bog daleko premašuje svojom velikodušnošću. On obećava Abrahamu da će ga učiniti ocem brojnog naroda a njegov potomak bit će Onaj, kojim će se „svi narodi blagoslivljati“. I On stoji pred nama u današnjem Evanđelju!

Marko nas želi uvesti u tajnu Isusove osobe. Njegovo čovještvo nije sav sadržaj njegove osobe – On je Sin, Sin Božji! To otkriva preobraženje na Taboru. Izabrani učenici  načas imaju iskustvo toga. Otkrivaju da je njegova prisutnost ustvari Božja prisutnost. Tu je i Otac i njegovo očitovanje Isusa: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga! Nema bolje preporuke za prihvaćanje Isusa iz Nazareta od ove što ju daje sam Otac! To je i poziv, temeljni poziv korizme: potpuno prihvatiti Isusa i njegovu poruku, potpuno se u povjerenju osloniti na Njega, slušati ga do kraja. Takva promjena života zove se  o b r a ć e n j e .

Čitajući drugo čitanje, gledamo u njemu ostvarenje događaja s Abrahamom. Kaže Pavao: Bog ni svog sina ne poštedje, nego ga za sve nas preda! Ali, zašto se nije dogodilo  kao s Abrahamom? Zašto Bog nije zaustavio ruku onih koji su mu ubijali Sina kako je to učinio u slučaju Izaka? Pustio je da Isus ide u svojoj ljubavi i vjernosti do kraja! Pustio je da Isus izgori na žrtveniku križa do kraja ljubeći i slušajući Oca i do kraja ljubeći ljude! Isus sam tumači zašto: Bog je tako ljubio svijet da je Sina svoga predao. I to je bît korizme: Bog do krvi angažiran za čovjeka poziva ga u ljubavi da mu priđe kao svojemu Spasitelju!

Da li će ova korizma uspjeti prodrijeti do mojega života? Da li ću htjeti poslušati Boga koji me nagovara u svojem Sinu? Da li ću se htjeti pomaknuti iz svojih ustajalosti prema novom životu koji mi Bog nudi? Da li ću htjeti? Kakva će biti moja ovogodišnja korizma…???

Krštenje na Jordanu za Isusov je život značilo duboki preokret. On se više nije vratio kući i svojem zanatu. Odlučio je čitavog sebe staviti u djelo Božje, novi Božji svijet koji nadolazi! Snažan poticaj de se odmah dade na akciju bila je i tužna vijest koju je čuo: Herod je dao uhititi i pogubiti Ivana Krstitelja, proroka Kraljevstva Božjega s Jordana. Od toga časa Isus postaje navjestitelj Kraljevstva Božjega, novoga Božjeg svijeta  koji dolazi! Da bi ga čovjek primio i uključio se u njega mora se s povjerenjem osloniti na tu Radosnu vijest (vjera) i promi9jeniti svoj život, svoje razmišljanje, svoju dosadašnju logiku i ljestvicu vrednovanja (obraćenje).

Ali, između Isusovog krštenja i njegovog javnog nastupa evanđelisti bilježe još jedan vrlo važan događaj Isusova života: kušnju u pustinji! Duh nagna Isusa u pustinju i tu ga je kušao Sotona. Ishod te kušnje znamo: Isus je odlučno sotoni rekao NE! Odupro se đavlu i svemu sjaju njegovom! To je bio neposredni i logički nastavak njegovog krštenja! Zašto se svi evanđelisti zaustavljaju na ovom događaju Isusova života? Zato što je već jednom čovjek razgovarao sa sotonom i iz tog razgovora izišao poražen. To je bio stari Adam, početak starog i otuđenog svijeta u čije je temelje na taj način stavio grijeh. Sada ponovo Čovjek razgovara sa sotonom,  ali iz tog razgovora izlazi kao pobjednik, on se odupro sotoni. I toga časa započinje jedan novi svijet, svijet koji sotoni i zlu govori NE! Na početku tog novog svijeta stoji NOVI ADAM – Isus iz Nazareta. On u temelje novog svijeta stavlja DA Ocu, slušanje Boga i to će biti temeljna vrijednost svih onih koji će poći za njim i željeti biti graditelji novoga Božjega svijeta!

Započeli smo korizmu! Na početku korizme stoji Isus – tip novog obraćenog korizmenog čovjeka. Korizma je prostor obraćenja, osvješćivanje krštenja u kojem smo rekli NE đavlu i DA Ocu. To se mora dogoditi u ovoj korizmi. Da se poput Isusa potpuno okrenemo od zla i u poslušnosti usmjerimo k Ocu! To znači proživjeti korizmu. U znak te volje i spremnosti stavili smo na svoje glave znak obraćenja: pepeo i čuli Isusovu poruku današnjeg Evanđelja: obrati se i vjeruj Evanđelju! To je osnovni korizmeni program!!!

Za dobru korizmu treba se usredotočiti na dobru pripravu, tj. disciplinu. U protivnom ćemo lako propustiti ljepotu ovog vremena…

Korizma je vrijeme pokore i asketske borbe. Neprijatelji s kojima se borimo su požuda, svijet i đavao. Cilj korizme je pročistiti srce kako bismo na Uskrs, naš najveći blagdan, radosno mogli slaviti uskrsnuće našega Gospodina. Na neki način, korizma treba biti mikrokozmos naše cjelokupne borbe na Zemlji, baš kao što je blagdan Uskrsa mikrokozmos našeg nebeskog trijumfa u Kristu. Ipak, za dobru korizmu treba se usredotočiti na dobru pripravu, tj. disciplinu. U protivnom ćemo lako propustiti ljepotu ovog vremena.

Osobno, često započinjem korizmu s najboljim namjerama. Zamišljam sebe kako živim poput monaha u pustinji – posteći i moleći. Uglavnom prvi tjedan i uspijem uz pomoć vlastite snage, no tada, upravo kada si stvaram dobru sliku o sebi kako sam dobar u postu i molitvi, sve se raspadne i susrećem se licem u lice s vlastitom slabošću.

Svi smo bili u takvim ili sličnim situacijama, stoga želim s vama podijeliti sedam praktičnih načina kako imati dobru korizmu.

1. Napravite si plan

Najbrži način za upropastiti korizmu je imati dobre namjere, ali ne i dobar plan. Budite precizni. „Više ću moliti“ nije dovoljno dobar plan. Kad donesete odluku, svakodnevno se pridržavajte svoga plana. Korizma je vrijeme molitve, posta i djela ljubavi. Za svaka ova tri navedena načina odaberite kako ćete se u svakomu poboljšati. Zapišite si to na papiru i tako svaki dan ili tjedan smislite novi način.

Jedan savjet: neka plan bude ostvariv. Često smo pretjerano ambiciozni i obvezujemo se na previše. Ako padnemo u tim visoko postavljenim ciljevima, možemo se lako obeshrabriti i odustati, a to znači pobjedu za đavla. Neka vaše odluke budu jednostavne i praktične, a vaša će korizma tim više biti uspješnija. [više] about 7 načina kako imati dobru korizmu

Susret Isusa i   gubavca,  susret koji znači   oslobođenje! Guba, opaka i teška bolest, u Isusovo vrijeme gotovo neizlječiva. Zarazna i opasna, čovjeka još za života približava grobu raspadanja! Stoga nas ne začuđuju strogi propisi Mojsija u vezi gubavaca. Stroga karantena, odvojenost od ljudskog društva, izvan naselja, sve je to uz strašnu bolest bila sudbina gubavaca.

U tom svjetlu možemo dokučiti događaj današnjeg evanđelja! Jadan gubavac naslućuje u Isusu šansu svojega života, svojega oslobođenja. Samo on mu može pomoći! Ozdraviti ga i vratiti ga obitelji, društvu, ljudima, ponovno mu podariti dom! Stoga probija sve obzire i propise te dolazi pred Isusa: ako hoćeš možeš me očistiti! Marko nam pokazuje Isusovo ljudsko srce puno ganuća, razumijevanja. I Isus krši strogi propis, On dotiče gubavca i oslobađa ga: hoću, budi čist! Ne čini to radi neke popularnosti, spektakla, već prvenstveno radi ovog jadnika koji je zarobljen tom opakom bolešću. Stoga ga moli neka nikome ništa ne govori, već neka ode svećeniku koji će ga proglasiti zdravim, kako to propisuje Mojsije!

Marko ima još jedan poseban razlog da ovaj susret s gubavcem stavlja u svoje evanđelje. On ima pred očima proročki navještaj Mesije. Kad dođe to vrijeme, slijepi će progledati, , hromi hodati, gubavi se očistiti! Znači, evo Ga! Mesija je među nama, počelo se događati oslobođenje čovjeka! Nastupilo je mesijansko vrijeme, Bog je pohodio narod svoj da ga oslobodi i spasi!

Isus – Mesija i Osloboditelj, šansa je i za naš život! Samo ako u Njemu naslutimo i prepoznamo svojega osloboditelja, ako prepoznamo u Njemu mogućnost svojega ozdravljenja i očišćenja: ako hoćeš, možeš me očistiti! Isus će se tada zaustaviti i kraj našega života, ta zato je došao, dotaći nas se i reći: Hoću, budi čist! On je to kadar učiniti i želi nam učiniti. To se može dogoditi i u ovoj liturgiji, koja nije ništa drugo nego susret s Njime, živim i uskrsnulim! On je jedina mogućnost našega ozdravljenja i očišćenja! Nemojmo je olako promašiti!

Danas Riječ Božja stavlja pred nas jedan od najtežih ljudskih problema – problem   p a t n j e, trpljenja. Svaki ljudski život prati bol i patnja, s plačem se rađamo, s plačem i umiremo! Čovjek pred trpljenjem stoji već od samog početka kao pred nerješivom zagonetkom. Zašto!? Zašto trpim? Zašto nevin trpim, kome i čemu to služi da se mučim ovdje na zemlji? I slika Boga mijenja se u čovječjem srcu u odnosu na patnju: za nevjernika patnja i trpljenja, nedaće i boli često su dokaz da nema Boga, jer je apsurd dobri Bog i tolike patnje nevinih i nedužnih, a u srcu vjernika rađa se misao da ga je Bog ostavio, da je daleko, da ne haje, često se rađa pobuna protiv Boga!

Taj problem u SZ postavlja knjiga o Jobu, pravedniku koji upada u kušnju patnje do te mjere da se ljulja njegovo povjerenje u Boga. Jedan dio njegovih razmišljanja donosi nam i današnji odlomak. U njem osjećamo težinu koja pritišće Joba i molitvu muke kojom zaziva Gospodina. Samo u njemu on vidi rješenje svoje patnje.

Evanđelje nam pokazuje Isusa kako liječi ljudsku patnju: Šimunovu punicu koja leži u ognjici, sve bolesne, oslobađa one koje na bilo koji način muči đavao. On time naviješta jedno od temeljnih  svojih poslanja: u njemu će Bog uništiti svaku ljudsku patnju i  bol, otrti svaku čovjekovu suzu. No, prije toga čovjek se mora iznutra usmjeriti Bogu, uspostaviti svoje zajedništvo s Njim, prepoznati u njemu jedinu šansu svojega uspješnog života. U tome mu često pomaže upravo patnja: da se ne zaboravi,  da svoju sigurnost ne gradi izvan Boga, na prolaznosti. Patnja je često najbolja škola u izgradnji čovjeka i njegovog okretanja Bogu. Zato i Krist u svoje djelo otkupljenja ugrađuje patnju i trpljenje. Ali jasno naviješta da čovjek nije stvoren za patnju već za radost, da nije stvoren za smrt nego za život, te da zadnja riječ čovjekovoga života nije trpljenje već oslobođenje i sreća. To će se dogoditi u trenutku kad se Kristovo otkupljenje protegne i na fizički dio našega tijela i svemira, kad otkupljenje dođe u puninu i završetak. Do tada tkogod se bori protiv patnje, olakšava ljudske boli, liječi, tješi, ublažuje – svatko već sada naviješta novi Božji svijet, Isusa Krista i dolazak njegova kraljevstva! Idi i ti čini tako!