Čovjek otkad živi traži i svoju sigurnost. Ono što u tom smislu najprivlačljivije dolazi pred njega jesu m a t e r i j a l n a d o b r a. To je ujedno i velika napast, zabluda i iluzija, jer čovjeku sigurnost može dati samo Bog. To je sigurnost koja je stalna, koja nije ovisna o promjenama i nestalnostima ovoga svijeta. Ali za takvu se sigurnost traži povjerenje u Boga, u njegovu riječ. Često su nam stvari teoretski jasne, ali praktično sve svoje sile upiremo u sticanje materijalnih dobara, nastojimo se njima okružiti, u njih se ukorijeniti i nagomilati ih.
Starozavjetni mudrac govori o takvom vrednovanju života kao o ispraznosti, jer čovjek kolikogod se uspješno i znalački trudio, ipak na kraju sve svoje mora ostaviti. Materijalna dobra sa sobom donose veliku brigu, jad i nespavanje, da bi na kraju sve morali ostaviti. Stoga zaključuje starozavjetni mudrac: ispraznost nad ispraznostima, sve je ispraznost.
Isus nam tu misao još detaljnije posvješćuje. Želi da se klonimo svake pohlepe, jer kolikogod netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje. Isusova je slika potresna. Ona pokazuje svu nesigurnost čovjeka. Čovjek je tako nestalno i nesigurno biće, da nije siguran ni za jedan svoj dan, ni za jednu svoju noć. Jer, svi koji su započinjali dan, ili lijegali navečer bili su uvjereni da će to proživjeti, a ipak mnogi ne doživljavaju svršetak dana ili njegov početak nakon noći. Sigurno je da će se to jedanput dogoditi i nama. Apsurdnost stavljanja svoje sigurnosti u materijalna dobra proizlazi i iz činjenica, da su i ta dobra jednako nesigurna i nestalna kao i sam čovjek. Zato nas Isus poziva da svoju sigurnost gradimo u Bogu, koji nije podložan nestalnosti i promjeni, koji nas ljubi i želi našu sreću i naše dobro. Po Isusovim riječima, treba se bogatiti u Bogu, jer je to ono što niti rđa niti moljac nagriza.
Gdje je težište tvojega života? Gdje su njegova uporišta. Pročita si još jednom današnje Evanđelje, stani pred njega i pokušaj odgovoriti na gornja pitanja!
