Oduševio me crkveni zbor u franjevačkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Zemunu svojom prekrasnom višeglasnom pjesmom. Visoko cijenim i njihovo prijateljsko druženje u zajedničkoj prostoriji uz čaj ili čašicu poslije sv. Mise. No primjećujem. Sve je to moj uzrast, pretežno umirovljenici. Kaže se, na mladima svijet ostaje, a ovdje nema mladih, nema djece. I nije problem što ćemo mi nestati, otići, ta ovdje smo prolazni. Nije problem ni što u crkvi neće biti pjesme jer neće biti ni nas. Pitam se što će biti s novim i dolazećim naraštajem, što će biti s nama kad budemo pitani: što smo od svoje vjere prenijeli mladima?
To nije jednostavno, kaže p. Željko. Mi nismo župa, tu su miješani brakovi, prije se nije smjelo, ljudi su se otuđili, …, jedno su moje želje, drugo je stvarnost.
A nakon godinu dana kod ponovnog posjeta fra Željku, pjevači su me opet oduševili. Ima nade, krenulo je. Može se. Smije se, ima načina, ima smisla. Djedovi i bake, pa i mladi roditelji doveli su u zajedničku prostoriju svoje unučiće i dječicu na Božićnu radionicu. Znamo da nije dovoljno samo znati, treba i htjeti! A prijateljica Ana, mlada djevojka i sama pjevačica znala je i htjela i uz podršku fra Željka organizirala vrlo sadržajnu i poučnu Božićnu radionicu. Radionicu za poticaj i pamćenje. Radionica sa zadatkom djeci i odraslima da se započeti radovi nastave kod kuće. Radionica za pamćenje djeci koja će se kad odrastu, a možda i u našim godinama sjećati kako su s pažnjom gledali film o rođenju malog Isusa, čovjeka i Boga u siromašnoj štalici, okruženog s Marijom i Josipom, anđelima, pastirima, stokom i kraljevima. Sjećat će se kako su bojali svog anđela čuvara, kako su mu naučili molitvu, kako su obojali, zalijepili i kući ponijeli oslikanu papirnatu torbicu simboličnog značenja, da u nju mogu kad god zažele staviti sve svoje želje, nadanja, snove, tugu i donijeti malom Isusu i kako su kod kuće obojali čestitku na sklapanje, tako da kad god se zažele Božićne radosti bit će dovoljno samo da je otvore i imat će svoj mali Betlehem, koji skriva i poruku: “Dopusti da se Božić dogodi u tvom srcu, da se ljubav rodi svaki dan iznova jer Božić postaje vidljiv u svakoj ljubavi među ljudima!” Podsjećati će ih na radionicu i zajednička fotografija u crkvi ispred lijepih i velikih božićnih jaslica.
Radionica, roditeljima, djedovima i bakama na poticaj da se može i da treba djecu usmjeriti i odgajati u vjeri koja će im pomoći da odrastu u čestite ljude u ostvarenju životnog cilja i smisla u vječnomu Bogu, u kojem nam život neće biti prolazan, već u Bogu vječan.
Ako ustraje fra Željko, a hoće, ako ustraje Ana, a hoće, ako ustraju djedovi i bake pa počnu sa svojom djecom dolaziti k Bogu na nedjeljnu svetu misu, a oni za rukicu dovedu svoje malene, evo preporoda na osobnu i opću radost. I neće u crkvi umuknuti lijepa višeglasna pjesma, pjesma radosna, pjesma čovjeku ugodna, a Bogu zahvalna.
U Zemunu, o Božiću, 2013. | Josip Horvat | nekoliko prigodnih fotografija..
no images were found
